Mesić: Da su Hrvati htjeli Čovića, izišli bi na izbore

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izjavio je da je Komšić izabran legalno i legitimno te da hrvatska politika griješi u odnosu prema BiH.

Da su Hrvati htjeli izabrati Čovića, izišli bi na izbore, ali nisu htjeli, zaključio je Mesić komentar o stanju u BiH, koje ga posebno zaokuplja u posljednje vrijeme.

Stjepan Mesić u videointervjuu za Dnevnik.hr razgovarao je o aferama koje potresaju Hrvatsku, slučaju Agrokor i knjizi Martine Dalić, o radu Vlade te drugim aktualnim temama.

Jeste li kao dugogodišnji političar čuli priče da političari koriste usluge prostituki?

Čuo sam, ne samo kod nas nego i u inozemstvu, da se događaju takvi slučajevi, da se otkrivaju i penaliziraju, odgovorio je Mesić, dodajući da sada često svi koriste nekad njemu omiljenu rečenicu ”neka institucije rade svoj posao” i da se svi pozivaju na institucije jer institucije ne rade do kraja svoj posao.

Kako ocjenjujete situaciju u zemlji, idemo li u dobrom smjeru i imamo li razloga za optimizam?

Imamo dobre ciljeve, ali često smjer ne ide prema ciljevima. Zato nisam baš sasvim zadovoljan onim što imamo u Hrvatskoj, prije svega bijeg iz Hrvatske. Prije se govorilo da ljudi bježe od komunizma, ne znam od čega sada bježe, naveo je Mesić.

Londonski sud odlučio je da će bivši vlasnik Agrokora biti izručen Hrvatskoj. Jeste li mogli zamisliti Ivicu Todorića u zatvoru?

Da, svaki čovjek može biti u zatvoru ako počini nešto što nije zakonom dopušteno. To treba tek utvrditi u pravosudnoj proceduri, jasno je odgovorio.

Mesić je dodao da u stvaranju Agrokora sigurno nije sudjelovao samo Ivica Todorić, kao što ni u pretvorbi 167 poduzeća koja je pretvorio ili kupio poduzetnik Miroslav Kutle nije mogao samo Kutle sudjelovati.

Uvijek u velikim kombinacijama sudjeluje više ljudi ili više institucija, rekao je Mesić.

Dodao je da je politika sigurno doprinijela da se onom brzinom razvija Agrokor, ali je i utjecala da se Agrokor izvuče iz vlasništva Ivice Todorića.

Hrvatski izaslanici: Komšića i nas nije birao isti narod – nek nam se ne obraća

Jeste li kad ste bili predsjednik imali informacija o malverzacijama u Agrokoru?

Ne, samo sam imao informacije da sve što poduzima Agrokor nije samo svojom akumulacijom nego i kreditima u zemlji i inozemstvu, odgovorio je bivši hrvatski predsjednik.

Otkrio je da se s Todorićem sreo samo nekoliko puta, a da je prijatelj s njegovim ocem jer su bili zajedno u zatvoru u Staroj Gradiški.

Ako netko kaže da je došlo do sloma ortačkog kapitalizma, onda smo mi ortačka država, sam naslov to kaže, komentirao je Mesić knjigu Martine Dalić.

Dodao je da je neobjašnjivo i sumnjivo da se donose zakoni za privatne interese.

Nisam ljubomoran ni na čiju plaću, ali ako netko ima 8 ili 10 tisuća kuna mjesečno plaću, a onda za sedam dana dobije 250 tisuća , to su velike sumnje, očito je da je sve isprepleteno interesnim grupama, rekao je bivši predsjednik.

Sudeći prema dolasku pola Vlade i premijera Plenkovića na prezentaciju, ocijenio je da je očito došlo do rehabilitacije Martine Dalić.

Većina tih ljudi na prezentaciji nije pročitala knjigu, rekao je, između ostaloga, Mesić u razgovoru za Dnevnik.hr.

(www.jabuka.tv)

17 komentara

    • Podnosio je aga tvoju prabaku hehehhehee. Pa ti se pradedo poturcio a vidimo kakvo proklestvo je ostalo iza njega. Grjehe potomci placaju vidio po tebi kakova buda….la je ostala iza njega.

      12
      5
  • Kako to da bosnjacima odgovara ovaj runjavi lik koji je javno pijevao ustaske pjesme a sada se ponosi svojim antifasizmom. A i pticama na grani je jasno o kakvom se pokvarenom covjeku radi… Taj ce sve prodati za novac a sada je naj unosniji posao lajati po hrvatima u BiH- ni i RH- koj. Zna li ovaj konj koliki je inace prosjek izlaznosti u hrvata, srba, bosnjaka kao i u RH- koj. Ova demagogija da su svi izasli je jedno jadno i neutemeljeno podmecanje necega sto ne drzi vodu. Hrvata da je izaslo i glasalo za Covica i 300 000 bosnjaci bi se organizirali kako vec to rade i njih bi za Komsica glasalo 350 000.. To rundo ovaj zna samo se pravi lud. A zasto je on RH- ku poveo u odcjepljenje i rasturio Jugu. Pa upravo zbog Sejde Bajramovica, danasnjeg Komsica… Ali eto Novac iz Sarajeva stvara zaborav..

    8
    2
  • Krmak valja krmcima.Čak mu i nagrade udjeljuju.Zna se koji narod vazda traži.Bog te pomooogooo..udjeeeliii,udjelliii..popravljaamoo kišššobraneee..krpiiimooo koootloveee..iš smradovi jedni.

    6
    1
  • Stjepan Hršak, šef krapinske OZNA-e, pucao je u glavu 21 svećeniku! Kada je trebao biti procesuiran, u vili na Tuškancu posjetio ga je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Bio je to jasan znak DORH-u da ne čini ništa, jer je Mesić naredio.1945.
    Ubijeni svećenici:
    1. Dr. Stipan fra Krešimir Pandžić (Drinovci, 1892.), profesor u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu, bivši ravnatelj gimnazije i bivši provincijal
    2. Leopold fra Augustin Zubac (Čitluk, 1890.), profesor fizike i matematike u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu; upravitelj franjevačke hidrocentrale na Lištici
    3. Mate fra Roland Zlopaša, (Posušje, 1912.), profesor fizike i matematike u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    4. Pero fra Zvonko Grubušić (Posuški Gradac, 1915.), kapelan u Mostarskom Gradcu
    5. Karlo fra Rudo Jurić, (Radešine, 1925.), bogoslov
    6. Ante fra Kornelije Sušac (Cerno, 1925.), bogoslov
    Kada je bilo jasno da će samostan na Širokom Brijegu biti neposredno zahvaćen ratnim događajima, tih nekoliko fratara širokobriješkoga samostana otišlo je k župniku u nedaleki Gradac, da bi ondje bili sigurniji. U Gradcu nije dugo trajao mir. Devetnaesta divizija Osmoga dalmatinskog korpusa preko Mostarskoga Gradca odlučila je ići prema Mostaru. Jedan odred te divizije zauzeo je župni stan. Ali nisu mogli napredovati, pa je dalmatinski partizanski odred morao napustiti župni stan i bježati. Sa sobom je poveo širokobriješke fratre iz župnog stana, uključujući i domaćega župnog pomoćnika. Ubili su ih u mjestu Gostuša, 6. veljače. Tamo su i pokopani, a 1971. g. ekshumirani su i tijela su im prenesena u širokobriješku baziliku.
    Široki Brijeg – 7. veljače 1945.
    7. Mate fra Marko Barbarić Lesko (Klobuk, 1865.), bivši župnik
    8. Petar fra Stanko Kraljević (Mokro, 1871.), bivši župnik i gvardijan
    9. Ivan fra Ivo Slišković (Mokro, 1877.), bivši župnik i gvardijan
    10. Nikola fra Krsto Kraljević (Grljevići, 1895.), bivši profesor i župnik
    11. Dr. Nikola fra Arkanđeo Nuić (Drinovci, 1896.), profesor klasičnih jezika u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    12. Dr. Bože fra Dobroslav Šimović (Hamzići, Župa Čerin, 1907.), profesor u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu i odgojitelj franjevačkih đaka
    13. Mirko fra Tadija Kožul (Mokro, 1909.), profesor klasičnih predmeta u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu i odgojitelj u konviktu
    14. Ljubo fra Borislav Pandžić (Drinovci, 1910.), profesor u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu i prefekt đaka
    15. Jerko fra Žarko Leventić (Drinovci, 1919.), kapelan
    16. Bože fra Viktor Kosir (Uzarići, 1924.), bogoslov
    17. Ante fra Stjepan Majić (Vitina, 1925.), bogoslov
    18. Ivan fra Ludovik Radoš (Blažuj, Tomislavgrad, 1925.), bogoslov
    Upucani su samokresom, ubačeni u ratno sklonište u samostanskom vrtu tu spaljeni i zatrpani. Ekshumirani su 1971. g. i pokopani u širokobriješkoj bazilici.
    Široki Brijeg – 8. veljače 1945.
    19. Jozo fra Andrija Jelčić (Stubica, 1904.), gvardijan
    20. Ante fra Bonifacije Majić (Vitina, 1883.), dugogodišnji prefekt i graditelj franjevačkog konvikta i gimnazije u Širokom Brijegu te profesor
    21. Ivan fra Radoslav Vukšić (Studenci, 1894.), ravnatelj franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, profesor fizike i matematike
    22. Jakov fra Fabijan Paponja (Livno, 1897.), ravnatelj konvikta i profesor povijesti i zemljopisa u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    23. Mijo fra Leonard (Leonardo) Rupčić (Hardomilje, 1907.), profesor francuskoga jezika u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    24. Fra Miljenko Ivanković (Tubolja, Tomislavgrad, 1924.), bogoslov
    25. Jerko fra Melhior Prlić (Sovići, 1892.), časni brat
    26. Jozo fra Fabijan Kordić (Grljevići, 1890.), časni brat
    27. Marijan fra Mariofil Sivrić (Međugorje, 1913.), vikar samostana, najvjerojatnije izdvojen iz ove skupine i odveden kasnije, 10. veljače 1945. g.
    Riječ je o fratrima iz širokobriješkog samostana koji su, kada je ujutro 6. veljače 1945. partizansko topništvo zapucalo na crkvu i samostan, otišli prema rijeci Lištici, gdje se nalazila fratarska mlinica i hidrocentrala, nadajući se da će ondje biti sigurniji. Mjesto je bilo obraslo šumom i zbog toga nevidljivo. S njima je pobjeglo oko 30 đaka i nešto okolnog puka. Tu su ostali dok se pucalo, tj. 6. i 7. veljače. Istom 8. veljače, kada se nije vise pucalo, odlučili su vratiti se u samostan i vidjeti što se ondje događa. Kad su ih partizanski vojnici opazili u blizini crkve, odmah su ih poredali pred crkvom, tražili su od svakoga pojedinog osobne podatke, pitali za njihovo oružje, vrijeđali ih i prijetili im. Nakon toga su ljude koji su stanovali u blizini poslali njihovim kućama, starije su đake odveli u vojno zapovjedništvo u Ljubuški, a mlađe đake njihovim kućama. Osam fratara pak odvedeno je tobože prema Splitu i negdje (vjerojatno u Viru ili Zagvozdu) ubijeno. Istraživanje njihova mogućeg grobišta nije završeno. S tom skupinom fratara u hidrocentrali bio je i fra Mariofil Sivrić, ali njegovo mrtvo tijelo je nađeno posebno, kako se čini, na putu prema Vitini.
    Mostar – 14. veljače 1945.
    28. Dr. Grga fra Leo (Leon) Petrović (Klobuk, 1883.), provincijal
    29. Jozo fra Grgo Vasilj (Međugorje, 1886.), gvardijan
    30. Ivan fra Jozo Bencun (Međugorje, 1869.), bivši župnik
    31. Franjo fra Bernardin Smoljan (Rodoč, 1884.), župnik na Humcu
    32. Franjo fra Kažimir Bebek (Vitina, 1901.), župnik u Pločama
    33. Ivan fra Rafo Prusina (Hamzići, 1884.), bivši župnik
    34. Josip fra Nenad Venancije Pehar (Stubica, 1910.), profesor u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    Na Čistu srijedu, 14. veljače 1945. partizani su, bez ispaljenog metka ušli u Mostar. Neki su časnici došli u franjevački samostan oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otišli. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak tog dana došao je u samostan Brana Popadić, s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali ih i ispitivali. A kad su to završili, otišli su iz samostana. Vjerojatno su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena došli su ponovno u samostan. Sedmorici su rekli da ih slijede. Odvedeni su i najvjerojatnije svezani žicom ili ubijeni, pa bačeni u Neretvu i ne zna im se za grobove.
    Ljubuški – od 7. do 13. veljače 1945.
    35. Jure fra Julijan (Julije) Kožul (Ljuti Dolac, 1906.), župnik u Veljacima – ubijen 7. ili 10. veljače.
    36. Ivan fra Paško Martinac Čerin, u mirovini – ubijen 7. ili 10 veljače
    37. Franjo fra Martin Sopta (Dužice, 1891.), profesor filozofije u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu – odveden iz Čerina i ubijen između 11. veljače i 13. veljače
    38. Andrija fra Zdenko Zubac (Gradnići, 1911.), župnik u Ružićima – ubijen 12. veljače ili 13. veljače
    39. Ivan fra Slobodan Lončar (Vinjani, 1915.), župni vikar u Drinovcima – ubijen 12. ili 13. veljače
    Ubijeni su u Ljubuškom ili u okolici. Ne zna im se za grobove.
    Vrgorac – 28. siječnja 1945.
    40. Ljubo fra Maksimilijan Jurčić (Ružići, 1913.), župni vikar na Humcu i drugi magister novaka
    Ubijen je i pokopan u Vrgorcu. Ne zna mu se za grob.
    Čapljina – 1. veljače 1945.
    41. Marijan fra Petar Sesar (Kočerin, 1895.), župnik u Čapljini
    Odveden je iz župnog stana i ubijen. Do danas mu se ne zna za grob.
    Međugorje – 30. listopada 1944.
    42. Nikola fra Križan Galić (Gorica, 1870.), u mirovini
    Smaknut je ručnom bombom u župnom stanu. Pokopan je na groblju Kovačica, u Međugorju.
    Čitluk – 6. i 9. (10.) veljače 1945.
    43. Jure fra Filip Gašpar (Ambar, Župa Roško Polje, 1893.), župnik u Gradnićima – ubijen 6. veljače 1945.
    44. Gabro fra Ćiril Ivanković (Rakitno, 1878.), u mirovini – ubijen 6. veljače 1945.
    45. Ante fra Jakov Križić (Roško Polje, 1893.), župnik u Čitluku – ubijen 9. ili 10. veljače 1945., nađen na groblju
    Strijeljani su i pokopani na groblju Podadvor, u Čitluku.
    Izbično – 11. (12.) veljače 1945.
    46. Nikola fra Marko Dragičević (Međugorje, 1902.), profesor klasičnih jezika u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu
    47. Andrija fra Nevinko Mandić (Lise, Oklaji, 1908.), vjeroučitelj u Mostaru
    48. Ivan fra Bono Andačić (Hamzići, 1903.), časni brat
    Odvedeni su od oltara i cijeli dan su prenosili oružje, a uvečer su sva trojica ubijena i bačena u neku nepoznatu jamu.
    Kočerin – 20. svibnja 1945.
    49. Marijan fra Valentin (Vale) Zovko, (Oklaji, 1889.), župnik u Kočerinu
    50. Bože fra Andrija Topić (Oklaji, 1919.), župni vikar
    Ubijeni su u župnom uredu. Pokopani su na mjesnom groblju.
    Zanaglina, Rilić – 24. (25.) svibnja 1942.
    51. Nikola fra Stipan Naletilić (Lise, Oklaji, 1907.), župnik u Kongori
    Odveli su ga i ubili četnici, zajedno s bratom Marijanom. Do danas mu je grob nepoznat.
    Velika Gorica – otprilike od oko 3. svibnja do oko 11. svibnja 1945.
    52. Ivan fra Bono Jelavić (Veljaci 1898.), župnik u Vitini
    Ubijen je na Križnom putu. Grob mu je nepoznat.
    Zagreb – 27. svibnja 1945.
    53. Dr. Andrija fra Radoslav Glavaš ml. (Drinovci, 1909.), načelnik Ministarstva bogoštovlja u Zagrebu
    Nakon što se je predao partizanskim vlastima, kao načelnika Ministarstva bogoštovlja NDH-a, partizani su ga objesili. Grob mu je do danas nepoznat.
    Macelj, Krapina – 4. na 5. lipnja 1945.
    54. Andrija fra Metod Puljić (Vašarovići, 1912.), župnik u Izbičnu – u bijegu pred partizanima uhvaćen je u Krapini i ubijen u noći 4. lipnja 1945.
    55. Bože fra Darinko Mikulić (Kočerin, 1919.), mladomisnik – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Krapini i ondje ubijen, u noći 4. lipnja 1945.
    56. Berislav fra Julijan Petrović (Tomislavgrad, 1923.), bogoslov – ubijen je u Maceljskoj šumi, kod Krapine, na lokalitetu Lepa bukva
    Ekshumirani su 1992., zajedno s ostalim žrtvama partizanskog zločina u Maceljskoj šumi. Kosti su, nestručno obrađene, bile sve do 2005. g. na odjelu za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a potom su vraćene na izvorni lokalitet i pokopane u temelje novopodignute crkve Muke Isusove, u zajedničku grobnicu stradalnika, 22. listopada 2005. g.
    Bleiburg i Križni put – u drugoj polovici svibnja ili kasnije 1945. g.
    57. Silvije fra Bruno Adamčik (Konjic, 1908.), profesor glazbe u franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu – uhvaćen je i ubijen nakon 18. svibnja
    58. Jure fra Anđelko Nuić (Drinovci, 1908.), župni vikar
    59. Ivan fra Branko Šušak (Pribinovići, 1912.), župnik u Blizancima – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
    60. Stanko fra Jenko Vasilj (Međugorje, 1914.), vjeroučitelj u Konjicu – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
    61. Franjo fra Emil Stipić (Drinovci, 1912.), župnik u Gorancima – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
    62. Franjo fra Dane Čolak (Ledinac, Donji Mamići, 1916.), župni vikar u Drinovcima – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen poslije 15. svibnja 1945.
    63. Tadija fra Tihomir Zubac (Gradnići, 1918.), župni vikar u Grudama – u bijegu pred partizanima zarobljen je u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
    64. Nikola fra Lujo Milićević (Studenci, 1919.), mladomisnik – u bijegu pred partizanima ubijen je u Sloveniji, u svibnju 1945.
    65. Ante fra Svetislav Markotić (Grabovnik, 1921.), mladomisnik – u bijegu pred partizanima došao je u Maribor, gdje je ubijen u svibnju 1945.
    66. Dobrosla fra Ante Majić (Vitina, 1922.), bogoslov – u bijegu pred partizanima uhvaćen je u Sloveniji, a na povratku je obolio od upale mozga; dopremljen je u bolnicu u Zagreb, gdje je umro 6. kolovoza 1945.
    Tko u ovome ne vidi genocid nad narodom Hrvata on je slijepac. Hrvata je pobijeno oko 500000 poslije WWII i nitko nije procesuiran za taj genocid nad Hrvatima. Čak se nagrađivani kao i Mesić koji je biran od Hrvata u dva mandata za predsjednika RH. Za ne povjerovati. I danas biramo iste koji slave naredbodavce genocida kako u RH tako i u BiH, za ne vjerovati.
    Pokoj vječni daruj im gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli. Amen!

Komentiraj: