Ivan Kraljević, predsjednik HSPF-a: Studenti se ne usuđuju javno izreći sve što ih zabrinjava

Nova akademska godina počela je početkom mjeseca. Uvjeti upisa i visoke školarine samo su neki od problema s kojima se studenti suočavaju iz godine u godinu. I dok u susjednim zemljama, tražeći svoja prava, studenti organiziraju prosvjede i blokiraju fakultete, na mostarskom Sveučilištu posve druga priča. Javno, svi šute! A privatno… privatno se svašta priča i svašta čuje. Ali, nitko se ne usuđuje podići glas i pokrenuti neke promjene.

Što je razlog takve pasivnosti naših studenata? Strah, neinformiranost, naš mentalitet (koji je, htjeli to priznati ili ne, duboko ukorijenjen u nama),  nemogućnost ili jednostavno nedostatak želje…? Ali, svima je jasno da studenti ne pokazuju dovoljno osobne inicijative za bilo kakve projekte, pa čak i kada se radi o stipendijama, putovanjima, boljim uvijetima studiranja… Na riječima smo svi jaki i uvijek nezadovoljni bilo kojom postojećom situacijom, ali kada treba priječi na djela…tu prestaje svaka priča!

Jedni od rijetkih koji ne bježe od izvananastavnih aktivnosti, čak naprotiv, aktivno sudjeluju u svemu što se tiče našeg Sveučilišta, svakako su studenti politologije Filozofskog fakulteta u Mostaru,  okupljeni u neprofitnoj studentskoj organizaciji Hrvatski studentski politološki forum (HSPF).

Organizacija koja svojim radom i suradnjom sa regionalnim Sveučilištima radi na promociji Filozofskog fakulteta, pozitivan je primjer da postoji i mali broj onih koji rade na jačanju partnerstva među studentima i pokazuju spremnost na akciju.

O svim ovim problemima i aktivnostima koje HSPF provodi, u svom prvom intervjuu za eVjesnik.info govori Ivan Kraljević, predsjednik HSPF-a.

 

Budući da ste u HSPF-u od samog početka, objasnite s kojim je ciljem osnovan i tko sve mogu postati njegovi članovi?

Tako je u HSPF-u sam od samoga početka, od njegova osnutka. Budući da je kod nas na mostarskom Sveučilištu studij Politologije relativno novi studij, nekoliko nas mladih

entuzijasta i onih koji doista vole ovaj studij i ovo zanimanje pokrenulo je Hrvatski studentski politološki forum (HSPF). Od osnutka HSPF-a naš cilj je razvijanje i unaprjeđenje znanja i svijesti studenata iz oblasti političkih znanosti, što ostvarujemo kroz organiziranje javnih tribina vezanih za teme iz političkog života, kroz izdavanje priopćenja o aktualnim političkih događanjima, zanimljivim politološkim predavanjima, stručnim putovanjima, ali i brojnim humanitarnim akcijama u kojim smo sudjelovali. Članovi mogu biti svi studenti Sveučilišta u Mostaru i studenti drugih sveučilišta koji potpišu pristupnicu, to mogu ostvariti potpisivanjem pristupnice na jednoj od sjednica ili preko naše web stranice (www.hspf.info).

Koje su Vaše dužnosti kao predsjednika HSPF?

Kao kod većine udruga, osnovna funkcija mene kao predsjednika je da predstavljam i zastupam HSPF i njegovo interese te da osiguravam pravilan i zakonit rad HSPF-a. Ujedno sazivam i sjednice vijeća HSPF-a te njima predsjedam. Po meni, jedna od najvažnijih uloga predsjednika je biti uvijek svim članovima na raspolaganju. Jer kada udruga surađuje među sobom onda neće imati problema ni u suradnji s drugima. Mislim da je tako ispravno i toga se držim.

Susrećete li se i koliko često sa dekanicom Filozofskom fakulteta prof. Slavicom Jukom i predstavnicima Studentskog zbora?

Što se tiče suradnje s našom dekanicom prof. Slavicom Jukom i predstavnicima Studentskog zbora, općenito tu suradnju mogu ocijeniti zadovoljavajućom. Posebice je odlična suradnja s predstavnicima Studentskog zbora s kojima smo zajednički odradili neke projekte i tribine. No, kada bi naša suradnja s dekanicom prof. Jukom podigla na višu razinu mi iz HSPF-a bi bili zadovoljniji. Trenutno se ta suradnja odvija na nekim neformalnim sastancima, iako smatram kako bi dekanica trebala malo više pažnje posvetiti svojim studentima. Studenti to cijene.

Imali ste priliku posjetiti Zagreb i susresti se sa predsjednikom RH Ivom Josipovićem, kakav je njegov stav prema studentima u BiH i prema našem Sveučilištu?

Tako je, krajem prošle akademske godine posjetili smo na Pantovčaku predsjednika RH Ivu Josipovića. Razgovaralo se o aktualnoj poziciji mostarskog Sveučilišta i općenito hrvatskog naroda u BiH. Predsjednik je rado saslušao naše govore i mišljenja, međutim na tome je i ostalo. Od tada se nije ništa nabolje promijenilo, a kako vidimo Sveučilište se ‘opire posljednjim izdisajima’. Smatram kako bi napokon trebali malo bolje pogledati prema Hrvatima u BiH i nastojati pronaći adekvatna rješenja za mostarsko Sveučilište koje grca u nedostatku novca, a studenata je sve više. Studenti ne žele napustiti kolijevku obrazovanja, žele studirati.

 

Osim putovanja u Zagreb, posjetili ste i Beograd. Tko financira sve Vaše aktivnosti?
Putovanje u Beograd članovi HSPF-a i još nekolicina studenata s Filozofskog fakulteta osigurali su prikupljanjem novčanih sredstava koja su rado podarili sponzori kojima smo se obratili, a koji su u našem radu prepoznali nešto kvalitetno i nadasve korisno. Putovanje u Beograd je ustvari bilo stručno putovanje i susret sa kolegama s beogradskog Fakulteta političkih nauka. Što se tiče Zagreba, put kod predsjednika smo plaćali iz vlastitog džepa, dok je organizator putovanja bio Studentski zbor.

Prilikom posjete zagrebačkom i beogradskom Sveučilištu, dogovarate li neke međusobne projekte sa tamošnjim predstavnicima studenata?

Mi iz HSPF-a imamo vrlo dobru suradnju s kolegama izvan BiH. S udrugom ZKHS (Zavičajni klub hercegovačkih studenata) iz Zagreba odradili smo tribinu i zajednički sudjelovali u akcijama potpore Hrvatima u BiH. Također s udrugom ELSA s Pravnog fakulteta u Splitu sudjelovali smo na Simuliranom parlamentu kojeg smo održali na njihovom fakultetu. Naravno, ima tu i neformalnih suradnji i s drugim udrugama, s kojima se često čujemo i razmjenjujemo informacije, pa i literaturu. I iz toga se naposljetku izrodi i nova zajednička akcija.

Koliko su aktivni naši studenti? Koliko se trude mijenjati nešto na FF i boriti se za svoja prava?

Za studente sa mostarskog Sveučilišta reći će kako su pasivni, no oni nisu toliko pasivni kakvim ih se nastoji prikazati. Ima studenta koji su veoma aktivni, a to se najbolje ogleda kroz sudjelovanje u studentskim organizacijama i raznim školama stručne nastave. Međutim, činjenica je kako bi trebali biti mnogo aktivniji, tj. trebaju se svi malo trznuti i napokon progledati da nam prijete loši dani na našem Sveučilištu. Za sada se ta ‘aktivnost’ za promjene uglavnom ‘odvija’ na kavama oko fakulteta, dok se još ne usuđuju javno izreći što se sve događa i što ih zabrinjava.

Svjedoci smo brojnih studentskih prosvjeda u Hrvatskoj, pa čak i u Sarajevu. Mostarski studenti, iako se žale na programe studiranja i visoke školarine,  dosta su mirni po tom pitanju. Što mislite koji je razlog?

Kao što sam već rekao, mostarski studenti su toga svjesni, ali i dalje šute. Koji je točan razlog ne znam. Međutim, mišljenja sam kako su studenti u strahu zbog mogućih posljedica, ukoliko bi javno podigli glas ili organizirali prosvjede. Ali problemi su došli do guše studenata i neka se dogodi još jedan propust koji bi išao na štetu studenata, uvjeren sam kako bi se tada napokon studenti podigli i zatražili zaštitu svojih osnovnih prava, prava na obrazovanje. Studiranje ne smije postati luksuz, već potreba za izgradnjom novih intelektualaca koji će upraviti ovo društvo ka pravom cilju.

 

 

Sve veći broj mladih ljudi odlazi iz BiH i svoju karijeru nastoje ostvariti u drugoj zemlji. Vidite li Vi svoju budućnost u BiH?

Unatoč svim nedaćama i problemima koji iz dana u dan pogađaju BiH, ja ipak svoju budućnost vidim ovdje, na ovoj hercegovačkoj grudi za koju su se borili i izborili moji preci. Jer, morat će jednom krenuti nabolje. Trenutni problem velikog ‘egzodusa’ mladih iz BiH je u nakaradnoj politici i političarima koji su vodili i vode ovu državu. Kad se promijeni ova loša politika prepuna međuetničke mržnje promijenit će se i društvo, pa i uvjeti za život i opstanak u ovoj državi. Reforme su nužne na svim razinama. Mislim da mladi i neiskvareni kadrovi mogu biti nositelji tih promjena. Život je nepredvidljiv, ne zna se kamo te može usmjeriti, no moje srce kuca za ovaj kamen i njegovu ljepotu.

Sveučilište u Mostaru često je predmet rasprava. Govori se kako tu studiraju najlošiji učenici te kako imamo najlakši program i najveću prolaznost. Koji je razlog tako loše medijske slike o mostarskom Sveučilištu?

Ne bih se složio kako na mostarskom Sveučilištu studiraju najlošiji studenti. Uostalom, je li to nečim dokazano. Naprotiv, ima vrlo pametnih i mladih ljudi koji znaju što hoće i koji ustraju na svom putu naobrazbe, sa sebe i za život. Ali, točno je kako vlada neka loša medijska slika o mostarskom Sveučilištu, no i to se mijenja. Stvaranju tako loše medijske slike u korist ide način polaganja ispita u Mostaru. Nažalost, svjedoci smo kako sve više studenata olako dolazi do prolaznih ocjena iako znanja izostaju. Takvi studenti svojim hvalisanjem o vrlo lako riješenim ispitima u društvu stvaraju lošu sliku. A to ‘hvalisanje’ ide protiv nas koji se doista trudimo i koji nastojimo ponijeti znanje. U tome i je osnovna razlika. Treba promijeniti kriterije ocjenjivanja i rješavanja ispita, kako bi izbjegli da se vrijedni studenti i oni ‘hvalisavci’ stavljaju u isti koš, u isti rang.

Očekujete li da će Vam sadašnja pozicija predsjednika HSPF-a dobro doći u budućnosti za vašu karijeru i u pronalaženju posla?

Čovjek uči tijekom cijelog života. To su mnogi mnogo puta ponovili i ponovit će. Učenje nije samo učiti iz knjiga, znanja se stječu i u poznanstvima s drugima, izvannastavnim aktivnostima i sudjelovanjima u  raznim društvenim projektima koji su na korist svima. Sve to izgrađuje čovjeka i daju mu nova znanja. Tako i ja mislim o svojoj ulozi predsjednika u HSPF-u. Ne mislim kako ću imati neki izravni stimulans u pronalaženju posla, ali će mi zasigurno koristiti kao jedno korisno iskustvo.

eVjesnik.info/Danijel Gavran