Motivacijska duhovnost | Kako sačuvati vjeru kad te život “povuče unatrag”?

Svi smo barem jednom u životu osjetili onaj težak, gotovo nepodnošljiv pritisak kada se čini da se sve oko nas urušava.

To su trenuci kada nas planovi iznevjere, kada nam snaga kopni i kada se osjećamo kao da nas neka nevidljiva sila vuče unatrag, daleko od ciljeva kojima težimo.

U takvim fazama prirodno je osjećati strah i besmisao, no što ako bismo na ta teška razdoblja počeli gledati iz sasvim druge perspektive? Što ako to povlačenje unatrag nije znak poraza, već nužna priprema za silovit uspon koji nas čeka?

Tamna noć duše

U duhovnosti često susrećemo pojam poznat kao tamna noć duše. To nije tek obična tuga ili prolazna melankolija. To je duboko razdoblje u kojem se naši stari temelji, naša uvjerenja i sve ono na što smo se oslanjali počinju raspadati. Iako je to iskustvo iznimno bolno, ono nosi nevjerojatnu svrhu.

U toj tami mi zapravo skidamo stare slojeve sebe koji nam više ne služe. Kada se nađemo u tom stanju, važno je razumjeti da se ne nalazimo u slijepoj ulici. Mi smo u procesu unutarnje transformacije.

Kao što gusjenica mora proći kroz potpunu destrukciju u čahuri kako bi postala leptir, tako i mi prolazimo kroz fazu u kojoj se stara struktura našega života mora urušiti da bi nastalo nešto novo, snažnije i usklađenije s našom pravom prirodom. Ta praznina koju osjećamo nije nedostatak nečega, već prostor koji se oslobađa za nova, bolja iskustva koja tek trebaju stići.

Efekt praćke: zašto je povlačenje unatrag nužno za snažan let?

Jedna od najljepših metafora za razumijevanje teških životnih razdoblja je efekt praćke, “alata” koji je obilježio brojna djetinjstva. Razmislimo na trenutak kako praćka funkcionira.

Da bi projektil poletio naprijed velikom brzinom i snagom, on se prvo mora snažno nategnuti i povući unatrag, prema onome tko drži praćku. Što je napetost veća i što se guma više nateže, to će let biti dalji i snažniji. Međutim, to razumije onaj u čijim je praćka rukama, ali ne i objekt koji je u procesu lansiranja. Na trenutke, neposredno prije lansiranja, čak se može činiti da će praćka puknuti od napetosti i da će sve završiti velikim neuspjehom.

Isto se događa i u našim životima. Kada osjećamo da nas okolnosti, problemi ili neuspjesi povlače unatrag protiv naše volje, mi se zapravo nalazimo u fazi natezanja. Život nas priprema za lansiranje.

Ta napetost koju trenutno proživljavamo zapravo je akumulirana energija koja će nas, kada dođe pravi trenutak, ispaliti prema naprijed, daleko iznad onoga što smo ikada mogli zamisliti.

Bez tog povlačenja unatrag, bez iskustava koja prolazimo u fazi natezanja, bez snage koju gradimo u tom procesu, ne bismo imali dovoljno snage za proboj koji slijedi.

Razmislimo:

• snagu razvijamo vježbanjem, što je napinjanje u procesu slabosti;
• znanje gradimo učenjem, što je napinjanje u fazi neznanja;
• vjeru jačamo prepuštanjem, što je napinjanje tijekom sumnje;
• ljubav dopuštamo otvaranjem, što je napinjanje za vrijeme nesigurnosti.

Kako izdržati napetost dok čekamo lansiranje

Najteži dio ovog procesa je neizvjesnost. Kada smo u fazi povlačenja, teško nam je vidjeti širu sliku. Osjećamo samo otpor i bol.

Ključno je osvijestiti da je svaka kriza zapravo glasnik promjene koja dolazi.

Naša je zadaća u tim trenucima ne pružati uzaludan otpor, već naučiti kako se predati procesu s vjerom da je sve što nam se događa dio većeg plana.

Umjesto da se borimo protiv osjećaja da stojimo na mjestu ili se vraćamo natrag, možemo pokušati razumjeti što nas ta situacija želi naučiti.

Ponekad nas život povlači unatrag samo zato da bismo dobili bolji zalet ili da bismo se preusmjerili na put koji je za nas sretniji i ispunjeniji. Svaki pad je samo čučanj prije skoka.

Koraci koji nam pomažu prebroditi teške faze

Iako su ovi procesi duboko individualni, postoje određeni načini na koje možemo olakšati sebi put kroz tamu i pripremiti se za dolazeće svjetlo:

1. Dopustimo si osjećati sve što se u nama pojavljuje bez osuđivanja jer svaka emocija ima svoju svrhu u našem iscjeljenju.
2. Odvojimo vrijeme za tišinu i mir jer se u tim trenucima najbolje čuje glas naše intuicije koji nam šapće da će sve biti u redu.
3. Fokusirajmo se na male pobjede i sitne trenutke zahvalnosti, čak i kada se čini da nemamo na čemu biti zahvalni.
4. Vjerujmo u pravovremenost svoga života i shvatimo da se ništa ne događa ni prerano ni prekasno.
5. Sjetimo se da je najmračnije uvijek upravo pred zoru i da je intenzitet naše trenutne boli često proporcionalan ljepoti onoga što nam dolazi u susret.

Naši najteži dani nisu znak da smo negdje pogriješili ili da nas je sreća napustila. Oni mogu biti dokaz da se u nama sprema nešto veliko.

Sljedeći put kada osjetite da vas život nateže kao praćku, nemojte se bojati. Umjesto toga, zatvorite oči, udahnite duboko i pripremite se za let koji slijedi. Poduzmite akcije koje ste oduvijek željeli i budite hrabri jer – vaše najbolje razdoblje tek počinje.

Klikni za više tekstova Motivacijske duhovnosti

(www.jabuka.tv)