Iznad doline Pazinčice smjestio se Lindar, skriveno istarsko naselje koje posjetitelje privlači očuvanom srednjovjekovnom arhitekturom, povijesnim znamenitostima i prirodnim ljepotama, a sve to bez gužvi koje obilježavaju popularnija turistička odredišta.
Ovo malo stražarsko selo, smješteno svega tri do četiri kilometra od Pazina, kroz povijest je nadgledalo dolinu. Danas posjetitelji u njemu mogu istražiti ostatke gradskih bedema i polukružnih kula.
Sakralna baština zauzima ključno mjesto u ponudi mjesta, a obuhvaća crkvu sv. Katarine, crkvu sv. Sebastijana i Fabijana te župnu crkvu sv. Mohora i Fortunata.
Foto: TZ Središnja Istra
Crkva sv. Sebastijana i Fabijana, podignuta 1559. godine, sadrži kamenu ploču s natpisima na glagoljici i latinici, što predstavlja vrijedan povijesni trag.
Župna crkva sv. Mohora i Fortunata, nastala u 17. stoljeću, sadrži očuvane srednjovjekovne freske unutar prostora nekadašnjeg utvrđenog kaštela.
Osim povijesnih znamenitosti, Lindar privlači ljubitelje aktivnog odmora. Strme padine koje vode prema Pazinu koriste se kao staze za downhill biciklizam, a zahtjevan teren privlači brojne zaljubljenike u ovaj sport.
Foto: TZ Središnja Istra
Oni koji preferiraju laganiju rekreaciju mogu koristiti pješačku stazu Petra Fraščića, koja povezuje Pazin i Lindar.
Ljubitelji prirode u blizini sela mogu posjetiti Zarečki krov, udaljen desetak minuta vožnje u smjeru naselja Zarečje. Pazinčica na tom mjestu stvara deset metara visok slap koji se ulijeva u duboko jezero.
Do slapa vodi makadamska cesta te kratka šumska staza, što ga čini omiljenim mjestom za boravak na otvorenom, piše Putni kofer.
Foto: TZ Središnja Istra
(www.jabuka.tv | Foto: TZ Središnja Istra)
mi često zaboravljamo da imamo mjesta slična toskani, ograđenik pogled prema čitluku copy paste
Ograđenik, i naša brojna omanja sela, btw. i Biograci recimo, pa onda sela iznad Gruda, Hardomilje, itd, su po mom osobnom mišljenju tri puta ljepša nego li ovo. Samo što je ovdje u pitanju totalno drugačiji arhitektonski strukturni korpus izgrađenih kuća i ovih malenih naselja, odnosno sela. Ovdje u Istri, kao što je ovaj primjer na fotografiji gore, te u članku, su zbijena naselja s gusto zbijenim koncentrično te radijalno poredanim brojnim starim kućama od vrha brijega prema podnožjima, dok u nas gotovo nigdje ne postoji točno ovakvih izgrađenih sela. U nas su raštrkana sela, tek tu i tamo znaju se pronaći određene male enklavice zbijenih kuća. A inače smo mi drugačijeg mentaliteta, naravno u kontekstu toga da se u nas ”ne mogu” baš smisliti previše prvi susjed prvog susjeda, pa ono ”šta će mi netko praviti ili dizati kućetinu tik uz moju”, ”ma moram ja imati barem petsto kvadrata uokolo”, i slična razmišljanja, koja i nisu nužno loša. Možda je i bolje tako. U nas možeš na selu doživjeti mir kada odeš negdje. Jedino uz uvjet da nisi došao u susjedstvo kojeg seoskog budaletine i krkana, a što nažalost nije baš rijetkost u nas.