Već godinama je kupnja “na teku” u Bosni i Hercegovini “u modi”, piše Večernji list BiH.
S obzirom na to da je BiH jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, razloge toj “popularnosti” prije svega možemo pronaći u slabom imovinskom stanju građana, lošoj financijskoj situaciji, neimaštini kojom je pogođen veliki broj stanovnika ove zemlje.
Potražnja nikad veća
Nažalost, nema niti naznaka da će se što promijeniti nabolje po tom pitanju, a vlasnici malih trgovina u Mostaru, nekad vrlo popularnih “piljara”, kažu nam kako kupnja “na teku” nikad nije bila veća.
“Ne znam je li razlog tomu to što je ‘piljara’ mnogo manje nego prije, jer veliki trgovački lanci su ‘prorijedili’ nas male trgovce, ili siromašnih građana jednostavno ima više. U tim trgovačkim centrima oni ne mogu kupovati na dug, zato ne mogu reći je li razlog takvoj kupnji siromaštvo. Uglavnom, ne pamtim da sam ikad više robe prodavao na taj način, kazao nam je vlasnik jedne male trgovine u Mostaru. Kaže kako su najčešće stalni kupci oni koji su primorani tako kupovati, ali, naravno, ima i novih. I to su većinom umirovljenici. Što će jadni ljudi, kupuju uglavnom ono što je najosnovnije. Većina njih uredno plati svoje dugove čim primi mirovinu, ali ima i onih koji čak ni to ne mogu uvijek. Što se može, kad čovjek traži kruh i mlijeko, ja ga ne mogu odbiti pa taman mi nikad ne platio”, kaže nam ovaj trgovac.
Ogorčeno kaže kako je i promet u malim trgovinama opao u tolikoj mjeri da se jedva isplati baviti tim poslom.
U njegovom trgovini radi on, supruga i kći.
“Ne bih mogao platiti radnike i biti u plusu. Oni (trgovački lanci, nap. a.), izbjegavaju plaćanje dugova i državi i dobavljačima. Što bih ja sad trebao? Voziti mercedes, a ne plaćati dobavljača koji krvavo radi isto kao i ja? Ne mogu, nemam ja takav obraz”, kaže nam on.
Luksuz “na teku”
Uz one koji su primorani kupovati “na teku” osnovne prehrambene artikle, nije mali broj onih koji sebi na taj način kupuju i luksuznije stvari.
Jedna vlasnica trgovačke radnje kaže da izlazi u susret samo onima koje osobno poznaje.
“Da se kupi kruh, mogu shvatiti. Ali da ‘na teku’ kupuje cigarete, kape, šminku, e to nikad neću razumjeti. Ima ih dosta što sam im dala robu na poček i nikad se više u trgovini nisu pojavili. Čak što više, kad me vide, prelaze na drugu stranu ulice. Ne mogu griješiti dušu, većina uredno plati čim ima novac, ali ima i ovih drugih, sigurno”, kazala nam je ova trgovkinja.
Sve u svemu, godine prolaze, vremena se mijenjaju, ali neke stvari su konstanta. Ogledni primjer toga na našim prostorima je kupnja ‘na teku’.
(www.jabuka.tv)
Na teku daju samo male radnje koje se jedva krpaju a ni njih nema bas puno