Još se ne zna broj poginulih na luksuznom kruzeru Costa Concordia koji se sinoć nasukao na pješčani sprud ispred otoka Giglio u Tirenskom moru. Prema posljednjim službenim podacima tri su osobe poginule, 14 ih je ozlijeđeno, a za 50 se još traga. Dio stranih agencija javlja kako je nestalo oko 70 osoba.
Na brodu je u trenutku nesreće bilo 4229 osoba, od toga tisuću članova posade te osoblja. Svi putnici dobit će odštetu, koja će po osobi iznositi najmanje deset tisuća eura.
Kako nam je potvrđeno iz Ministarstva vanjskih poslova Mediteranom je na Costi Concordiji bilo oko 120 hrvatskih državljana. Glasnogovornik Ministarstva, Berislav Živković, kazao je za Index, kako je i među osobljem na kruzeru bilo Hrvata. Svi hrvatski državljani su dobro, te su prevezeni u Savonu odakle će automobilima krenuti ili prema kući ili prema Trstu. Naime, oni koji se vraćaju a nemaju dokumente, jer su većini stvari ostale na brodu, morat će u Trstu od hrvatskog konzula uzeti putne listove kako bi se mogli vratiti. Među turistima na brodu bile su i četiri obitelji iz Umaga i Savudrije.
“Kaos i panika su zavladali, osjećaj je bio strašan”
“Bilo je strašno, panika je bila na kruzeru… Svi smo živi, nitko nije ni ozlijeđen. Sve stvari su nam ostale na brodu, ali najvažnije je da smo izvukli živu glavu”, rekao je jedan od Umažana za iPress.
Portalu Index.hr se javila i jedna Umažanka koja je prepričala što se dogodilo od trenutka udara kruzera u sprud pa do dolaska na kopno.
“Kaos je zavladao nakon što smo, nešto prije 10 sati, dok smo večerali osjetili jaki udarac i čuli struganje. Zvuk je trajao dugo, nakon toga se brod nagnuo, čaše i tanjuri su počeli padati po salonu. Nestalo je struje. Ne mogu vam opisati taj strašan osjećaj… Zavladao je kaos i panika, nitko od posade nije bio blizu, nestali su. Nismo znali što se uistinu događa. Odmah smo otrčali do mjesta za evakuaciju gdje smo prije početka krstarenja imali vježbu, no tamo nikog osim putnika nije bilo. Tek nakon 45 minuta od udarca broda oglasila se sirena za uzbunu. Počeo je pravi stampedo na čamce za spašavanje, nije se poštovala ni prednost za malu djecu, žene, nikoga.”, priča Umažanka te dodaje kako su uspjeli ući u jedan od čamaca za spašavanje te doći do obližnjeg otočića. Bilo je to oko tri sata ujutro, pa su još nekoliko sati čekali kako bi bili prevezeni na kopno.
Umažanka priča dalje kako je kasnije čula da je čamaca bilo premalo pa su ljudi u panici skakali u more i spuštali se po konopima.
(www.jabuka.tv)