Velika stada jedinstvenih pašminskih koza lutaju ledenim prostranstvima Himalaja uz pratnju Changpa pastira nomada u potrazi za svježim pašnjacima, a s njima je u indijskom dijelu Kašmira, Ladakhu dva tjedna proveo britanski fotograf Andrew Newey koji je sve bilježio kamerom.
Na nadmorskoj visini većoj od 4.200 metara, gdje zimske temperature mogu pasti i do minus 40 Celzijevih stupnjeva, teško je vjerovati da bilo tko ili bilo što može preživjeti. To je poput goleme ledene pustinje, a riječ je o visoravni Changtang, smještenoj između planinskih vrhova Himalaje i Karakoruma. Najviša je to stalno naseljena visoravan na svijetu i dom izuzetno izdržljive i rijetke pasmine koza, Changra ili pašminske koze, ispripovijedao je fotograf za BBC.
Nadmorska visina, niske temperature i oštri vjetrovi u ovome neumoljivom planinskom kraju od presudne su važnosti za rast iznimno mekane dlake koza, kaže Newy, dodajući da su vlakna široka tek osam do deset mikrona, što je deset puta tanje od ljudske dlake i osam puta toplije od ovčje vune.
Ovo luksuzno vlakno u svijetu je poznato kao pašmina, najmekša i najskuplja vrsta kašmirske vune na svijetu, dodaje.
Uzgajivači pašminskih koza su nomadski pastiri koji već stoljećima lutaju ‘krovom svijeta’, seleći svoja stada ovaca i koza tradicionalnim putevima po ovoj visinskoj pustinji svakih nekoliko mjeseci u potrazi za svježim pašnjacima.
Prijete klimatske promjene
Ovakvome drevnom načinu života sada prijete klimatske promjene, uvoz lažne pašmine iz Kine, potreba za boljim obrazovanjem i želja lagodnijim i jednostavnijim načinom života.
I nomadi i znanstvenici vjeruju da su klimatske promjene najveća prijetnja proizvodnji pašmine u regiji. Na visoravni Chantang obično ne pada puno snijega, a ako ga i bude, obično počinje padati u siječnju ili veljači.
No, posljednjih je nekoliko godina sve teže jer padaline počinju već u prosincu, čak i u studenome.
Zbog toga se životinjama mora osigurati dodatna prehrana da ne umru od gladi. Istodobno su zime postale toplije, što je smanjilo kvalitetu i količinu dragocjene pašminske vune.
Zahtjevan proces tkanja
Kašmir je skup i s pravom je tako. Changpa nomadi pažljivo češljaju dlaku koza tijekom proljetne sezone da bi uklonili mahunarke iz runa, a potom prikupljaju donji sloj te dobra vlakna ručno odvajaju od loših, kaže Newey.
Nakon što se vlakna ručno sortiraju, očiste i ispredu, može započeti proces tkanja, što je prilično zahtjevno i mukotrpno. Nakon čišćenja i prerade, vuna koja se dobije od jedne koze iznosi samo oko 113 grama.
Za tkanje pravih remek-djela od kašmira na drvenim tkalačkim strojevima, koja se izvoze diljem svijeta i prodaju za goleme svote novca u luskuznim trgovinama, visokoobučenim zanatlijama je potrebno između nekoliko mjeseci i godine dana.
Opasnost od snježnih leoparda
Dodatnu brigu pastirima predstavlja i sve veći broj snježnih leoparda u regiji, koji napadaju koze. Istodobno su čopori leoparda dokaz uspjelih nastojanja u zadnjih desetak godina da se ova vrsta očuva od izumiranja.
Poznavatelji prilika kažu da bi smanjenje uzgoja pašminskih koza značilo i kraj preživljavanja za oko 300.000 ljudi koji izravno ili neizravno žive od proizvodnje pašmine.
Strahuju da bi to bio i kraj jedinstvene kulture Changpa nomada, od kojih većinu čine sljedbenici tibetanskog budizma i imaju složene običaje kada je posrijedi stoka.
Zbog smanjenog broja rijetkih himalajskih koza i sve veće potražnje za originalnim kašmirom iz regije Ladakh, znanstvenici Sveučilišta u Kašmiru odlučili su klonirati pašminsku kozu.
Projekt je dijelom financirala Svjetska banka, a dijelom indijska vlada. Pokazao se uspješnim jer je 9. ožujka 2012. na svijet došla ženka nazvana Noori.
(Hina)
