Ivan: Široki Brijeg se lagano pretvara u grad za poželjeti, ako pričamo o kulturi

Berette nastaju u Širokom Brijegu početkom 2000. godine. Počeli su kao rap skupina, da bi nakon mnogobrojnih izmjena postali deveteročlani crossover bend koji je svoj premijerni nastup imao 2006. godine na West Herzegovina Festu u Posušju.

Trudeći se, marljivo radeći, dočekali su svojih 5 minuta, tako da nakon brojnih nastupa kao bend sazrijevaju, što je rezultiralo pobjedom na West Herzegowina Festu te 2008. godine.

>>Dijelimo ulaznice za koncert Beretta i Brkova u Širokom Brijegu

2009. godine se prijavljuju na ˝Jaeger Music Night˝ natjecanje, na kojem i pobjeđuju te osvajaju snimanje i objavljivanje albuma, u ˝Dubioza Kolektiv˝ mašineriji i produkciji… U međuvremenu sviraju s domaćim glazbenim imenima kao što su; TBF, Majke, Elemental, Zoster, Damir Urban itd…

Nastupili su na brojnim festivalima u regiji, izdali debitantski album, snimili spot za „Pleme“, te se njihova pjesma „I’ll try to walk away“ našla na međunarodnoj „Indie United Vol.2“ kompilaciji, no u zadnje vrijeme nekako kao da su se pritajili.

Razgovarali smo sa Ivanom, članom Beretta koji je prošao sve postave banda.

– Ivane, gdje je zapelo?

Nije zapelo. Samo su se izmijenile stvari. I dalje radimo nove pjesme, imamo ih mnogo, imamo i neke u koje zbilja vjerujemo, ali više nemamo potrebu da ih nužno objavljujemo. Zvuči bizarno, ali nakon mnogo ˝opeklina˝, mislim da napokon radimo kako treba, za sebe, za vlastito zadovoljstvo. Nema govora o novom albumu, bar ne zasad.

– Radite, ali ne objavljujete?

Zbilja zvuči bizarno. Znam da zvuči, ali bilo tko, tko se bavio glazbom na ovim prostorima, lako će razumjeti. Ne postoji adekvatna platforma za glazbenike, za glazbu. Ne postoji sustav koji ti omogućuje da djeluješ i da se stvari prirodno događaju. Sve je uhodano, isti krug ljudi na istim pozicijama, gdje nema upada.

Mi smo snimili album sa „strašnom“ Dubiozom Kolektiv. To zvuči respektabilno? Nije. To je bio amaterizam kakav se zamisliti ne može, greške kakve se ne bi događale niti osnovnoškolcima koji snimaju na kasetofonu.

Na kraju je ispalo da bi se bolja stvar odradila na Dužicama, za gajbu pive i tri sendvića, nego ta tri mjeseca u Sarajevu, u ˝profesionalnom˝ studiju, sa najboljima u regiji. Svelo se na nepotrebnu demonstraciju moći i nedodirljivosti. Imali smo pjesmu koja je bila himna jednog grada. Svaki dan se mjesecima vrtila na radiopostajama, u dvorani, na ulici, s mobitela…

Ne da nismo od tog zaradili niti marku, nego čak moraš doživjet da te netko izbacuje sa ulaza na stadion, jer ide neka zajebana lopovska VIP ekipa, a tvoja pjesma trešti na stadionu, i tisuće ljudi je pjeva. Kome onda objavljivat glazbu?

Više nemamo potrebu biti simpatični, zanimljivi, raditi glazbu koja je potencijalni hit, raditi dobar PR… Nema truda oko ˝gledaj se s ovim, gledaj s onim˝, ˝pazi na ovo˝, ˝idi na ovaj festival, idi na onaj˝. Nema čak ni truda oko tog hoće li itko čuti našu glazbu. Mi jednostavno postojimo, postojali smo i postojat ćemo. Berette postoje, neovisno o ičemu, čak i o članovima.

Postoje za obične ljude, koji su oduvijek bili tu, i kojima smo beskrajno zahvalni i dužni, za svaku hvalu, svaki skok. Za svakog klinca koji je za ringtone imao „navijačku“, za svakog tko ju je ikad zapjevao i naručio na radiju. Za svakog tko je došao na koncert i dao podršku. Za njih. Njima hvala.

Nama su ti ljudi bitni, a ne neki napirlitani ‘peder’ na CMC-ju kojem moraš ku*** popušit da se uopće udostoji razgovarati s tobom. Živimo u svijetu Rozginih maloumnih uvreda za ljudsku inteligenciju i Severininih pornića, svijetu u kojem je prihvatljivije biti gay nego biti pušač i užasno patimo od kompleksa manje vrijednosti.

Uvijek je bolje nešto tamo negdje…

Ja kažem: ovdje i sad, je najbolje i najljepše. Ovdje su ljudi najpametniji, najljepši, najuspješniji. Lako je u Šibeniku napravit Terraneo, al’ nije lako napravit WHF ili Indoors beach partiy u Širokom!

– Bubnjar Danijel je iz Imotskog, Sejo je iz Mostara, dok je ostatak Beretta iz Širokog Brijega. Predstavlja li vam ta udaljenost problem pri dogovaranju proba, nastupa i sl.?

Udaljenost ne predstavlja nikakav problem. U svakom trenutku možemo izići na pozornicu, bez ikakve pripreme i pokazat da predgrupa može biti bolja od glavnog benda. Mnogo puta smo to dokazali, čak i po mjestima u kojima nitko nikad nije niti čuo za nas.

– Široki Brijeg polako postaje središte održavanja raznih kulturnih događanja. Nedavno se uspješno održao i jedanaesti po redu West Herzegowina Fest. Tu je i Mediteran Film Festival koji se održava četrnaestu godinu za redom. Zadnje dvije godine skupina srednjoškolaca organizira i Kultur Shock, a evo sad je tu i ovaj događaj. Možemo ustvrditi kako se ni puno veći gradovi od Širokog Brijega ne bi postidjeli ovakve ponude. Što je najbitnije, svi navedeni događaji imaju odličnu posjećenost. Kako vi objašnjavate taj fenomen?

Široki Brijeg se lagano pretvara u grad za poželjeti, ako pričamo o kulturi. To je malen grad, ali prepun entuzijasta koji imaju konkretne ideje i sposobnost da se one ostvare.

Da se uspješno ostvare. Sad zasad, načelnik omogućuje da se takve stvari događaju, iako se lagano nazire da iza njegovih leđa također djeluje, poprilično uspješno, i solidna skupina ljudi koji se iz petnih žila trude sve to sabotirati i zadržati monopol nad ˝čaršijom˝. Iskreno se nadam, da će na vrijeme shvatiti da treba čuvati i puštati da se ovi događaji održavaju i da rastu, i da će na kraju čitav grad od njih imati koristi.

– Zadnji nastup ste imali u Splitu na HGF Demo Rock Festivalu, sa pjesmom „Vrišti i skači“, gdje ste osvojili prvo mjesto u jakoj konkurenciji. No, nakon toga vas nigdje nismo mogli vidjeti. Smatrate li takve festivale korisne za vašu promociju, te napredak benda u svakom smislu ili samo kao gubitak vremena, ali i financija?

U Splitu je bila prekrasna svirka. Opet su nas podcijenili i stavili prve, tako da smo svirali pred dvadeset ljudi, među kojima je, osim ekipe iz Imotskog i poznanika iz Splita, bio i Mladen iz T.B.F.-a. Organizatori su bili sretni što je Mladen došao tako rano, popratiti njihov događaj. Ispostavilo se da je došao vidjeti nas i otišao kad smo završili. Hvala mu, cijenimo, znači. Smiješni organizatori…

U Zagrebu, na finalu, pobjeda nam je izmakla za dlaku. Ovako ti to izgleda: prijaviš se. Nekako na jade jadite te puste da sudjeluješ. Dođeš, u p**** materinu, tristo kilometara, na vrijeme, na generalnu probu koja je navodno u tri, a ustvari je u šest, (i moraš biti u tri, iako znaš da se to ne može pripremiti do tri! Ili si diskvalificiran!) Ignoriraju te, sve bahato, rade velike stvari, postavljaju velike uvjete, glazbena elita koja ti ne može platit burek za obrok, a kamoli smještaj. Stave te da sviraš prvi, jer si ˝neki tamo, odnekud ‘di ni Boga nema’˝.

Popneš se na binu, razvališ, svi plješću, skidaju se, ozljeđuju se, vole te, još, još… Svi te pohvale. Organizatori su sretni. Pogodili su! Razgovaraju s tobom, žele znati više! Ti se smiješiš, drago ti… Ponosan si. Oni su ponosni. Našli su bend, dobar, odnekud, iz Širokog, je l’ ono?! Lokalni portali pišu, kako si bio iznenađenje festivala/natjecanja/svirke…

I onda ti daju dvjesto kuna, zahvale se, i svatko svojoj kući. Pobijedit će netko s ljepšim naglaskom, prihvatljivijim, ako ništa. I ti stojiš na cesti, u četiri ujutro, i pitaš se tko je tu glup, iako je odgovor kristalno jasan.

–  Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Nema planova, radi se stihijski, srcem, kad dođe vrijeme, kad budemo htjeli, nešto će i izaći van, ali nekih najava, planova… Ne.

– Što očekujete od nastupa u petak i što publika može očekivati od vas?

Obožavamo Brkove, svirali smo s njima dosta puta, i uvijek to bude dobra zezancija i druženje… To je jedna preluda i prezanimljiva ekipa, na bini i izvan nje. Obožavamo i organizatore, zato smo i pristali na svirku… Tako da, kad sve podvučeš, očekujemo puno pozitivne energije, vriske i skake…. Sveopće razaranje!

(www.bljesak.info)


7 komentara

  • Za nas ste svirali besplatno onda kad je najviše trebalo, kad se počelo raditi u Dogani (kad smo dobili el.energiju) i to iznimno cijenimo! Hvala na tome!
    Danas je došlo vrijeme da se sabotira svaki događaj u Dogani, da se počinje zabranjivati održavanje koncerata. I to nekome odgovara. A to što se tamo događaju stvari bolje od trio-šunda Rozga/Ceca/Severina to njima ne paše i gotovo!
    Respect!

  • …………..
    Živjeti slobodno, pjesmom pokoriti,
    tvoj stijeg na svakom gradu je,
    gdje ti se netko raduje.

    Svako je jutro novo ušće poteci kao rječica,
    neka se trnje plete gušće. nebo je tvoja prečica.
    I zdrobi lažne dijamante ko ljusku šupljeg oraha
    nek bulevari svijeta pamte glazbu tvojih koraka……

    Držite se. Sve će to jednom proći…..
    Ne mora se pivat u Dogani. Može na Bakamuši….

    • siguran sam da ce se o onom sinoc jos dugo pricat.

      odlican koncert i jednog i drugog banda.
      odavno nismo imali priliku gledati onako zanimljive nastupe, pogotovo dio s Brkovima i njihove zajebancije i obrade pjesama

  • Tko će već Tutići .Tko drugi smije voda , gradski bazen ,pumpe ,Miškić autobusi …Pa zar nitko drugi ne treba živjet sem njih .??

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.