Ljubuški: Drugi Hercegovina Travel Fest okupio zaljubljenike u putovanja

Drugi Hercegovina Travel Fest održan je u petak navečer u Kulturnom centru u Ljubuškom na kojem je upriličeno druženje i razgovori s nekoliko svjetskih putnika, koji su hercegovačkoj publici predstavili bogata iskustva sa zanimljivih destinacija koje su posjetili.

V.d. direktorica Turističke zajednice Grada Ljubuškog Veronika Pinjuh kazala je kako je ovo drugi Travel fest koji je organiziran u Ljubuškom.

Prošlogodišnja inicijativa je bila veoma uspješna, doveli smo iznimno zanimljive goste predavače koji su publici približili svoje iskustvo s putovanja te ih i na taj način motivirali da i oni naprave prvi korak. To nam je cilj i ove godine, jedan ovakav događaj je jedinstven i u našem gradu, a također i u BiH jer je jedini ovakvog karaktera, rekla je Pinjuh.

Hercegovačku publiku su kroz svoja putovanja vodili Miro Aščić, Srđan Šajinović, Krešimir Sučević Međeral, Elizabeth Duong i Slaven Škrobot.

Iako je svima poznatiji kao lovac u popularnom hrvatskom kviz showu ”Potjera” Krešimir Sučević Međeral je i putopisac koji je obišao preko pedeset država svijeta, a na Hercegovina Travel Festu je održao predavanje o Zakavkazju, jednoj regiji koja je njemu fascinantna.

Posjetio sam tu regiju čak pet puta u zadnjih petnaestak godina, prije svega Gruziju i Armeniju dok je Azerbajdžan još na listi. Inače, što se putovanja tiče, obišao sam 55 zemalja, a lista je i dalje otvorena jer mislim da pravi putopisac nikad nema potpuno zaključen taj popis, kazao je Sučević Međeral.

Kako kaže, u Zakavkazju ga je najviše fasciniralo vino.

Malo ljudi zna da je to regija gdje je prvi put udomaćena vinova loza i oni imaju veliku raznolikost sorti, potpuno drugačiju tehnologiju rađenja vina. Vina su im odlična i zapravo je šteta što se tako malo zna za njih u svijetu, ali mislim da se to zadnjih godina popravlja. Vjerujem da će za nekoliko godina njihova vina dobiti svoje mjesto na gastronomskoj karti svijeta, smatra Sučević Međeral.

Dao je i svoje viđenje na pitanje kako uopće krenuti na neka velika putovanja i što je sve za to potrebno.

Kad ljudi krenu razmišljati o tome što im sve treba, onda zapravo traže neku izliku da ne odu. Inače, ja krenem iz kuće tako da uzmem stvari i onda se sjetim što sam sve zaboravio. Ako ćete čekati i govoriti sad nemam novaca, pa ne može sada nitko sa mnom ići, onda na kraju nećete nigdje ni otići i bit će vam poslije žao zbog toga, zaključio je poznati kvizaš i putopisac te je dodao kako se ”putovati može za vrlo malo novca, a društvo za putovanje ako nemate, naći ćete ga na putovanju jer ima ljudi koji sami putuju i onda se nekako udruže”.

Novinar HRT-a i putopisac Miro Aščić govorio je o svojim iskustvima u Africi koju posjećuje već petnaestak godina. U predavanju je napravio preslik svojih putovanja odnosno pričao je o tome što je za njega Afrika, na koji način ju je on doživio, o tome što je lijepo, a što manje lijepo u Africi.

Govorio je o regiji istočne Afrike (Kenija, Uganda, Ruanda, Burundi, DR Kongo, Tanzanija), o tome što te zemlje mogu ponuditi turistu koji dolazi tamo.

Govoreći o sigurnosti Afrike za turiste, Aščić je kazao kako je većina tih zemalja u kojim je bio, izuzevši DR Kongo, koja je u nekim svojim dijelovima izrazito opasna i konfuzna, kaotična i nezgodna za putovati, zapravo sigurna zemlja i ljudi su zaista izrazito ljubazni.

Stranac koji dolazi dolje, jedan bijelac iz Europe, u većini tih zemalja neće imati apsolutno nikakvih problema. S druge strane postoje tamo izrazito veliki gradovi poput Nairobija gdje je također siromaštvo izrazito veliko i koji u svojim određenim dijelovima mogu biti jako opasni tako da u svakom slučaju treba pripaziti i obratiti pozornost na to, poručio je Aščić.

Istaknuo je kako za svako putovanje treba novaca, ali da život treba proživjeti.

Dakako da treba novaca za svako putovanje. Treba novac za kupiti avionsku kartu, koliko god neka zemlja bila jeftina za putovati opet je potreban novac. Stvar je u tome da ljudi određuju svoje afinitete i prioritete u životu, pa tako netko neće možda putovati po Africi i Americi već će taj novac odlučiti investirati u svoj vinograd, napravit će ljepšu kuću ili kupiti stan. Smatram da je šteta živjeti i proživjeti život, a ne otkrivati ljepote svijeta, naglašava on.

Dao je odgovor i na pitanje da li je bolje posjetiti ”razvikane” ili nepoznate destinacije?

Meni su puno draže nepoznate destinacije zato što su one puno iskonskije i zapravo se tu može puno više doživjeti autentičnost. Razvikane destinacije znaju biti izrazito lijepe, ali su preplavljene turistima i to zna biti poprilično zamorno, misli Aščić.

Jedan od govornika bio je i Slaven Škrobot iz Zagreba, putnik s invaliditetom koji putuje na destinacije koje baš nisu prilagođene kolicima te piše o tome.

Za osobu u kolicima bio sam na puno destinacija. Najdalja destinacije mi je Australija, a upravo smo se prije 10 dana vratili s tromjesečnog putovanja po jugoistočnoj Aziji. Preferiram putovati na destinacije koje baš nisu prilagođene za mene i to je u jednu ruku specifično jer sve to treba i na neki način podnijeti što nekada nije lako, izjavio je Škrobot.

O tome što ga motivira, rekao je kako se osjeća slobodno dok putuje i ne doživljava svoj invaliditet, kako voli upoznavati ljude i kulturu te otići u toplije krajeve.

Putovanje me ispunjava i dok je tako putovat ću, zaključio je.

(Fena)

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.