Neostvarena očekivanja: Zbogom Njemačka, vraćam se u Makarsku

Čitateljica Fenix Magazina iz Rossenheima na redakcijsku adresu ovoga portala poslala je priču koju prenosimo u cijelosti::

“Dolazim iz jednog malog primorskog mjesta blizu Makarske i nakon završenih studija za turizam u obližnjem gradu, radila sam kao promoterka i dijelila promotivne letke supermarketa po gradu.

Ne moram ni reći da sam radila na crno, nisam imala ni dan radnoga staža sa svojih 25 godina. Tako je to u nas u Hrvatskoj. Živjela sam sa tatom, mamom i bakom od ljetne sezone i iznajmljivanja soba turistima.

U Njemačku sam odlučila krenuti kad je tetka kroz priču natuknula da bi tamo mogla nešto zaraditi. Živjela bi za početak u nje, jer su oni svake godine ljetovali (besplatno naravno) u nas. Usluga za uslugu.

U Njemačku sam došla netom prije priljeva silnih izbjeglica i na početku sam čuvala i šetala pse gospođe koja je mnogo radila, a bila susjeda moje tetke.

Pse sam morala šetati nekoliko puta po minimum sat vremena, čak i noću, jer je gazdarica tako zahtijevala. Plaćala me 200-300€, a bila sam prijavljena na 450€. Taj posao sam ubrzo napustila jer nisam mogla ništa uštediti, bilo me strah ići sa psima u obližnji park koji je bio prepun izbjeglica, a napadi na žene sve učestaliji.

Nakon što sam se zaposlila kao sobarica u hotelu teta je kroz mjesec dana rekla mami da bi joj trebala davati barem 150€ za stanovanje i hranu. Prijatelje nisam imala, jezik nisam znala, tako da od plaće koju sam dobivala (500/600€) zavisi od učinka, ostajalo mi je oko 350-400€. No tada sam morala krenuti u školu. Školu sam plaćala oko 200€, plus knjige i kartu za vlak, ostajala sam bez centa već na pola mjeseca.

Još uvijek radim u hotelu, idem u školu i radim mini job za 450€ kao čistačica u shopping centru. Još uvijek živim sa tetom. Naći stan je nemoguća misija. Moj život jest krenuo na bolje, ali samo novčano. Izgubila sam zdravlje: leđa, vrat, ruke i noge me bole kao da mi je 80 godina, a ne 27.

Ove poslove nitko ne želi raditi, teško je i stresno, a malo plaćeno. Sve u svemu, planiram se vratiti kući. Bilo je ovo jedno lijepo iskustvo, ali njemački sistem mi se ne sviđa, da se ja ubijam i danju i noću od posla, a oni uzimaju porez i plaćaju život i školovanje izbjeglicama koji osim što su agresivni, arogantni i lijeni, imaju više novaca nego ja koja radim.

Lijep pozdrav iz Rossenheima.

Dora J.

(Fenix Magazin)

5 komentara

Komentiraj: