Običaj sijanja pšenice jedan je od najpoznatijih katoličkih običaja koji krasi vrijeme došašća i Božića. Obično na spomedan Svete Lucije (13. prosinca) svaka obitelj to čini na ustaljen način.
Ipak, ima i onih koji to rade malo drukčije. Svoje “tajne” sijanja božićnoga žita otkrila je obitelj Čolo koja živi u sarajevskoj župi Stup, piše Nedjelja.ba.
Korak po korak
Janja, rodom iz Kraljeve Sutjeske, dolaskom u Sarajevo donijela je i običaj koji ju je naučila jedna časna sestra. Sestra je to pravila koristeći boce, i to najčešće one od vina, ali kako stavljanje pamučne krpe na nju nije bilo praktično jer je bilo sklisko, Marko je došao na ideju čokota.., a ostalo je povijest. Objasnili su i pokazali postupak.
Najprije je potrebno potopiti pšenicu u toplu vodu 24 sata prije sijanja, no ona u vodi smije ostati maksimalno 10 sati, nakon toga treba je procijediti. Valja pripremiti i četiri-pet klipova kukuruza bez zrnja te ih svezati koncem.
Na to lijepiti žbuku napravljenu od zemlje i vode. Kada komine budu oblijepljene zemljom, treba toliko zrna pšenice poredati da se zemlja ni ne vidi. Potrebno je ostaviti pšenicu 24 sata u toploj prostoriji. Kada zadano vrijeme prođe, valja skinuti vrećicu i pomoću prskalice zaliti vodom. Ako je toplo, zalijevati je i ujutro i navečer, a ako je hladno, dovoljno je jednom dnevno.
Bez obzira što njeguju tradiciju i već godinama oko Sv. Lucije marljivim rukama stvaraju božićne pšenice, Janja i Marko uvijek imaju neke nove ideje.
Ono što je Janja pričala, za bocu to je meni bilo nekako uobičajeno. Neki dan sam razmišljao i gledao, imam neku loptu ovdje i na ideju dođem da je oblijepim blatom i napravim kao kuglu gore na Karmelu (zvonik crkve samostana Bezgrješne Kraljice Karmela na Stupu, nap. a.), a dolje da stavim neko postolje, cijev, fino je obojim. Jednom sam napravio kao križ i to sam u crkvu darovao, kazao je domaćin.
Janja svoje pšenice sije s velikom ljubavlju
Nekad smo stavljali i ječam, ovo je sad pšenica. Od ječma budu širi listići. Lanjske godine sam uzela i nakomila kukuruz u jednu posudu za cvijeće, stavila zemlju i stavila kukuruz odozgo. Kad je ozelenilo, onaj široki list, ne znaš što je. Rekoh, idem probati i uspjelo mi je. Baš sam se radovala, dodaje Janja.
Različite priče
Riječ po riječ, nizale su se različite priče.
Ovdje nije nitko mnogo zainteresiran da nauči kako se ovo radi. Ako je netko zainteresiran, neka dođe, pokazat ću svakomu. Što znam ja, neka zna “i Bog i svijet“, što kažu, odgovorila je Janja na pitanje je li na nekoga prenijela svoje znanje.
Kazali su da ih svake godine napravi desetak, 12 “uvrh glave”. Na to se domaćica nadovezala malom zgodom o tome kako je s. Sidonija u Fojnici, zajedno s nekoliko djevojaka, jedne godine napravila 130 ovakvih pšenica.
No, njih dvoje to daruju obitelji, susjedima i, naravno, donesu u crkvu, a mnogi koji to vide, misle kako je pšenica umjetna. Na samom odlasku Janju su pitali je li se nekad dogodilo da kreacija nije uspjela, a ona je rekla da se to još nije dogodilo.
U to nitko ne sumnja, sve što se radi s mnogo ljubavi, ispunjenim, velikim srcem i s namjerom da se nekog obraduje, za nečiji osmijeh, ne može propasti. Jer, ljubav je ključ uspjeha, piše Nedjelja.ba.
(www.jabuka.tv)
