Goran Bogdan ostao bez “europskog Oscara”, danski film “Druk” i Mads Mikkelsen pobjednici

Danski film “Druk” (Još jedna runda) redatelja Thomasa Vinterberga pobjednik je 33, Europskih filmskih nagrada (EFA) koje su dodijeljene on-line u subotu navečer.

Komedija o skupini nastavnika koja za okladu počne podučavati pripita osvojila je nagradu EFA za najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenarij, te za najbolju mušku ulogu glumca Madsa Mikkelsena. Mikkelsen je nagradu dobio u kategoriju u kojoj je bio nominiran i hrvatski glumac, Širokobriježanin Goran Bogdan, prenosi Jutarnji list.

Nagradu za žensku ulogu osvojila je njemačka glumica Paula Beer za ulogu u filmu “Undine” Christiana Petzolda.

Nagradu za najbolji debitantski film dobio je talijanski redatelj Carlo Sironi za film “Sole” koji se bavi istočnoeuropskim djevojkama koje za novac u Italiju dolaze roditi kao surogatne majke.

Nagradu za najbolji dokumentarac dobio je film “Kolektiv” rumunjskog redatelja Alexandera Nanaua. Film se bavi političkim skandalom oko tragičnog požara u jednom bukureštanskom disku.

Ranije je objavljeno da je za najbolji europski animirani film izglasan “Josep” francuskog karikaturista i ilustratora Aurela. Za najbolju komediju proglašen je također francuski film “Trijumf” Emmanuela Courcola. Film se bavi redateljem koji priprema zatvorsku produkciju “U očekivanju Godota” u francuskoj kaznionici.

Pobjeda danskog filma “Druk” nije iznenađenje. Riječ je o filmu koji je bio nominiran u četiri od pet najvažnijih kategorija, imao odlične kritike i veliku gledanost. “Još jedna runda” premijerno je predstavljena na virtualnom, neodržanom Cannesu u lipnju ove godine. Usred pandemije film je krenuo u danska kina i po mnogim mišljenjima spasio dansku kino-mrežu u trenutku kad nije bilo hollywoodskih filmova, pa im je očajnički trebao domaći hit. Još je manje iznenađenje nagrada za Mikkelsena koji je desetljećima među europskim i hollywoodskim top-glumcima, triput je bio nominiran za EFA, ali tu nagradu nikad nije dobio. Što se Vinterberga tiče, on nagradu EFA ima, ali samo za scenarij za film “Lov“”(2012).

Thomas Vinterberg rođen je 1969. u predgrađu Kopenhagena. Debitirao je 1996. dopadljivim filmom ceste “Najveći heroji”. Godine 1995. bio je (zajedno s Larsom Von Trierom) jedan od četverce supotpisnika Dogme 95, glasovitog manifesta koji zagovara sirovi, minimalistički film, programskog teksta koji je usmjerio europski film narednih 25 godina. Vinterberg je 1998. režirao i prvi Dogma-film, “Festen” (Obiteljska zabava), a radnjom koja podosta podsjeća na Krležine “Glembajeve”.

Sam Vinterberg je, međutim, rano napustio rigidni minimalizam Dogme i počeo snimati šaroliku gamu filmova, od raskošnih produkcija na engleskom do komedija na danskom. Potpisao je među ostalim podmornički spektakl “Kursk” (2018), te literarnu adaptaciju “Daleko od razuzdane gomile” (2015) po romanu Thomasa Hardyja iz 1874. Ipak, najuspješniji filmovi su mu bili oni koje je snimao u domovini. Lov (2012) bavio se učiteljem lažno optuženim za pedofiliju, a i u tom filmu je glumio Mikkelsen. “Komuna” (Kolektivitet, 2017) bio je autobiografski film o odrastanju i hipijevsko-kontrakulturnom zajedničkom kućanstvu.

(www.jabuka.tv)

17 komentara

  • Pitanje za dvoje prvih koji su komentirali?

    Jeste li do prošlog tjedna uopće čuli za europske filmske nagrade? I koliko ste filmova koji su na tim nagradama bili nominirani za najbolji film pogledali?

    Realno, odgovor 99,99% ljudi je ne na prvo pitanje je ne i nula na drugo… Toliko o tome.

  • Uspjeh je iz ovog malog mjesta doći u poziciju da te netko nominira za bilo kakvu međunarodnu nagradu, a pogotovo za Europsku…
    Šta god mislili o Gogi.

  • Gorane svaka cast, biti nominiran u istoj kategoriji kao jedan veliki Mads Mikelsen samo govori gdje si ti, a gdje su ovi misevi i jadnici koji te nesto kao prozivaju, retardinjosi zatupljeni.

  • Nažalost kulturnom scenom pa tako i filmskom dominira političko svjetonazorska agenda koja ne dopušta drugačiji pogled. Tko se prilagodi, prihvati taj svjetonazor biva prihvaćen. U protivnom se ne ostavlja nikakav prostor bilo da se radi o pojedincu ili organizacijama.

    • Nema to nikakve veze s nekim agendama nego obicnom ljudskosti, ljudima koje vidjas svaki dan, s kojima radis, zivis, djelujes, druzis se, a da nisu nuzno isti kao ti, ili da nisu jednako prihvaceni. Ne mozes obici svijet uzduz i poprijeko i ostati na razini razvijenosti svijesti jedne amebe iz ercegovackog kamenjara, sto je posve normalno. Samo eto to ti i takvi nikad shvatiti necete moci. Mozda vasa djeca, unucad, praunucad.

  • Ja se ne stidim svog kamenjara i nije nužno biti prihvaćen. Bitno je ostati pri onome u što vjeruješ usprkos tomo što to nekad nije popularno ili praktično. Djecu svoju gojim tako da znaju tko su i što su, a takvi kao ti će uvijek biti nečim iskompleksirani uvjek će im tuđa trava biti zelenija. Uvijek ćeš težit biti nešto što nisi i sa prijezirom odbacivat ono iz čega iznikao da u konačnici nećeš ni sam znati što si ni tko si.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.