Osmansko Carstvo krajem 19. stoljeća bilo je iscrpljeno, osiromašeno i pod snažnim utjecajem europskih sila. U razdoblju snažnog rasta nacionalizma, carstvo koje je stoljećima vladalo velikim dijelom svijeta suočilo se s ozbiljnom unutarnjom i vanjskom destabilizacijom.
Godine 1875. izbio je Hercegovački ustanak, događaj koji je pokrenuo lanac političkih potresa i doveo do Velike istočne krize, a desetljećima kasnije i do Prvog svjetskog rata.
Ustanak kao izraz južnoslavenskog nezadovoljstva
Hercegovački ustanak organizirali su pravoslavni Srbi u Bosni i Hercegovini, nezadovoljni teškim životnim uvjetima, izuzetno visokim porezima i represijom osmanske uprave. Ubrzo su im se pridružili Srbi iz Srbije i Crnogorci, a situacija za Osmanlije postaje alarmantna. Pokušaj gušenja ustanka silom samo je dodatno potaknuo masovno priključivanje stanovništva borbi.
Ustanak su podržali i brojni Hrvati i Slovenci iz Austro-Ugarske, kao i manji broj Garibaldijevih crvenokošuljaša. Mnogi su u ovom događaju vidjeli početak buđenja južnoslavenskih naroda i kraj vladavine stranih sila nad Balkanom.
Geopolitičke napetosti i Velika istočna kriza
Najveća prijetnja osmanskoj politici u 19. stoljeću bila je carska Rusija, koja se predstavljala kao zaštitnik svih Slavena. Iskoristivši priliku, Rusija je 1877. započela rat protiv Osmanskog Carstva, koji je završio Sanstefanskim mirom i kasnije Berlinskim kongresom. Balkan je tada postao dom novonastalih država – Srbije, Crne Gore i Bugarske.
Rusija je čak pokušala stvoriti veliku bugarsku državu s izlazom na Sredozemlje, no toj ambiciji su se oštro usprotivile Velika Britanija i Francuska. Time je Balkan postao poprište interesa i sukoba velikih sila.
Okupacija BiH i novi val nacionalizma
Nemiri u Bosni i Hercegovini okončani su 1878. godine, kada je Austro-Ugarska okupirala taj prostor, iako je on formalno ostao pod osmanskim suverenitetom. Srbi su vijest o okupaciji dočekali sa zgražanjem, ne samo iz solidarnosti s tamošnjim sunarodnjacima, nego i zbog težnje da svi Srbi žive u okviru jedne države – Kraljevine Srbije.
Nakon Majskog prevrata 1903. godine, nova vlast u Srbiji – dinastija Karađorđević – otvoreno se suprotstavlja Beču. Neprijateljstvo prema Austro-Ugarskoj više nije bilo samo narodno nego i službena državna politika.
Ustanak kao povijesna prekretnica
Iako je Hercegovački ustanak započeo kao lokalni prosvjed zbog lošeg ekonomskog položaja, njegove posljedice bile su duboko geopolitičke i povijesne. Postao je prekretnica u raspadu Osmanskog Carstva na Balkanu, ali i uvod u Balkanske ratove i Prvi svjetski rat.
Srbi i Rusi su s gnjevom promatrali širenje Austro-Ugarske na slavensku teritoriju, dok su nove balkanske države uvidjele da Osmansko Carstvo više nije ozbiljna sila. Uslijedila je serija ratova koji su trajno promijenili političku kartu jugoistočne Europe, prenosi Index.hr.
Izolacija Austro-Ugarske i kulminacija u Sarajevu
Austrija se ovim potezom dodatno izolirala među svojim istočnim susjedima. Bosnu i Hercegovinu koristila je zbog nalazišta srebra, što je bilo ključno za financiranje industrijalizacije unutar Monarhije. No, takva ekonomska eksploatacija dodatno je povećala otpor lokalnog stanovništva.
Sve je kulminiralo 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu, kada je izvršen atentat na prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je označilo početak Prvog svjetskog rata i kraj multietničkog carstva u srcu Europe.
(www.jabuka.tv | Foto: Wikipedia)
U većinskim muslimanskim krajevima danas dan žalosti zastave u Sarajevu multietničkom na pola koplja
Klobučanin don Ivan Musić
Ovaj tekst kao da su Srbi pisali.. jako pristran pogled na materiju
Bome da..
Don Ivan Music je umro u Beogradu a fratri su bili na strani Turaka.
Da, a njegova kći Delfa Ivanić je bila jedna od osnivačica humanitarno – prosvjetnog društva “Kolo srpskih sestara”. Tokom 2. svj. rata članovi tog društva su podržavali četnike, zbog čega je ukinuto od strane komunista. Bila je svjedok u odbrani na suđenju Draži Mihailoviću.
Hrvati i Srbi iz Hercegovine su zajedno digli ustanak protiv Turaka i oslobodili Hercegovinu. Slava vojvodama don Ivanu Musiću, Luki Vukaloviću, Peri Tunguzu i dr. “Nevesinjska puška”
A ko je u Bosni digao otpor protiv Turaka i čije su riječi bile Bosne je bilo prije vas i Bošnjaka u Bosni prije vas ,Boga se bojim malo ,sultana ni malo a velikog vezira ko dorata svoga ,Bošnjak koji je potukao osmanlije do koljena na Kosovu polju a onda ga izdao Rizvan beg ,zbog obećanog zlata i Hercegovine ,nemojte umanjivati i ignorisati i ulogu Bošnjaka u otporu protiv Osmanlija za slobodu Bosne
Evo sve ali ko su ti bosnjaci , to bi trebalo biti bosanci ili ? Nerazumin , danasnji takozvani bosnjaci su muslimani jeli to udaro balija na baliju ?
Ali bitno je da je narod ustao protiv Osmanlija i islama.
Nije narod ustao protiv islama nego protiv Osmanlija ,ko je bio Zmaj od Bosne Husein Kapetan Gradaščević ,koji je mozda i naj veči doprinos dao za slobodnu Bosnu i Bošnjake islamske ,katoličke i pravoslavne nemoj nagadzati nego pročitaj ako te već istorija zanima
Neka ste vi cuvali i Osmanlije i islam kada su Bosnjaci ustali familiju vam nehljebarsku
Još se priča o jadu i zlu koji su turci nanijeli narodima s ovih prostora, a posljedice snosimo mi koji sad živimo.
Da mozda isti vasi preci nisu zabili noz Bosnjacima kada su digli ustanak sada smo svi mogli bit pod jednim krovom sa istim vjerama.
Hrvati su u Hercegovini prvi digli ustanak protiv balija pa kad su srbi vidili dace od toga nesto biti prikljucili se i oni. Srbi danas pricaju dasu samo oni digli ustanak isto kosto muslimani govore dasu oni pokrenuli otpor prema JNA i cetnicima iako su i tu Hrvati bili ti koji su prvi stali u odbranu BiH. Sramota da Hrvatima uvijek neko drugi pise povjest***
Zaboravili ste na Husein kapetana Gradaščevića ,kad analiziraš istoriju onda je analiziraj kompletnu a ne vaditi stvari iz nje koje samo vama odgovaraju ,ko je iz Bosne zaista krenuo u ozbiljan oruzani otpor protiv Osmanlija i iz kojeg kraja je bio čovjek koji je zabio nož u ledza Husein kapetanu
Greška prijatelju niko ne umanjuje ulogu bosanskih Hrvata u odbrani BiH ali budi realan i reci koliko je u procentima tada bilo Bošnjaka u redovima ZENGi ,HVO a ,pola moje familije je dalo život pod Hrvatskom zastavom a Bošnjak sam ,sto u Bosni sto u hrvatskoj
HOS-ovci su postavili cisternu u Mostaru, zapucali na kasarnu JNA i tako započeli rat. Isto tako su Srbe sa područja Mostara, Čapljine i Stoca odvodili u logore (Dretelj, Ljubuški itd.) i rušili pravoslavne crkve. Njihov cilj je bio obnova NDH i to su pokušali nasilnim putem uraditi. JNA je bila regularna vojska, BiH je bila dio SFRJ i imala je pravo da se brani od HOS-ovih i ZNG separatista i terorista, ali to joj ne daje za pravo da razruši gradove do temelja. Ista stvar je bila i sa Vukovarom.
Nemoj se igrati istorijiom i brkati babe i žabe i poistovjećivati agresora i ljude koji su se branili ,barem zbog poštovanja prema Vukovara i Srebrenice ,sve je jasno ko bijeli dan sta se dešavalo i koliko je truda KOS uložio da razbije jedinstvo Bošnjaka i Hrvata i nažalost na polovini teritorije BiH i uspjeo ,jer su bili svjesni da nisu ubacili kost izmedzu Hrvata i Bošnjaka ,gdje bi sada bila granica a BiH u evropi gdje i pripada ,na Drini granica naj manje ako ne i dublje ,gdje su nekad i bile granice za vrijeme NDH i preko Drine Sandzak i dio Vojvodine ,sto je bila zamisao Blaža Kraljevića da mu bog vječni mir da ,mozda bi čak hrvatska i BiH bila jedna drzava
Istina
Narod je digao ustanak. Čekamo fratre da nam objasne kako su oni za to zaslužni 5, 4, 3, 2, 1… sad
jesu li i ovaj ustanak podigli borci iz udruga hvo,? nije to moglo proc bez njih,
Fra Ivan Musić: hercegovački ustanik i svećenik – a ne “don” ni vojvoda
Zaređeni franjevac i vođa ustanka protiv Osmanskog Carstva 1875. godine, fra Ivan Musić ostaje zaboravljen od Crkve, krivotvoren u politici i prešućen u povijesti. Vrijeme je da se istina vrati narodu kojem je služio.
„Fra Ivan Musić bio je franjevac, a ne ‘don’, ni pravoslavni vojvoda.”
„Katolici u Osmanskom Carstvu nisu imali status ni zaštitu koju je imala Pećka patrijaršija – njihova je muka bila veća, a sloboda skuplja.“
„On nije izdao vjeru – on je izdan od onih koji danas iskrivljuju njegovu povijest.“
„Ustanak nije podignut da se narod posrbi, nego da preživi.“
„Fra Ivan Musić pripada povijesti Hrvata i Katoličke crkve, bez obzira na to gdje je umro.“
ISTINA O FRA IVANU MUSIĆU
Fra Ivan Musić bio je franjevac, katolički svećenik iz Hercegovine koji je 1875. podigao ustanak protiv turske nepravde.
Nije se borio da narod promijeni vjeru – nego da sačuva život.
Zaboravljen od Crkve, prisvajan od drugih.
Vrijeme je da ga vratimo narodu kojem je pripadao
neka zapada i vatikana
Fra Ivan Musić: zaboravljeni svećenik između vjere, ustanka i zabluda
U vremenima kada istina biva potisnuta bukom političkih konstrukcija i povijesnih preinaka, dužnost nam je vratiti dostojanstvo onima koji su djelovali u duhu vjere, naroda i savjesti, bez obzira na to gdje ih je život na kraju odveo. Jedan od takvih bio je fra Ivan Musić, franjevac iz Veljaka kraj Ljubuškog, organizator hercegovačkog ustanka protiv Osmanskog Carstva 1875. godine – i čovjek čije je ime danas opterećeno šutnjom, mitovima i prijeporima.
U javnosti se često koristi naziv don Ivan Musić, no to je netočno. Musić je bio zaređeni franjevac, dakle „fra“, član reda Male braće. Kao takav, nije bio dijecezanski svećenik kojem bi pripadala titula “don”. Upotreba te titule rezultat je kasnijih pokušaja prikazivanja Musića kao neutralnog ili čak pravoslavnog svećenika, što ne odgovara njegovoj povijesnoj ni crkvenoj stvarnosti.
Crkvena dokumentacija i franjevački izvori potvrđuju da je fra Ivan Musić zaređen u sklopu Franjevačke provincije i djelovao među katoličkim pukom u zapadnoj Hercegovini. Njegovo kasnije političko skretanje i udaljavanje od redovničke zajednice ne brišu istinu o njegovom svećeničkom početku, koji je bio u krilu Katoličke crkve.
Ustanik protiv šerijatske nepravde, ne protiv „vladara svih vjera“
Godine 1875., u jeku sveopće bijede, terora i poniženja katolika pod osmanskom vlašću, fra Ivan Musić postaje ključni organizator Hercegovačkog ustanka. Taj ustanak nije bio vjerski fanatizam, već posljednji krik naroda koji je podnosio dvostruko ropstvo – i političko i vjersko. Dok je pravoslavna Pećka patrijaršija, obnovljena 1557., uživala određenu razinu unutarnje autonomije kao priznati „millet“ (vjerska zajednica) unutar osmanskog sustava, Katolička crkva i njezini vjernici nisu imali ni minimum institucionalne zaštite. Katolici su bili prepušteni samovolji lokalnih begova i vezira, bez zakonske sigurnosti i prava.
U tom svjetlu, fra Ivan nije dizao ustanak ni u ime „jugoslavenstva“, ni pod zastavom bilo kakve panevropske politike – već u obrani života, dostojanstva i slobode katoličkog puka. U savezništvu s Crnom Gorom i Srbijom tražio je nužnu pomoć, ali nije izdao vlastitu vjeru ni narod.
Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nikada nije slavila fra Ivana Musića. Ne zato što je bio buntovnik, već zato što je s vremenom napustio redovnički stalež i, prema nekim svjedočanstvima, približio se pravoslavnim dvorovima, možda i formalno napustio katoličku vjeru. Ipak, nema nepobitnih dokaza da je javno otpao od Crkve, i nikada nije bio službeno ekskomuniciran.
Njegova smrt u Beogradu 1888., daleko od samostana, bez sakramenata i bratstva koje ga je zaredilo, ostaje simbol tuge jedne sudbine – čovjeka koji je izgubio sve pokušavajući pomoći svima.
U posljednje vrijeme pojedini krugovi pokušavaju predstaviti fra Ivana Musića kao „prvaka bratstva i jedinstva“, „vojvodu crnogorskog“ ili čak pravoslavnog junaka. Takvi pokušaji opasno iskrivljuju istinu. Musić nije podizao ustanak da bi se narod posrbio, nego da bi preživio. Katolici Hercegovine nisu imali Pećku patrijaršiju, ni zaštitu sultana, ni ikakav položaj u osmanskom državnom sustavu.
Zato danas, kad se razmatra njegovo ime, valja ga vraćati u kontekst koji je istinit – i crkveno i povijesno. On nije bio simbol jugoslavenstva, nego tragični lik između oltara i bajuneta, između reda i naroda.
Tko danas ima pravo slaviti fra Ivana Musića?
Ne Crna Gora. Ne Beograd. Ne oni koji prešućuju njegovo svećeništvo i vjeru.
Pravo na njegovo sjećanje imaju vjernici i potomci onih koje je branio, a povijest ima obvezu reći: bio je fra Ivan, a ne „don“, ni vojvoda. Bio je Hrvat, a ne etnički trgovac. Bio je katolički svećenik koji je u jednom trenutku možda izgubio put – ali nikada nije izgubio svoj narod.
Vrijeme je da ga vratimo povijesti, ali ne kao mitsku sjenu, već kao čovjeka u kojem se lomila sudbina jednog naroda i vjere pod turskim čizmama.
Nije on don već fra Ivan Musić
https://bpz.ba/tjedni-komentar-istina-o-don-ivanu-musicu/
Jeste jeste.Nakon sto ste pocuclali osmanlijama i zabili noz u ledja Bosnjacima i tako ubili i vjeru u krst svojim preokretom nad vasim stvoriteljima sada hocete da pricate o “velikim hercegovackim herojima”.
Don Ivan Musić rođen u Klobuku, a roditelji su mu s Čerigaja. Ako netko zna bolje neka se javi.
VOĐA HERCEGOVAČKOG USTANKA 1875–1878.- Hrvat fra Ivan Musić
🕰️ Kratka biografija Ivana Musića
• Rođen 24. prosinaca 1848. u Klobuku kraj Ljubuškog, u hrvatskoj kAtoličkoj obitelji Stipana i Ive Musić; kršten uz ujaka, biskupa fra Anđela Kraljevića
• Ušao u franjevački red 1863., uzeo redovničko ime Šimun; školovao se na Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu i studirao teologiju u Esztergomu
• Godine 1875. ustao je protiv osmanske vlasti u Gabeli, gdje je kao vođa predvodio lokalne snage i bio izabran za vojvodu Donje Hercegovine
• Nakon uspješnog ustanka i oslobađanja dijela Hercegovine, postao je titulu “vojvoda”. Odbio je nagrade i počasti te nakon toga napustio svećenički poziv
• Preselio se u Beograd, gdje je radio kao poštar, policijski komesar i prevoditelj, a umro je u bijedi 1888.
Zašto je Ivan Musić važan
• Smatra se jednim od najznačajnijih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću, jer je značajno doprinio oslobađanju kraja i povijesnom ishodu Berlinskoga kongresa 1878.
• Bio je ideal franjevačkog duhovnog i nacionalnog vodstva — obrazovan, pravedan i kulturan, ali odlučan u borbi za slobodu
• Njegova sinergija religioznog i oružanog djelovanja velikim dijelom obilježava hercegovačku povijest i postavlja temelje hrvatskog identiteta u 19. stoljeću.
Maliciozno prosrpski napisan članak, prepun neistina. Evo istine:
VOĐA HERCEGOVAČKOG USTANKA 1875–1878.- Hrvat fra Ivan Musić
🕰️ Kratka biografija Ivana Musića
• Rođen 24. prosinaca 1848. u Klobuku kraj Ljubuškog, u hrvatskoj kAtoličkoj obitelji Stipana i Ive Musić; kršten uz ujaka, biskupa fra Anđela Kraljevića
• Ušao u franjevački red 1863., uzeo redovničko ime Šimun; školovao se na Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu i studirao teologiju u Esztergomu
• Godine 1875. ustao je protiv osmanske vlasti u Gabeli, gdje je kao vođa predvodio lokalne snage i bio izabran za vojvodu Donje Hercegovine
• Nakon uspješnog ustanka i oslobađanja dijela Hercegovine, postao je titulu “vojvoda”. Odbio je nagrade i počasti te nakon toga napustio svećenički poziv
• Preselio se u Beograd, gdje je radio kao poštar, policijski komesar i prevoditelj, a umro je u bijedi 1888.
Zašto je Ivan Musić važan
• Smatra se jednim od najznačajnijih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću, jer je značajno doprinio oslobađanju kraja i povijesnom ishodu Berlinskoga kongresa 1878.
• Bio je ideal franjevačkog duhovnog i nacionalnog vodstva — obrazovan, pravedan i kulturan, ali odlučan u borbi za slobodu
• Njegova sinergija religioznog i oružanog djelovanja velikim dijelom obilježava hercegovačku povijest i postavlja temelje hrvatskog identiteta u 19. stoljeću.
Ovo su izmišljotine. Ustanak je organizovao Vojvoda Lazar Sočiva i glavne bitke bile su u Pivi na Muratović. Srbija nije učestvovala uopšte. I td.