”Mladi čovječe, vrijeme je da se malo zapitaš, jer ti trebaš biti promjena!”

Današnji mladi čovjek, često zna pred sebe staviti krive prioritete. Iako će u svom društvu prigovarati na stanje u državi, i društvu općenito, svakog političara popljuvati (makar ima pravo na to), kad treba reći nešto na glas, i postaviti stvari na pravo mjesto, onda slijedi zabrinjavajuća šutnja, i spuštanje glave.

Piše: Goran Kutle/HSPF.info

Svi se mi bojimo nekad, jer strah je normalna ljudska pojava, pa i najveći heroji osjete isto u nekim situacijama. Toliko nas stvari frustrira u životu, kao što s jedne strane nema velike perspektive, tako s druge strane ima onih koji nam tu istu perspektivu oduzimaju, no mi olako prelazimo preko toga, dok u sebi skupljamo bijes i gorčinu. Samo ključno je, koliki nam je spremnik za toliku količinu bijesa, i koliko ćemo to izdržati.

Zašto se mnogi od nas boje zauzeti za sebe, za svoje prijatelje i kolege, za svoj grad, ili za svoj narod?  Zašto se od pojedinca do pojedinca provlači razmišljanje „tko sam ja da tamo nekome pametujem, a osim toga ja tu ne mogu ništa previše promijeniti“? No samo da malo stanemo i razmislimo, te shvatimo, da u svakom od nas postoji ogromna moć koje nismo niti svjesni, pitanje je, bi li samo tako šutjeli?

Ako nešto ne tražiš i ne boriš se za to, koliko god to želiš, nećeš to ni ostvariti. Možda ti jesi buntovan(a), možda si jako pametan(a), možda si svoje prijatelje više puta impresionirao(la) na kavama raznim pričama i poznavanjem politike, možda si pročitao(la) toliko knjiga, da kad govoriš riječi izlaze same iz tebe, ali čemu to sve, ako ti nećeš iskoristit svoj potencijal, ili ako ćeš se postaviti tako da gledaš samo osobnu korist, da nađeš pristojan posao, gdje ćeš opet pognuti glavu pred šefom.

Svojim povijanjem kičme u mladim danima, činiš svoj ali i živote mnogih dragih osoba podcijenjenim. Tako ćeš naporno raditi (blago snalažljivima koji neće) čitav život, na kraju dobiti mizernu mirovinu, a jednog dana ćeš kao mrzovoljni i pogureni djedica ili bakica, sjediti pred televizorom, psovati političarima mater, od kojih će neki biti i tvoja generacija, izbacivati ćeš sav svoj bijes i frustracije pred televizorom, jer ti nisi ništa učinio(la), dok su oni uspjeli za sebe, ali za druge ih baš i ne briga previše. Zato šuti dok si mlad, i šutjet ćeš zauvijek. Jer kako možeš očekivati da se nešto promijeni, ako se ti sam nećeš mijenjati?

Počnimo od nekih najmanjih sitnica pa do većih stvari koje su dokaz da nešto ne valja. Koliko puta nam se dogodila neka neugodnost u nekoj običnoj trgovini, gdje te trgovac zna potkradati, ili na nekom šalteru, gdje te neka nadrkana polupismena teta zna praviti budalom, a ni ona samo ne zna zašto radi baš taj posao koji radi? Koliko puta si doživio da nekoga ubace prije reda, samo zato što ima neke privilegije? Koliko puta ste pročitali u novinama o raznim političkim obećanjima, za koja se pouzdano zna da od njih nema ništa? Čitali ste o padu standarda, ali i povećanju cijena. Život postaje sve teži, ali nas se to izgleda ne tiče previše.

Hrvati u BiH su izgubili mnoge važne institucije, neke zahvaljujući našim vladajućim šupljoglavim elitama, koji nam govore o ugroženosti, ali ne se ne vidi neki značajan trud da ne budemo ugroženi (čast izuzecima); a neke smo izgubili zahvaljujući drugima. Rijetke su lokalne sredine među hrvatskom većinom, u kojima se rade neki projekti, koji bi nudili perspektivu za budućnost i za opstanak ovog naroda. Hrvate u BiH neki žele proglasiti najvećim krivcima za rat, dok ti isti izigravaju ulogu vječite žrtve, no mi opet na to hladnokrvno gledamo, pa možda nismo niti svjesni u kakvom se stanju nalazimo. Želi nas se politički eliminirati, ali ni to nas ne zanima previše.

Nama je trenutno važnije kakvu je novu glupost izvalila neka poluretardirana osoba poput Ave Karabatić, ili što radi Željko Kerum i što on poručuje javnosti, ili što se Severina slikala nakon poroda, ili kad će Lara i Jaša biti skupa konačno, a toliko ima važnijih stvari za koje ne kažemo niti riječi. Ali ‘ajde dobro bar smo neki dan saznali jednu dobru vijest da ako ništa imamo prosječno najveće penise u Europi, i među većima u svijetu. Samo nažalost mi nemamo muda da na nešto utječemo, da mijenjamo nešto, da se suprotstavimo svakome tko nam želi oduzeti budućnost, ili da se ne daj Bože, borimo protiv nepravde. Ali zato smo stanju prigovarati na sve i svašta sebi u bradu, ili u komentarima na portalima, ili kolegama i prijateljima. A na one koji rade nešto, znamo gledati s podsmijehom, govoreći: „Šta će oni uradit, nu im glava?“

Kroz ljudsku povijest se provukla velika istina, da su studenti bili nositelji mnogih većih društvenih promjena, započinjali su revolucije i provodili ih, poduzimali akcije kojima su pritiskali vlast, i među njima je bio velik broj njih, koji su svojim intelektualnim sposobnostima nastojali doprinijeti izgradnji pozitivnih promjena. Mnogi od njih su u tom svom aktivizmu plaćali cijenu kažnjavanja kroz zatvor i fizičke ozljede.

Danas? Danas je potpuno drugačija situacija, barem u našem području. Naravno, nitko od vas ne očekuje da budete revolucionari, niti novi genijalni znanstvenici koji će svojim izumima preokrenuti svijet. Baš nitko ne očekuje da vi razvaljujete i palite zgrade i ponašate se poput najvećih vandala, kako bi nešto promijenili. Ali da nešto možete mijenjati, možete!

Današnji naši prioriteti su ograničeni užitkom, neka je meni dobro lako za sve ostalo, neka ja uživam, neka se ja sprdam po youtube-u i društvenim mrežama, tražeći svaku moguću glupost s kojom nastojimo uveseliti svoje virtualne prijatelje. Nitko nema ništa protiv užitka i druženja, smijeha i humora, i sam nastojim to isto što više konzumirati, jer kakav je mlad čovjek koji to nema nimalo u mladosti, ali što imamo od takvog života u kojem nam je prioritet skupljanje lajkova na fejsu, ili nešto slično.

Je li se netko zapitao možda što će raditi, kad završi fakultet i dobije diplomu? Hoće li biti posla za njega, ako ga bude, hoće li to biti posao u struci? Jesmo li mi razmišljali na koji način dolazimo do svoje stručnosti, odnosno hoćemo li možda biti crna ovca svoje struke, koja ne poznaje osnovne stvari. Pogađate radi se o prevari i prepisivanju na ispitima. Uistinu je teško naći studenta među nama koji se bar jednom nije poslužio nekom vrstom „šverca“ na ispitu, no kakav ćete stručnjak biti ako ste fakultet završili na tome? Baš nitko ne mora biti najbolji student, prolaziti sve na prvom roku, imati dobre ocjene, jer nije svatko jednako sposoban, ali svi mogu nešto ostaviti u glavi nakon položenog ispita i završenog fakulteta. Kakva je korist od toga što vi obavijestite sve virtualne prijatelje da ste pali ili položili ispit, ako niste nešto i naučili od toga, jer uostalom polažete sebi, a ne nekom drugom, i (ne)sreću možete zadržati za sebe, jer je takva najbolja.

Danas ima toliko ima problema oko nas, a toliko i načina da se aktiviramo, a uvijek se može posložiti da imamo vremena za opuštanja i ugodne trenutke, ali jednako tako ne trebamo izbjegavati vrijeme u kojem ćemo biti od koristi. Ukazujte na probleme u svojoj lokalnoj zajednici, uključujte se u akcije koje su od koristi za zajednicu, pitajte one koji vode vašu sredinu, što trenutno rade, kakvi su planovi, zašto nisu ispunili obećanja, zašto uopće daju obećanja ako ih ne mogu ispuniti. Uključite se aktivnije u rad nevladinih udruga, ili idite u političke stranke, ali ne s ciljem da imate prioritet pri dobivanju posla, i da iskoristite neke povlastice, nego da tu probate raditi nešto, jer ništa od toga nema ako i tu nećete ostati svoj čovjek koji se neće bojati reći što misli, pa bez obzira je li njegov stav ispravan. Uz sve to razmislite o pojmu aktivni građanin, i što ga čini. Jer samo vlastitom aktivnošću nešto možemo mijenjati, i vlastitom aktivnošću moramo mijenjati svijest ljudi. Birati sve osim mirnog sjedenja i čekanja da se nešto samo od sebe dogodi.

Kako pričati o promjeni svijeta, o boljem sutra, ako vi ništa ne poduzimate da toga dođe?  Jeste li se ikad zapitali ako je nešto loše ili dobro, koji je moj doprinos svemu tome, jer i ako je to  ništa, onda i ništa je doprinos, zar ne? Ako radite nešto, nemojte očekivati da će se to nekome automatski svidjeti, jer nešto ne radite da bi se nekome svidjelo, već zato što mislite da je to ispravno, ili zbog toga što vama odgovara.Zato ako nam nešto smeta, poduzmimo nešto protiv toga, ako nešto želimo popraviti, dajmo sve od sebe da se to popravi, jer tko pored nas samih može nešto promijeniti, čekajući druge, dočekati nećemo. Uvijek birajmo pokušaj, pa makar to ostalo na pokušaju.

(HSPF.info | Jabuka.tv)

2 komentara

  • kad govoriš riječi izlaze same iz tebe…

    Kutle, pravopis ti je katastrofalan, sintaksa jos gora… Kad sam vidio naslov pomislio sam da bi moglo biti nešto kvalitetno, ali sam pogriješio. Podržavam ideju, ali ovakva ideja mora biti izražena u prikladnijem obliku…

    Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu!

  • Pohvalno je da gledaš i vidiš situaciju oko sebe. Pročitaj predzadnji broj Svijetla riječi (br.349) mjesečnik bosanskih fratara, s naglaskom na tekst D. Bojića “Večernji H-B list”.
    Oni ima hrabrosti istinu koju je prepoznao kazati i dati ljudima na uvid.

Odgovori na lik X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.