Hercegovac pred Wembleyjem: Jakirovićev put od hladnog tuša u Trebinju do najskuplje utakmice na svijetu

Godina 2020. u povijesti će ostati upamćena kao godina koja je na nekoliko mjeseci zaustavila život koji smo do tada poznavali. Uvjereno smo mislili kako za većinu svakodnevnih stvari koje radimo ne postoje alternative te da su usvojeni obrasci ponašanja jedni i jedini, utabani i netaknuti.

No, dovoljan je bio tek pod mikroskopom vidljiv razlog da pokaže koliko smo u krivu, poremeti funkcioniranje cijeloga svijeta, poljulja svjetske poretke, a kontakte ljudi ograniči do te mjere da se sa sumnjom i strahom gledalo prema svakom ukućaninu koji bi napravio par koraka izvan preporučene zone kretanja.

Netom prije nego će neki šišmiš iz Kine staviti svijet pod ključ i odgoditi sve aktivnosti, pa tako i one nogometne, Sergej Jakirović sa svojom Goricom gostuje na Poljudu i vjerojatno bi u tom trenutku pristao na bilo kakav “apokaliptični” događaj koji bi prekinuo raspoložene Tudorove trupe u “torpediranju” gola Gorice.

Na Jakirovićevu žalost, svijet je stao nekoliko dana iza posljednjega sučevoga zvižduka na Poljudu, a njegova Gorica je teško poražena od Hajduka sa 6:0, što je označilo njegov kraj na klupi turopoljskog prvoligaša.

Maribor i drugi uzastopni otkaz

Svijet se puževim koracima ponovno pokretao nakon “reseta”, a ruku pod ruku s njim i nogometna zbivanja. Tako ni Jakirović nije dugo bio u “izolaciji” od angažmana. Slovenski Maribor gubio je korak u trci za titulu s Olimpijom, tadašnji trener Zlatko Zahovič nije mogao okrenuti sezonu, a Mariborčani su prisilnu pauzu odlučili iskoristiti za razdrmavanje ekipe i kao idealnog kandidata za to vidjeli upravo Sergeja Jakirovića.

Ovaj, ne bojeći se izazova, na sebe preuzima sedam bodova zaostatka za Olimpijom te na kraju sezonu završava na drugom mjestu s jednakim brojem bodova kao rival iz glavnog grada, ali s dva boda zaostatka za furioznim Celjem koje iz drugog plana osvaja prvenstvo.

Ostvarenim rezultatima u postvirusnom razdoblju, Sergej Jakirović zadobiva povjerenje uprave da Maribor povede u novu sezonu.

Ipak, nije se dugo zadržao. Zahvaljujući specifičnom sustavu odigravanja kvalifikacija uslijed pandemije, gdje se igrala samo jedna utakmica, s “Ljubičicama” ispada već u prvom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu od poluamaterskog kluba Colerainea iz Sjeverne Irske na jedanaesterce. Tako je Jakirović u samo pet mjeseci “popio” i drugi otkaz, što je definitivno utjecalo na njegovu reputaciju perspektivnog trenera i morao je krenuti ispočetka.

Važnost druge prilike

Za novi početak Jakirović odabire (ili ona njega) Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Liga u kojoj treneri traju kraće od zanimanja malog djeteta za novu igračku, u svoje ruke dobila je još jednu trenersku marionetu koju bi jednokratno iskoristila do neke sljedeće prilike.

Dodajući pri tom užarenost klupe kluba koji je preuzeo, sve je vodilo k tome da se popularni “Profa” neće dugo zadržati u bh. nogometu.

Postavši jedanaesti trener Zrinjskog unazad osam sezona imao je jedan primaran zadatak: odvesti klub u Europu, u čemu nije uspio.

I kada su se u Mostaru već svi pripremali za novoga stratega na klupi, Danko Šulenta šokira domaću nogometnu javnost i pruža Jakiroviću novu priliku, što će se ispostaviti kao jedan od najboljih poteza u sportskoj politici Zrinjskog ikad, a Sergeju Jakiroviću nesvjesno priprema lansiranje u svjetsku nogometnu orbitu.

Živeći san svakog trenera s ovih prostora da dobije odriješene ruke u odabiru kadra za sljedeću sezonu, riješio se zasićenih senatora i svlačionicu osvježio mladim igračima željnim dokazivanja koji su, uz motiv, imali i kvalitetu za najveće rezultate.

Njegov Zrinjski postao je vlasnik mnogih rekorda u bosanskohercegovačkom nogometu, a uz osvojenu titulu bio je blizu i plasmana u Konferencijsku ligu, u čemu su ga spriječile s(p)retne škarice Slovanovog Erica Ramireza, koje su dvomeč play off-a za ovo natjecanje odvele u jedanaesterce, a oni su se još jednom u Jakirovićevoj karijeri pokazali kobni za klub koji vodi.

Mostarski “blef” i riječki “flert”

Svi ovi uspjesi nisu prošli nezapaženo. Mjesecima je ovaj rođeni Mostarac kroz medije uspješno “koketirao” s Rijekom braneći se kako je pod ugovorom sa Zrinjskim, ali svima je bilo jasno da će prosinac 2022. godine donijeti rastanak ove savršene “mostarske” veze.

Znao je Jakirović dobro iskoristiti svoje komunikacijske vještine zadovoljavajući istovremeno posesivnu mostarsku publiku i vlastito podizanje cijene pa je njegov odlazak iz Zrinjskog do danas ostao jedan od najmirnijh odlazaka nekog trenera iz Mostara, ako izuzmemo aferu “bojler” na gostovanju kod Leotara u Trebinju koja je nakon provokacija iz redova domaće ekipe dovela do opće tučnjave nogometaša i trenera Leotara i Zrinjskog ispred svlačionice, a u kojoj je sudjelovao i Sergej Jakirović, samoobrambeno i zaštitnički, kako je tvrdio.

>> Pročitajte i: U tučnjavi nakon utakmice sudjelovao i trener Zrinjskog

A sve je krenulo od isključivanja tople vode gostima iz Mostara…

Vratimo se nogometu.

Riječane preuzima na osmom mjestu HNL ljestvice u trenucima kada je na Kvarneru jedina misao kako ostati u društvu najboljih.

Primjenjujući recept iz Mostara, ponovno radi veliko provjetravanje svlačionice i s Rijekom na kraju sezone stiže do četvrtog mjesta i kvalifikacija za Konferencijsku ligu iduće godine.

Ali, da od ljubavi do mržnje ima tako malo najbolje će osjetiti u kolovozu 2023. godine izabravši put ambicije umjesto puta obožavanja. Kao grom iz vedra neba, samo tri dana pred utakmicu ljeta protiv francuskog prvoligaša Lillea, Jakirović odlazi iz Rijeke u zagrebački Dinamo. Mjesecima je hrvatska sportska javnost raspravljala o moralu i etici, kodeksu i kolegijalnosti. Stizale su prijetnje, ženi, djeci i obitelji.

Čitava priča postala je tema broj jedan u državi, a Jakiroviću na težak način pokazala koliko je hrabrosti i nepokolebljivosti potrebno u stajanju iza svojih odluka.

Pazi što želiš, možda ti se ostvari

Po onoj staroj “pazi što želiš, možda ti se ostvari” klupa Dinama je od ispunjenja sna vrlo brzo eskalirala u Jakirovićevo “prokletstvo” koje je morao nositi.

Kolektiv koji ne prašta poraze i ne zadovoljava se samo pobjedama već i dojmom koji ih prati činio se kao nemilosrdni “trenerojed” koji će uskoro prožvakati i ispljunuti još jednog trenera, ali žilav i sa stotinu života bio je Sergej Jakirović zajedno sa svojim stožerom od kojeg ne odstupa kroz čitavu svoju trenersku karijeru.

Iako se krajem siječnja 2024. godine nakon domaćeg poraza od Lokomotive (0:3) činilo kako je promjena na klupi Dinama samo pitanje trenutka, posebice zbog toga što je ta utakmica, prva nakon zimske pauze, trebala označavati početak pobjedničkih valova na kojima će “Modri brod” doploviti do Hajduka i srušiti ga s vrha ljestvice, Vlatka Peras, tadašnja predsjednica uprave Dinama, vuče “šulentovski” potez i Jakiroviću mimo svih nogometnih praksi pruža još jednu šansu.

I kao što je bilo u Zrinjskom, tako je bilo i u Dinamu.

Još jednu bezizlaznu situaciju Jakirović pretvara u rekordne uspjehe.

Petnaest pobjeda iz osamnaest kola, uz samo tri remija, bilo je dovoljno da na kraju sezone prve konkurente Rijeku i Hajduk ostavi na osam, odnosno četrnaest bodova zaostatka i svemu tome pridoda osvojen Kup u kojem je svladao i jedne i druge.

Kasnije će Jakirović svoj Dinamo uvesti i u Ligu prvaka, a presudit će mu uvjerljivi poraz od Bayerna (9:2) koji ga je, može se reći “napokon”, koštao posla u Dinamu. Taj scenarij mu se pisao i nakon ispadanja od praške Sparte u kvalifikacijama za Europsku ligu, pisao mu se i nakon poraza u Konferencijskoj ligi od Plzena i Balkanija, zatim i nakon već spomenutog poraza od Lokomotive, kao i nakon grčke “tragedije” u Solunu i poraza od Paoka (5:1).

Kroz regionalno blato do wembleyskog hibrida

Da je put do uspjeha trnovit i težak pokazuje ova Jakirovićeva trenerska etapa u kojoj je već kao relativno mladi trener prošao situacije kojih se ne bi posramili ni treneri s ponešto sijedih vlasi.

Uspjeh već drži na svome dlanu, na sjeveroistoku Engleske u regiji Yorkshire, dok sa svojim Hullom čeka najskuplju nogometnu utakmicu na svijetu: finale doigravanja za ulazak u englesku Premier ligu, gdje pobjeda donosi više od 200 milijuna funti.

Jakirović nastavlja briljirati u Turskoj

Nakon uspješne operacije spašavanja turskog prvoligaša Kayserija od ispadanja, Jakirović u ljeto prošle godine preuzima “Tigrove”, u trenutku kada je klub još hvatao zrak nakon što su zahvaljući gol razlici ostali dio engleskog “Championshipa”.

Otežavajuća okolnost bila je i ta da je Hull kažnjen zabranom dovođenja igrača tijekom tri prijelazna roka zbog financijskih nepravilnosti.

Sve to svrstalo ih je u izgledne kandidate za ispadanje iz lige, a pred Jakirovića je stavljena obveza da ih spasi toga scenarija.
Točno devet mjeseci kasnije u povojima leži jedna od najljepših priča engleskog nogometa, a u subotu – kada će na epskom Wembleyu Jakirović povesti Hull u borbu za ulazak u najjaču ligu na svijetu – ćemo doznati hoće li uspjeti prerasti i u nešto veće.

Protivnik je, reklo bi se, po mjeri, iako pred početak sezone ni najvjerniji navijači u to nisu mogli vjerovati.

Kako god završio subotnji susret protiv Middlesbrougha, Sergej Jakirović napravio je ogroman uspjeh i kuca na vrata najvećih europskih klubova i liga. U vrijeme kada trenerski posao u mnogočemu nadilazi samo posao na terenu, Jakirović je pokazao izuzetnu mogućnost snalaženja i adaptiranja raznim situacijama, ne gubeći pri tome principe svoje trenerske filozofije.

Uz vjeru i predanost radu, pomoćnike s kojima surađuje kroz godine i dobre komunikacijske vještine kako s medijima tako i s igračima, već se samo finale razigravanja može smatrati krunom dosadašnje trenerske karijere, a ulazak u englesku Premier ligu će biti samo nadogradnja i potvrda dokazane kvalitete.

A nakon toga tko zna, kako stvari idu možda Hercegovina dobije prvog trenera čije će ime glasno odjeknuti u svjetskom nogometu.

(www.jabuka.tv | D. K.)