Sunčano i toplo vrijeme nagovještavalo je neku dobru priču. Po jednu takvu priču potegnuo sam čak do Dubrave. Idući prema Dubravi razmišljao sam kako je Zagreb velik. Čovjek nekako ima dojam da Zagreb završava kod stadiona, ali nije tako. Iza stadiona krije se gotovo pa drugi grad. Ja sam trebao u Čulinečku 119. Tamo se naime nalazi sjedište političke stranke HSP dr. Ante Starčević gdje sam dogovorio intervju sa predsjednicom stranke gosp. Ružom Tomašić.
U sjedištu stranke dvije tajnice i predsjednik glavnog stana rješavaju ‘zamršenu’ papirologiju. Stječe se dojam da u stranci imaju puno posla, što je i istina. Ovo je jedina pravaška stranka koja je ušla Hrvatski sabor, nedavno su imali i vlastiti sabor stranke na kojem su izabrali vodstvo stranke. Izabrana je Ruža Tomašić. Predsjednik glavnog stana mi objašnjava da imaju puno posla, da moraju srediti financije te da imaju izbore u Iloku.
– Predsjednica je na ručku! Uskoro će doći. – kaže predsjednik glavnog stana Denis Bevanda.
Bio je u pravu. Nakon nekoliko minuta dolazi Ruža Tomašić u pratnji nekoliko osoba iz samog vrha stranke. Čvrst stisak ruke (kojeg bi se postidjeli i neki muškarci) odaje dojam odlučne žene. Ona je to zaista i bila. U sklopu priprema za ovaj intervju istražio sam životopis ove političarke koji je ravan nekakvom filmskom scenariju. Ruža Tomašić je rođena u BiH, u okolici Maglaja. Još kao dijete odselila je u Slavoniju, a iz Slavonije s 15 godina otisnula se preko ‘bare’ u Kanadu. Tamo je završila policijsku akademiju i postala policajaka. Kao policajka radila je u borbi protiv droge, maloljetničke delikvencije itd, Međutim, jedna od najzanimljivijih stvari iz njenog života je ta da je ‘glumila’ u ”Dosjeima X” te u seriji ”Millennium”.
– Nisam glumila. Ruža Tomašić ne zna glumiti. Bila sam kaskader. To je zato što su se neke glumice bojale pucati iz pištolja pa bih ja to radila umjesto njih – objašnjava mi.
Zanimljivosti iz Kanade ipak je nisu uspjele zadržati preko ‘bare’. Na poziv predsjednika Tuđmana dolazi Hrvatsku u koju, kako kaže, oduvijek se htjela vratiti jer je previše voli.
– Da sam mlađa vjerojatno bih otišla kod psihijatra da se izliječim od hrvatstva. To je tako. Ja danas stalno razmišljam kako mogu pomoći ovim ljudima i što će biti s Hrvatskom – energična je Ruža – Imala sam sreću što sam se udala za supruga koji se isto tako želio vratiti u Hrvatsku jednoga dana.
Danas je ipak situacija malo drugačija. Mladi žele otići u inozemstvo i tamo zasnovati neki bolji život. Na internetu ‘vrište’ poslovne ponude za Kanadu, Australiju, SAD. Mnogi od njih žele otići iz Hrvatske, zasnovati obitelj i početi neki novi život daleko od ove države..
– Nije više ni u Kanadi kako je nekada bilo. Evo, moj suprug se nedavno vratio iz Kanade te mi je rekao da ni Kanade više nije što je nekada bila. Da se razumijemo, nije ni Hrvatska. Hrvatska nije ono što smo mislili da će biti. Hrvatska nije bila nikada onakva kako smo mi očekivali da će biti. Novac je pokraden, potrošen je na skupe vile i aute, a Hrvatska je ovakva kakva je sada.
Vi ste se dva puta vraćali iz Kanade u Hrvatsku. Je li tako?
– Tako je! Prvi put sam došla na poziv predsjednika Tuđmana, ali sam uskoro morala otići jer sam dobila rak maternice. Bila je to teška borba. Ojačala me i nije u meni ugasila onu ljubav za Hrvatskom domovinom. Te sam se i drugi put vratila. U Kanadi sam uvijek poslije posla išla u Hrvatsku zajednicu gdje bi radila u korist iseljenika u Vancouveru.
I u Hrvatskoj ste bili aktivni. U Hrvatski sabor ste ušli 2003. kao članica HSP-a kojem je na čelu tada bio Ante Đapić.
– Ja sam oduvijek bila pravašica. U saboru sam se uvijek borila za zakone koji će štiti temelje ove domovine, prije svega obitelj. Pravaštvo i nauk dr. Ante Starčevića oduvijek mi je bio bliži politika HDZ-a.
U narodu ste poznati kao borac protiv narkodilera na Korčuli. Epilog vaše borbe je taj da je Jakša Cvitanović Cvik završio u zatvoru. Biste li ponovili to sve danas?
. Bi, ali ne bih na isti način. Malo su me razočarali ljudi koji su trebali stati iza mene, a oni nisu. Ipak mi je drago zbo bivših ovisnika kojima sam pomogla. Danas mi oni često znaju poslati slike svoje djece i svojih obitelji. To je velika nagrada za moj trud, ali ponavljam lokalna zajednica me je trebala više podržati. Događalo se to da sam ja sama morala plaćati zaštitare oko svoje kuće. Ipak, ponovila bih sve, ali tražila bih čvršću podršku ljudi.
Danas, ipak je to sve iza vas. Predsjednica ste HSP-a dr. Ante Starčević. Kakvi su Vam planovi?
– Što se mene tiče ja jedva čekam mirovinu (smijeh). Želim da ovu stranku preuzmu neki novi, mladi ljudi koji istinski vole ovu zemlju. Na mladima svijet ostaje. Oni trebaju uzeti budućnost u svoje ruke.
Kako mladi pravaši mogu odabrati pravu opciju kada ima više pravaških opcija?
– Mi se zalažemo za Pravaški kišobran. Ne mora postojati jedna stranka, ali neka se ujedine sve pravaške opcije te da se tako osnaži ova politička opcija jer je ona nužna za ovu zemlju.
Kakav je Vaš stav prema Hrvatima u BiH?
Nikada nisam voljela to što su Hrvati u BiH proglašeni dijasporom. Oni nisu tamo doselili iz nekih krajeva Hrvatske nego su oni na toj zemlji od davnih dana. Naša povijest nam govori da se i hrvatski kralj Tomislav krunio u BiH. Znači, Hrvati su tamo povijesni narod. Danas Hrvate u BiH treba još jače podržati da ostvare svoju jednakopravnost sa ostalim narodima. Moram priznati da ne zagovaram treći entitet ukoliko on znači nekakvu segregaciju Hrvatu. Podržat ćemo svaku političku odluku koja će uistinu biti na dobrobit svih Hrvata u BiH. Ako je to i treći entitet u kojem će Hrvati ostvariti svoja politička prava, ali da neće biti odvojeni kao u nekakvom rezervatu onda ćemo i mi to podržati.
(Razgovarao: Ivan Pavičić | www.jabuka.tv)