Mostar: Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte na obljetnici operacije “Čagalj”

U petak 9. lipnja, u sklopu programa “Lipanjske zore”, na prostoru Vojarne Stanislav Baja Kraljević u Mostaru održana je svečanost obilježavanja 25. obljetnice oslobodilačke operacije “Čagalj” Hrvatskoga vijeća obrane.

Tom prigodom nazočnima se obratio general zbora HVO-a Stanko Sopta, čiji govor prenosimo u cijelosti:

“Dragi prijatelji, dragi suborci, evo nas ovdje u ovo lijepo lipanjsko jutro, ponovno, okupljenih nakon 25 godina. Pozdravljamo se, pitamo jedni druge za zdravlje, gledamo tko nedostaje, no i pored briga današnjih što nas pritišću osjećamo onaj duh kojim bijasmo prožeti, onaj duh koji nam davaše snagu za boj koji se ovdje od rane zore 11. lipnja 1992. vodio sa velikosrpskim okupatorom.

Bio je to težak i krvav boj, postrojbi HVO. Dobili smo ga. Zemlju Hrvatsku smo oslobodili.

Taj dan Kažnjenička bojna uz potporu topništva TRD ‘Širokobrijeških slavuja’ sukladno djelujući s ostalim postrojbama HVO na lijevom boku s četvrtom bojnom Tihomir Mišić i petom Ilićkom bojnom, a na desnom boku s Poskok bojnom, šestom bojnom Kruševo, drugom bojnom Široki Brijeg i devetom bojnom Rodoč-Jasenica i snagama u potpori 3.bojnom Široki Brijeg ovladala je Orlovcem, presjekla cestu Kruševo-Miljkovići-Varda-Mostar, zauzela kasarnu JNA heliodrom, vojnu industriju SOKO i ovladala avijatičarskim mostom te Aluminijskim kombinatom.

Nikada se boj bez žrtve nije dobio, nikada se sloboda nije rodila a da u nju nisu utkani životi vitezova!
Na spomenik pred kojim stojimo, na kojemu su uklesana imena dvojice naših prijatelja iz Kažnjeničke bojne, dvojice naših vitezova Stanislava Baje Kraljevića i Mije Babić položili smo vijenac i upalili svijeću, za pokoj njihovih duša i duša svih Vitezova koji nam donesoše svijetlost slobode u lipanjskim zorama ’92.

Prijatelji, sjećamo li se Baje prije 25. godina, sjećamo li se Mije na današnji dan prije 25 godina, sjećamo li se Tihomira Mišića, Marija Hrkaća Ćikote, Božana Šimovića, Tvrtka Miloša, sjećamo li se sebe što smo onih lipanjskih zora i noći razmišljali prije 25 godina?
Jesmo li molili Boga i sv.Antu da nam osnaži duh, da ne pokleknemo, da nas ne obuzme ljudska slabost kukavičluka.
Jesmo li se pitali ‘kako sam baš ja odabran, kako je baš ova pogibelj stavljena pred mene?’

Pitali smo se, i te kako smo se pitali, no znali smo, nema nam slobode, nema nam opstanka, ako ne budemo odlučni i spremni žrtvu podnijeti, život dati!
Moramo se stoga prisjetiti tih presudnih bitaka za našu opstojnost.
Listopada 1991. srpski je agresor u svom velikosrpskom planu polako, ali tiho iz ove svoje kasarne JNA uzimao kotu po kotu u dolini Neretve. JNA je velikim snagama osiguravala mostobran u području Mostarskog Polja, kako bi u povoljnom trenutku, uvođenjem značajnijih snaga svoja napadna djelovanja mogla ostvariti prema Brotnju, Širokom Brijegu, odnosno smjerovima koji se pružaju prema Tomislavgradu i Imotskome, i time se spojiti s Kninskim i Krajiškim korpusom.

Snage HVO do oslobodilačke operacije drže obrambenu crtu od Čapljine do Vrdi i Salakovca, u dužini do nekih 70 km, s velikim crtama bojišnice u Jablanici, Konjicu i južnim prilazima Sarajevu. U općinske stožere HVO ogranizirani su Mostar, Široki Brijeg, Čitluk, Čapljina, Ljubuški, Grude, Stolac, Neum, Ravno a zasebne postrojbe bile su, Kažnjenička bojna, bojna Ludvig Pavlović, i grupaciju HOS-a.

Snage HV na južnom dijelu Hrvatske moraju izvoditi oslobađanje Dubrovnika i zaleđa na uskom prostoru, čime im osjetljivim postaje lijevi bok, odnosno mogućnost da ih neprijatelj nastavi napadati iz BiH, a u tu je svrhu srbokomunistički neprijatelj i organizirao crte bojišnice na r. Neretvi, porušio mostove, misleći da snage HVO nisu uvježbane i nemaju ratnu tehniku kako bi ih na tim pozicijama ugrozile.

U ovakvom stanju bojišnice, snage HVO organiziraju oslobodilačku operaciju širih razmjera u dolini r.Neretve kako bi neprijatelja odbacili od Neretve, oslobodile Dubravsku visoravan i grad Stolac, i time u potpunosti zaštitili lijevi ranjivi bok snaga HV-a u Hrvatskoj. S time se u daljnjem tijeku borbenih djelovanja otvora mogućnost potpunog oslobođanja Bišća Polja i grada Mostara.

U tu je svrhu isplanirana i uspješno izvedena operacija ‘Čagalj’ u pet faza:
1. Snage HVO razbijaju neprijatelja na lijevoj obali r. Neretve u području Čapljine, ovladavaju naseljenim Tasovčićima, Prebilovcima i Klepcima;
2. Napadno-oslobađajuća djelovanja usmjeriti k Stocu da bi ga se oslobodilo, i u isti mah rasteretilo lijevi bok snagama HV u Hrvatskoj;
3. Ovladati područjem Mostarskog Polja, osloboditi i zauzeti objekte aerodroma i helidroma;
4. Ovladati prostorom sjeverno od Mostara, čime se četničke snage u samom gradu dovode u poluokruženje, i stvoriti uvjete za oslobođenje grada Mostara;
5. Osloboditi istočne dijelove grada Mostara i Podveležje.

Ovako planirana operacija započinje u noći 6/7. lipnja 1992. iz smjera Čeljeva prema rijeci Bregavi i prelaskom postrojbi HVO preko rijeke Neretve u području Čapljine, ovladano je Ševaš Njivama, Klepcima, Tasovčićima i Prebilovcima, a 10. lipnja oslobođeni su Domanovići, i istovremeno započinje napad na Slipčiće i Orlovac na desnoj obali. Već sutra, tj. na današnji dan 11. lipnja oslobođena je cijela desna obala rijeke Neretve u području Mostarskog Polja, a 12. lipnja je oslobođen grad Stolac.

Veličanstvenim pohodima HVO-a sa sjevera, juga i bokova 17. i 18. lipnja oslobođen stolni hrvatski grad Mostar, 25. lipnja Kažnjenička bojna, uz potporu druge bojne Rudnik i treće Cimske bojne, ovladala je repetitorom na vrhu planine Velež, a borbena djelovanja tjeranja neprijatelja nastavljena su do 26. lipnja. Dostignuta crta tih lipanjskih dana 1992. s nekim manjim odstupanjima održana je u tijeku cijelog Domovinskog rata, i ove pobjede HVO u zorama lipnja 1992. temelj su Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, što operaciji „Čagalj“ daje sva obilježja jedne izuzetne povijesne bitke HVO za slobodu ovih hrvatskih prostora.

Uspješnost provedbe operacije „Čagalj“, kad su sve prednosti na strani neprijatelja u omjeru 1:8 zahtjevali su izuzetnu hrabrost bojovnika, njihovo domoljublje, te taktiku i radnje od kojih bih posebno istakao:
– napadna djelovanja izvode se grupama 25-30 bojovnika, naoružanih pretežno lakim pješačkim i prenosivim protuoklopnim oružjem, ojačane s 2-3 vojnika inženjerca;
– napad se provodi u više smjerova, najčešće bez topničke pripreme, čime se postiže potpuno iznenađenje i dezorganizacija neprijateljske obrane;
– prijelaz r.Neretve vrši se čamcima, kajacima, gumenjacima i priručnim sredstvima;
– kod proboja prednje crte obrane odmah se uvode svježe snage i nastavlja se s gonjenjem neprijatelja u dubinu, čime se povećava rasulo i nemogućnost pravilne uporabe eventualnih neprijateljskih pričuva.

Sudionici ovih napadnih djelovanja za oslobađanje hrvatskih prostora u dolini rijeke Neretve su vojnici bez značajnog ratnog iskustva, zapovijedna je struktura bez iskustva u vođenju i zapovijedanju napadnim djelovanjima. No, još jednom se iskazala ona stara i Hrvatima dobro poznata mudrost, da bitku ne dobija oružje, već srce i ljubav prema narodu i domu svom.

Danas nakon 25 godina, još jednom potvrđujemo, Hrvatski branitelji dobili su ovu slavnu bitku, ovaj dio Hercegovine smo oslobodili od srpskog agresora. No 25 godina neki uporno pokušavaju krivotvoriti povijest i zasluge pripisati sebi. Rade oni to koristeći se obmanama i lažima, podižući montirane optužnice. Njihove namjere postale su očite. Oni nas odavde, sa naše zemlje, žele protjerati!

Mnogi su ljudi iz tih vremena vrijedni našeg spomena, no danas posebno pozdravljamo i zahvaljujemo na svemu učinjenom za slobodu svog naroda: pok.Mati Bobanu, Slobodanu Praljaku, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću, Jadranku Prliću, Berislavu Pušiću, Mladenu Naletiliću, Zlatanu Miji Jeliću, Nedjeljku Obradoviću, Miljenku Lasiću, Marku Radiću, Željku Šiljegu.

Hrvatskom stolnom Mostaru Herceg-Bosne, svim Vitezovima HVO grada i Herceg-Bosne neka je slava vječnosti, laka im sveta zemlja Hrvatska, a tebi vječni grade i svima nama čestita i blagoslovljena svetkovina Slobode ‘Lipanjskih zora’!

Svim sudionicima Lipanjskih zora diljem cijele Herceg-Bosne, svim časnicima, dočasnicima, vojnicima, svima ranjenima, svima koji ste danas tu ili niste iskreno i vječno hvala!

Svi naši poginuli Lipanjski zora i Domovinskog rata „ S NAMA SU“, a mi smo trajno s vašim obiteljima, zahvalni na vašoj Žrtvi!
Živjeli!”

(www.jabuka.tv)

13 komentara

  • Kome će on više držati govore i lagati i obmanjivati hrvate,branitelje.Neka kaže gdje on živi u kolioko kvadrata u Zagrebu,kolika su mu primanja,ušteđevina na banci i kome je od branitelja ,invalida,optuženih za ratni zločin on pomogao i kako.Po Zagrebu okreće glavu od branitelja,naših ljudi kojim bih mogao pomoći.On i Jelavić su klepili stotine milijuna km.na domoljublju i hrvatstvu. NJega slušati godišnje od obljetnice do obljetnice.,,Žalosno,,..I u ratu i miru ganjao manekenke,pjevaljke i gledo gdje je lova i klepao je sa političkom i vojnom elitom oko sebe. Dosta više lažnog hrvatstva i domoljublja…Laprdaj i prdi u Mostaru i Širokom sat-dva vremena i bjež za Zagreb u stančinu od 400 kvadrata i iskluči sve telefone da te ne bi tko nazvao iz Hercegovine i tražio ne daj bože savjet ili kakvu pomoć…

    • Ja sam se nagledao terena i bio u 2 gmbr i za Soptu mislim kako je obični manipulator i budala koja je izdala suborce.. Sjetila se SIPA njega, pa se i on nakon 25 godina sjetio ”šestorke” u Hagu..

      • Mrki,teren se nije gledao.Teren se *radio*,*živio*,*osjećao*.Istina,bilo je i onih koji su *gledali*…Takvi *gledatelji* mogu blatiti samo sebe.Jadno i žalosno-PETA KOLONA!

  • sve smo isli srcen osobno ja branijo HERCEG BOSNU MENE NIJE ZANIMALA RVACKA VEC MOJ DOM OVI LOPOVI SE NAKRALI POBJEGLI STO SAN BRANIJO UZELI CINOVE PENZIJE STANOVE NEKRETNINE I BIZ brze u rvacku KURAC SI TI DA SI PRAVI RVAT BIJO BI NA DUZICAMA ILI SIROKOM BRIGU VI STE OBICNE PJENE

  • Ali je covik otisao odmah na pocetku u obranu Hrvatske posle i ovdje nije 91 nitko znao kako ce rat zavrsiti ne daj Boze da su izgubili zavrsili bi kao i Bleiburg a osobno imam iz obitelji nekoga tko je poginuo u borbama a u istom selu su bila jos 2 covjeka u borbama koji su sad generali hv taj dan je mogao i netko od njih poginuti a mozda bi ovaj bio general danas pa bi mu govorili da je lopov

  • Podrumaši su odavno izašli iz podruma ali izgleda da je došlo vrijeme izlaska i za jazavce iz dubokih jama.Jazavci,kako vas nije stid blatiti istinske branitelje?UBIJTE SE JAZAVCI,DA DRUGI NE PRLJAJU RUKE.Nije vam pomogao?Jazavcima se ne pomaže jer im se ne može pomoći,osuđeni su na jame! Baja,drži se,bilo je i gore!

  • Bravo za prvi komentar od branitelja. Svaka ti je točna i na mjestu. Zapravo, pozlatila ti se svak. Ukratko si opisa cijelu knjigu o tim ženskarošima i obožavaocima pevaljki u uskim minicam sa visokim štiklama napaljenih do boli. Usput i sam sam ganjao po bosanskim betinama neke druge bradate pevače pevallki i novokomponiranih narodnih pesam a i pesmuljaka.
    Nisam poput nekih ganjao i naganjao manekenke, pevačice, fotomodele i druge mlade pi…ce po Zagrebu, KarLsruheu i li Stugartu.
    Nisan ja te jebene sriće, to je za neke naše paćenike koji bi i danas isto kao i jučer punim plućima i rukama zgrabili i zagrabili sve što mogu i opet bi nam i nakon 25 godina pokušavali soliti pamet svojim lažnim domoljubljem , zapravo grabežoljubljem i željom za još ljepšim i mlađim manekenkama i pevačicama.
    Daleko vam bila od mene kuća, pa makar kao nekima ovde u Zagrbu.

Komentiraj: