Crnogorska zajednica u istarskom mjestu Peroj već stoljećima uspješno čuva tradiciju, kulturu i specifičnu povijest svojih predaka koji su na ovo područje doselili još 1657. godine.
Od središta sela do plaže nekih je sedamsto metara pa Nikoli Škoki i Nenadu Drakoviću nije ni palo na pamet da prošećemo do nje, već su se odmah zaputili do automobila.
Geni su čudo, a njihovi su iz Crne Gore iz koje su još 1657. godine u Peroj došli njihovi preci, piše Vecernji.hr.
Iako onih koji se tako izjašnjavaju danas nema baš puno, Društvo perojskih Crnogoraca čiji je Nikola tajnik poprilično je aktivno kroz pjesmu, ples i susrete, u mjestu imaju knjižnicu “Njegoš” s nekoliko tisuća naslova i muzej s etnografskom zbirkom, gdje su skice rodoslovnih stabala svih perojskih obitelji, brojne fotografije starih Perojaca, kao i predmeti koji su darovali:
Ovo je bavulj, pokazujući drveni sanduk govori Škoko.
Mi smo se do 1900. ženili između sebe. Naplaćali smo se psihijatara, al’ imamo povijest, smije se.
U svojoj privatnoj zbirci Škoko ima čak 157 primjeraka Njegoševa “Gorskog vijenca” na raznim jezicima svijeta. Najstariji je s kraja 19. stoljeća, najmanji tek nešto veći od kutije šibica:
Htio sam se prijaviti za Guinnessovu knjigu rekorda jer vjerujem da je to najveća privatna zbirka ovoga djela, al’ tko će se tom papirologijom baviti, kaže dodajući kako mu u kolekciji nedostaje “Gorski vijenac” na japanskom.
Perojski Crnogorci čuvaju i više od 200 godina staru narodnu nošnju no najprepoznatljiviji je, i najuočljiviji, simbol njihove prisutnosti crkva svetog Spiridona podignuta u selu stotinjak godina nakon što su prve crnogorske obitelji došle u ovaj kutak Istre.
Nasuprot crkve je pekara, a uz nju posjećeni štand s voćem, povrćem i maslinovim uljem. Vlasnici Danijela i Ivan Šajkunić – Perojka i Slavonac – u mjestu imaju svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i sve što na štandu prodaju, sami su proizveli.
Uz domaće, njihovi su kupci gosti ovoga mjesta, a njih posljednjih godina ima iz cijeloga svijeta. Dosta je stranaca tu i pokupovalo kuće pa na starinama ima nadograđenih katova, da bi se moglo više iznajmljivati. Najam apartmana je od stotinu eura naviše.
Kroz Peroj je prolazio vodovod za Brijune pa smo zato među prvima u Istri dobili vodu, objašnjava Nikola.
Peroj je s Brijunima trebao biti povezan i s mostom koji bi išao od mola do otoka, a na sredini bi se podizao da propusti veća plovila. No rat je prekinuo promišljanje o tome.
Mol je u međuvremenu uređen, kao i šetnica i plaža, što se mještanima baš i nije po volji, ali gostima se sviđa.
(www.jabuka.tv | Foto: Srećko Niketić / Pixsell)
