Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, katolički je blagdan koji se obilježava dan nakon Svih svetih, 2. studenoga. Uz ovaj blagdan, kao i za blagdan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona.
Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana.
Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi.
Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311. Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetoga Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu.
(Fena)
HIMAN KRIŽU
Barjaci kreću Kraljevi,
otajstvo križa sjaji se
na kojem život umrije
i smrću ljude oživi.
Kad koplje mu se okrutno
zabolo šiljkom u srce ,
sa vodom, Krv potekla je ,
od grijeha da nas očisti.
I ispuni se silna riječ,
što narodima David je
u svetoj pjesmi doviknu;
zavlada Bog s drveta.
O drva divnog, štono sja
u Kraljevskom grimizu,
kom dano bi da dotiče
toliko svete udove.
Na blaženim je rukama
tog svieta cijenu nosilo
i Božje tilo vagnuvši
Sotoni plijen je otelo.
Oj, zdravo,Križu nado sva!
U dane muke Gospodnje ,
umnoži milost dobrima
i digni krivnju s grješnika.
MEMENTO CREATORIS TUI IN DIEBUS IUVENTUTIS TUAE(….) (Prop12,1)
I Onoga koji je o njemu tako govorio.
Onoga koji s proljeća uskrsava na novi početak iznova.Uvijek iznova.