Marko Livaja je jedini igrač Hajduka koji je imao minutažu za hrvatsku reprezentaciju u ključnoj utakmici kvalifikacija protiv Rusije.
Hajdukov napadač igra nogomet karijere i najbolji je igrač svog kluba, a u razgovoru za Dalmatinski portal dotaknuo se raznih aktualnih tema.
Zaigrao je kratko s Brunom Petkovićem u napadu.
Možemo igrati skupa. Volim biti na terenu s igračima koji znaju igrati i razumiju nogomet. Petković je sigurno jedan od njih.
Potom se spomenuo bivši trener Jens Gustafsson.
Protiv Osijeka na Poljudu smo odigrali možda i najboljih prvih 60 minuta, gdje je trebao biti i veći rezultat od 1:0. Fali nam ta realizacija, da zabijemo golove iz polušansi, što je u nogometu jako bitno. Nedostaju nam neki detalji da se psihički dignemo još više. Od Rijeke smo izgubili 1:2. Prethodno smo cijeli tjedan pričali o tome gdje su opasni, a na kraju su nam opet pobjegli dva puta. U redu, dogodila se ozljeda Lovrencsicsa, a ušao je Dellova, kojemu to nije prava pozicija, ali nebitno. Zasluženo su pobijedili. Bili su konkretniji. Mi smo imali posjed, ali nismo bili dovoljno opasni.
Usporedio je bivše Hajdukove trenere Jensa Gustafssona i Paola Tramezzanija.
Drugačiji je to mentalitet trenera. Bili smo ove sezone ofenzivniji nego s Tramezzanijem, iako smo s njim zadnjih četiri-pet utakmica prošlog prvenstva odigrali odlično. To nakon što smo se prebacili na četiri u obrani. Eksplodirali su Stipe Biuk i još neki igrači. Ja nikad ne volim kriviti trenera za neuspjeh. To je većinom na igračima. Da ti dođe najbolji trener na svijetu, on ne može pomoći ako mi igrači ne stavimo neke stvari na svoje mjesto. Ako ti svoju glavu ne riješiš sam, nijedan trener tu ne može pomoći.
Navijači pišu “Perišiću, vrime je”, priželjkuje se njegov povratak na Poljud, a trenutno je priča oko njega najaktualnija.
Perišić komentira praktički sve naše utakmice. Čak i nakon pobjede u Belišću mi je poslao poruku i čestitao. On sve to gleda. Ja ga ne želim forsirati pričom oko povratka. Znam da bi on htio, ali mu nije lako. Na njemu i njegovoj obitelji je da odluče što mu je najbolje za karijeru.
Objavljena je i tvoja fotografija u društvu s Rakitićem, što je zagolicalo maštu mnogih. Koliko je uopće moguće predvidjeti daljnju karijeru?
Ja se ovdje osjećam jako dobro, a s Rakitićem sam razgovarao, kaže da je u Sevilli sretan i zadovoljan, on je tamo doma. Pitao me kako mi je ovdje, interesirao se. Ja sam ovdje opušten, tu su mi prijatelji, obitelj. Mogu slobodno reći – vidim sebe u Hajduku do kraja karijere.
Prisjetio se kako se vratio u Hajduk.
Bio sam doma za Božić, a 1. siječnja ove godine me nazvao predsjednik Lukša Jakobušić i pitao postoji li neka šansa da dođem. Rekao sam da praktički ne postoji jer znam da me ovi ne bi pustili, a imam i još šest mjeseci ugovora. Tad sam bio u pregovorima za produljenje. Bili su korektni što se tiče ugovora, nudili su mi novi na pet godina. Od tada je prošlo negdje 25 dana i nešto smo se posvađali u AEK-u s bivšim trenerom. Nisam više htio produžiti ugovor. Bilo je još nekih interesa za mene iz Turske, pa su mislili da je novac u pitanju, ali nije to bilo točno. Koliko god mi je tamo bilo super, htio sam nešto promijeniti u životu. Tada me opet zvao predsjednik Jakobušić i pitao postoji li sad neka šansa. Rekao sam: “Hajmo probati, zašto ne?!” U međuvremenu se u AEK vratio trener s kojim sam osvojio prvenstvo i molio me da produžim, ali glavom više nisam bio tamo. Nisam više htio. Krenuli su pregovori oko odlaska, koji su trajali desetak dana, a to je bilo u stilu: “Oprosti nam ovo, korona je, oprosti ono”.
I pritom se odrekao novca.
Jesam, odrekao sam se, ali najbitnije je da igraš. Mogao sam uzeti u AEK-u što mi pripada po ugovoru, ali znam da ne bih bio sretan. I puno je kad ne igraš šest mjeseci. Zanimljivo je prvih tjedan dana nakon što te maknu, ali poslije nije baš interesantno stajati izvan momčadi.
(www.jabuka.tv | Foto: Ivo Cagalj/Pixsell)
Hahah, dobar vic Livaja nemoj više 🤣😂🤣