Lončar pristao na smanjenje plaće: Pomažemo klubu jer tako pomažemo i sebi

S Velikim tjednom privodi se kraju i četvrti tjedan od kada su nogometaši Rijeke u izolaciji.

Ne onoj pravoj, ali život bez lopte, Rujevice i utakmica pomalo sliči zatvoru za svakog nogometaša.

I dok su neki otišli svojim domovima diljem Hrvatske, a neki i u inozemstvo, najteže je onima kojima su još “zarobljeni” na Kvarneru. Među njima je i Stjepan Lončar…

Eto dogovorili smo se, svi kao jedan, tako smo odlučili za dobrobit kluba i svih nas. Trebamo svi podnijeti žrtvu i teret, godina dana će brzo proći i mislim da možemo to izvući. Bitno je da klub živi i funkcionira, a na ovaj način pomažemo i jedni drugima , kaže Lončar.

Skoknuo je na Rujevicu tek potpisati novi umanjeni ugovor i uhvatila ga prava sportska nostalgija.

Bilo mi je teško odvojiti se od Rujevice. Lijepo je kad dođeš pa osjetiš miris trave, prisjetiš se ambijenta… Ostao sam malo duže, poslikao neke detalje za uspomenu i natrag doma u Kostrenu, rekao je Lončar za Novilist.hr.

Rekao je i kako provodi vrijeme…

Vrijeme kratim treninzima, pogledam koji film, a ono što mi je jako važno, tu mi je i djevojka pa mi je puno lakše. Ne znam kako bih sam izdržao…

U ovoj situaciji brojni se sportaši okreću kuhači i pregači.

Učim i ja nešto kuhati, ali teško ide. Mogu spremiti nešto osnovno, a s ribom i teletinom mi malo teže ide. No, tu je cura da mi pomogne. 

Kod ovakvih situacija sve se pomalo može odraziti i na psihu.

Istina, neizvjesnost pomalo ubija. Jedva čekamo početak pravih treninga, nedostaje nam lopta i ona naša atmosfera. Malo to tjera i na depresiju. Suigrači? Kod svih manje-više isto. Netko ima ženu i djecu pa mu je još bolje, a netko ni curu pa mu je puno gore, dodaje Stjepan.

Kao i svi Rijekini stranci, zaželio se i svog doma.

Ne pamtim kad sam bio doma, uvijek je to neka stanka oko reprezentacije. Nedostaju mi puno moji, ali tko je sve ovo mogao predvidjeti. Ali čim prođe sve ovo, sastat ćemo se i nadoknaditi sve. Inače sam iz Širokog Brijega, a rođen sam u Mostaru.

Za blagdane još ostaje na Kvarneru s mislima na Hercegovinu.

Kod nas u Hercegovini za uskrsne blagdane je uvijek naglasak na obiteljskoj atmosferi. Zajednički ručak, čestitke rodbini i susjedima, posjećivanja… Naravno, dobra hrana, kolači, tucanje jaja… A sad toga neće biti. No, snaći ćemo se nekako, spremit ćemo bolji ručak, a i živimo u većoj kući s devet stanova pa ćemo si barem čestitati preko prozora, kaže Lončar.

Postoji puno načina na koji se prvenstvo može nastaviti.

Na stolu su te tri opcije, po kojima bi u krajnjem slučaju prvenstvo trebalo završiti 23. kolovoza. A ako ne bude treće opcije, opet smo u dobroj poziciji, drugi smo i u slučaju prekida imamo osiguranu Europu. Ja se iskreno nadam prvoj opciji i početku prvenstva 15. svibnja.

Naglasio je da mu jako nedostaju lopta i utakmice.

Neka mi samo što prije krenemo u ritam, treniramo i družimo se. Ali tko može bilo što predvidjeti. Ostaje samo nada, pojašnjava Rijekin veznjak.

Oko smanjenja ugovora na Rujevici nije bilo problema.

Vidimo što se događa kod velikih klubova, Barcelone i Bayerna. Situacija nije laka, ali eto, dogovorili smo se. Samo glavu gore i nada da će utakmice početi što prije. Pa da se onda i počnemo prodavati, opet pomagati i sebi i klubu. Trebat će opet početi zarađivati u novim okolnostima, zaključuje Lončar.

Novi sportski kviz portala Jabuka.tv: Osvježite svoje znanje u sportu

(www.jabuka.tv)