Mudra lekcija arhitekta: Ne gradite kuću za djecu, nego dom za sebe

Na Balkanu je posljednjih godina sve očitiji jedan fenomen – mnoge kuće u selima i gradovima ostaju prazne. Ljudi koji su ih gradili s idejom o velikim obiteljima često u njima na kraju ostanu sami.

Djeca se iseljavaju, kuće postaju prevelike, preskupe za održavanje i s vremenom počinju propadati.

Umjesto života koji se trebao odvijati u tim velikim domovima, one postaju svojevrsni spomenici nekadašnjem snu o zajedništvu, dok vlasnici troše sve više vremena, novca i energije da ih održe. Sve to nameće pitanje: ima li i dalje smisla graditi velike kuće ako ih nove generacije više neće trebati?

Savjet arhitekta

Ruski arhitekt Aleksandar Borodin smatra da bi gradnja trebala biti jednostavna, promišljena i prilagođena stvarnim potrebama.

Vašoj djeci možda nikada neće trebati vaša kuća. Vremena su se promijenila. Nekada smo gradili ‘plemenske kuće’ – velike domove za sinove, snahe i unuke. Danas je realnost drugačija. Velike su šanse da vaš sin neće živjeti u vašoj kući, niti čekati da umrete da bi sebi stvorio dom… Pa zašto trošiti 30 godina i ogromne svote novca na kuću koja nikome neće trebati?, kaže Borodin.

Savjet br. 1: Gradite jednostavno

Borodin savjetuje da gradimo kuće bez nepotrebnih dodataka – bez potkrovlja i velikih prostora koje ne koristimo. Dovoljno je imati dvije spavaće sobe, kuhinju i kupaonicu – sve što je potrebno za udoban i funkcionalan život.

Procijenite realno svoje mogućnosti i izgradite kuću koju možete završiti za 10 do 15 godina, bez dugova i pritiska.

Savjet br. 2: Pametno planirajte prostor

Ako gradite kuću, neka bude po vašoj mjeri. Postavite prozore tako da vidite tko dolazi dok kuhate kavu. Napravite roštilj na mjestu s pogledom na zalazak sunca. Učinite svoj dom ugodnim – za sebe, a ne za ‘neku buduću generaciju’.