Mostar: Martina i Stjepan ne odustaju od svojih snova, invaliditet ih nije zaustavio

Martina Stanić studentica je sa stopostotnim oštećenjem vida. Skromna je i tiha i prva slijepa osoba na mostarskom Sveučilištu. Bez obzira na sve poteškoće, uz jaku volju upisala je studij novinarstva, druga je godina i pri tome ima sjajan uspjeh.

U Mostar je došla iz Čapljine i priznaje da joj početak bio težak, ali se brzo ukopila u novu sredinu.

“Ispočetka je bilo nezgodno jer nisam znala u čemu je problem, ali sam s vremenom shvatila da su se oni iz straha i neznanja kako da mi pristupe malo držali na distanci. Međutim, što je vrijeme više prolazilo, mogu reći da je sve bolje i da me gledaju kao svaku svoju drugu prijateljicu“, kazala je Marina Stanić, javlja N1.

Dane provodi u studentskom domu, čita pomoću digitalnoga povećala, a ispite polaže preko laptopa i govornoga programa kojega je dobila u Centru za slijepe i slabovidne osobe. Kreće se pomoću štapa, a na putu od studentskoga doma do fakulteta pomaže joj osobna asistentica. Invalidnost je ne sprječava da bude aktivna, uz pomoć dobrih ljudi koji je okružuju sve je, kaže, mnogo lakše.

“Uvijek se tu nađu neke izvannastavne aktivnosti, obavljam praksu na studentskom radiju, idem dobrovoljno i to me jako ispunjava. Također, svoje slobodno vrijeme koristim za čitanje, istraživanje, pošto sam rekla da sam svestrana, što god da pročitam meni dobro, onda idem na susrete Franjevačke mladeži i kao student idem na kave, šetam…”, dodala je studentica.

Njezin kolega, Stjepan Jelica prva je godina glazbene akademije, piše pjesme, radi aranžmane, komponira. Ima oštećenje vida od 80 posto, no to mu nije predstavljalo prepreku niti ga je natjeralo da odustane od svojih ciljeva.

“Zahvaljujući roditeljima, nikad to nisam shvatio kao poteškoću, jer mi oni to tako nisu pokazali. Npr. u prvom razredu osnovne, kad sam dobio prvu lektiru, nisam mogao čitati jer nisam vidio i učiteljica je rekla mojoj mami da ne mogu čitati i da je moja mama to tako prihvatila ja ni dan danas ne bih znao čitati”, otkrio je Stjepan Jelica.

A studentski centar u kojem borave nije opremljen za studente s posebnim potrebama, baš kao ni Sveučilište, no u Uredu za podršku studentima s posebnim potrebama kažu da bi se to uskoro moglo promijeniti, ali i da u međuvremenu čine sve kako bi im olakšali studentske dane.

“Nastojimo ukinuti predrasude, uključiti ih da se osjećaju jednakopravnim sa svojim kolegama kroz različite projekte, organizacije, dobrotvorne udruge i slično”, kazala je Monika Zovko, voditeljica Ureda za podršku studentima s posebnim potrebama.

Iako s invaliditetom, Martina i Stjepan kažu to ne znači da trebaju odustati od svojih snova. Sretni jer se nisu bojali životnih prepreka, žele nastaviti raditi, učiti. I dok bi Stjepan želio biti uspješan kompozitor, Martinina želja je jednoga dana postati radijska voditeljica.

Video pogledajte ovdje (N1)

(www.jabuka.tv)


1 komentar

  • Sretno Martina i Stjepane uz Bozju pomoc ,vase roditelje i prijatelje uspjet cete.
    Od srca vam obadvoma zelim zdravlje i srecu da vam se svi snovi ostvare 🙂

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.