“Ostvari svoje snove” motivacijska je rečenica koju često čujemo, ponekad ni ne razmišljajući što stoji iza nje. Suprotnost ovoj rečenici nekome može djelovati čudno i zvučati kao grubost, izgovorena protiv nas. Ali – nije.
“Neka ti se snovi ne ostvare” želja je koja se protivi našim “malim sigurnostima”, željama koje nas umiruju samo zato što su poznate.
Mi često ne tražimo život, nego potvrdu. Ne tražimo svjetlo, nego da nam netko kaže kako će sve proći bez potresa. I zato se držimo snova kao da su jedina istina, iako su često samo naša stara slika u malo većem okviru.
Snovi su mjera onoga što već poznajemo
Sanjamo iz iskustva, iz navike, iz straha da se ne izgubimo. Sanjamo bolje uvjete, mirnije dane, sigurnije odnose, veći uspjeh. I dok sanjamo, mislimo da se krećemo naprijed, a često samo hodamo po krugu.
San je ponekad samo uvećanje onoga što već znamo i zato nas ne mijenja. Umiruje nas i zadovoljava, ali ne budi.
Zato nije najveća tragedija kad se san ne ostvari. Najveća je kad se ostvari, a mi ostanemo isti, zatvoreni u sebe, sa svim starim strahovima koje smo samo preselili u “bolji” život.
Istina se pojavljuje kad se plan slomi
Neostvareni snovi najviše bole zato što ruše naš osjećaj kontrole. A mi volimo kontrolu, jer pod njom izgleda kao da smo sigurni.
Kad se plan sruši, odjednom vidimo koliko smo se oslanjali na nešto izvan sebe. Tada počinju pitanja koja nismo htjeli čuti: što nam je stvarno važno, tko smo bez tog cilja, čemu težimo kad nam se oduzme put kojim smo mislili ići…
I tu se otvara jedna nova mogućnost: da ono što smo zvali porazom bude početak. Da se ne zatvaraju vrata, nego da se ruše zidovi koje smo pogrešno smatrali zaštitom.
Ne gradimo se komforom
Postoji misao koja naizgled zvuči strogo, ali nosi istinsku želju za dobrobit drugoga. Prevedena jednostavno, ona kaže:
Neću ti stvarati komfor, jer mi nije važno da večeras spavaš mirno. Važno mi je da ujutro vidiš svjetlo.
U tome je cijela stvar. Nismo došli ovdje da nam uvijek bude ugodno.
Komfor često uspava, a uspavanost nije mir. Mir je budnost. Mir je kad prestanemo bježati od istine o sebi i kad se prestanemo skrivati iza planova koji samo pokrivaju prazninu.
Držimo namjeru, ali puštamo oblik
Ne moramo prestati sanjati. Samo moramo prestati zahtijevati da život bude manji od nas.
Kad kažemo “neka mi se snovi ne ostvare”, ne odričemo se dobra. Odričemo se skučene slike dobra. Biramo širi prostor.
Možemo se držati nekoliko jednostavnih stvari, kao čovjek koji se u noći drži svjetiljke, ne zato što je noć lijepa, nego zato što želi dočekati jutro:
- zadržimo namjeru, ali ne ucjenjujmo život točnim oblikom
- umjesto pitanja “zašto?”, pitajmo “što mi se ovdje pokazuje ili otkriva?”
- napravimo mali korak svaki dan, jer velika promjena ne dolazi naglo, nego tiho
- navečer otpustimo teret kontrole, jer nije na nama da sve nosimo odjednom
I zato, neka ti se snovi ne ostvare
Neka se ne ostvari ono što je premalo za ono što možemo postati.
Neka se ne ostvari ono što nas drži u poznatom samo zato što je poznato.
Neka nam se ostvare stvari o kojima nismo znali sanjati, jer nismo imali dovoljno širine da ih zamislimo.
Možda nam danas nije ugodno. Možda je neizvjesno. Ali važnije od ugode jest da se ujutro probudimo s malo više svjetla u sebi.
Klikni za više tekstova Motivacijske duhovnosti
(www.jabuka.tv)
Odlično, želimo vise ovakve tematike na portalu!