Na današnji dan prije 33 godine počele su Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Grad podno Trebevića dobio je organizaciju ispred japanskog Sapora i švedskog Geteborga.
Pored Sarajeva i Jugoslavije tada su se još kandidirali Švedska, Japan, tadašnja Čehoslovačka i Francuska. Prvo su odustali Francuzi i Čehoslovaci pa je ostala borba tri države i njihovih gradova. Tisuće članaka napisano je o kandidaturama za organizaciju OI. Još se pamti kako je pred odluku u Ateni poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporo, Japanci će vam ponuditi zrakoplov da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Geteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca, toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima.
Kandidaturu su u Ateni branili Ante Sučić i Aleksandar Trumić. U prvom krugu Saporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova. Jedan glasački listić bio je nevažeći. U drugom krugu Sarajevo je dobilo 39, a Saporo 36 glasova.
Na taj način Jugoslavija i grad na Miljacki dobili su organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Ime grada koji će biti domaćin objavljeno je 18. svibnja 1978. na sjednici MOO-a u glavnom grčkom gradu. Od tada Sarajevo se okrenulo svijetu, a svijet Sarajevu. Veliku čast da priopći ovu radosnu vijesti imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić. I odmah se krenulo na posao. Pet godina užurbano se radilo i gradilo. Uloženi su ogromni napori kako bi sportaši na Igrama imali optimalne uvjete za natjecanje, piše Klix.ba.
Bajka u Sarajevu trajala je od 8. do 19. veljače. Poznata je priča da je nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. veljače, nakon što je najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić točno u 15:44 sati (7. veljače) upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao i snijeg.
”Emotivno sam vezana za Sarajevo. Moram priznati da sam 1994. godine bila šefica misije Hrvatskog olimpijskog odbora naše reprezentacije u Lilehameru. Tada je bila deseta godišnjica Olimpijade i tada je Olimpijski odbor BiH napravio jedan vrlo potresan film koji je prikazao Sarajevo 1984. pa Sarajevo 1994. To je bilo nešto što me toliko dirnulo da sam se rasplakala. Malo je ljudi u sportskim krugovima koji se mogu pohvaliti da su upalili olimpijski plamen. Bio je to jedinstven trenutak – pun olimpijskog duha i veselja. Sarajevo je živjelo za Zimske olimpijske igre, to se moglo vidjeti na svakom koraku, ljudi su bili topli, srdačni i odlični domaćini”, prisjetila se prije nekoliko godina Sanda Dubravčić.
Želja je bila da se Igre, kao simbol svjetskog mira, održe u gradu koji je do tada obično bio vezivan za početak Prvog svjetskog rata. Kako bi što spremnije dočekali Olimpijske igre organizirana su predolimpijska testna natjecanja koja su bila provjera poprišta, a ujedno i poziv gledateljima da upoznaju nove sportske grane. Također, u razdoblju od 1979. do 1984. godine izgrađeno je mnogo sarajevskih naselja gdje su bili smješteni natjecatelji i novinari.
Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 natjecatelja iz 49 zemalja. Maskota OI bio je Vučko kojeg su izabrali čitatelji jugoslavenskih novina.
Organizacija 14. ZOI koštala je 142,6 milijuna dolara, a polovina prihoda ostvarena je od prodaje prava na TV prijenos. Navijačima tadašnje Jugoslavije omiljen je bio slovenski skijaš Jure Franko koji je osvojio srebrenu medalju u veleslalomu (prvu medalju koju je Jugoslavija dobila na zimskim olimpijskim igrama). U to vrijeme nastala je čuvena navijačka pjesma – “Volimo Jureka više od bureka”, piše Klix.ba.
Najuspješnije države bile su tadašnja Istočna Njemačka (9 zlatnih, 9 srebrnih i 6 brončanih medalja) i nekadašnji SSSR (6 zlatnih, 10 srebrnih i 9 brončanih medalja).
Zimske olimpijske igre održane 1984. godine često se smatraju najblistavijim trenutkom u povijesti Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Pali su rekordi, mnogo je truda u medalje pretočeno. Bilo je i suza, sve želje nisu ispunjene, u sportskom nadmetanju i ne može drugačije, asovi padaju, novi se rađaju. Sportaši su iz Sarajeva uputili najbolju poruku o olimpizmu i sportskom nadmetanju. Na kraju je nastala pjesma – Što je lijepo da se ne zaboravi, da što duže uspomene traju. Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Calgariju…
(www.jabuka.tv)
