Globalna klima, ekstremi diljem svijeta

Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (SMO) u prvih devet mjeseci, 2013. mogla bi biti među prvih deset najtoplijih godina od kada se službeno mjere podaci, u većini zemalja od 1850. godine.

Ovogodišnje razdoblje od siječnja do rujna dijeli 7. mjesto na popisu najtoplijih, zajedno s istim razdobljem 2003. godine, uspoređuje li se globalna površinska temperatura zemlje i oceana. Odstupanje od prosjeka iz razdoblja 1961.-1990. je za oko 0,48°C na globalnoj razini.

Privremeno godišnje izvješće SMO-a o statusu globalne klime u 2013. godini pruža brzi pregled regionalnih i nacionalnih temperatura. Ono uključuje i pojedinosti o oborinama, poplavama, sušama, tropskim ciklonama, ledenom pokrivaču i razini mora. Izvješće je objavljeno u cilju informiranja pregovarača na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama koja se od 11. do 22. studenog održava u Varšavi. Na konferenciji predstavnici više od 190 zemalja dogovaraju osnove globalnog sporazuma za smanjivanje emisije plinova s učinkom staklenika. Očekuje se da bi sporazum trebao biti postignut 2015. u Parizu i zamijeniti Protokol iz Kyota, koji istječe 2020. godine.

Razdoblje siječanj – rujan 2013. na svjetskoj je razini toplije od istog razdoblja 2011. i 2012. Za razliku od 2012. kada je, osobito u SAD-u, zabilježena rekordno visoka srednja godišnja temperatura, ova je godina do sada najekstremnija u Australiji.

Dosadašnja ovogodišnja temperatura slična je prosjeku iz razdoblja 2001.-2010., koje je najtoplije u povijesti mjerenja, rekao je glavni tajnik SMO-a Michel Jarraud i dodao: Sve najtoplije do sada zabilježene godine bile su poslije 1998., a ova godina nastavlja taj dugogodišnji niz. I najhladnije godine od 1998. toplije su od najtoplijih prije 1998. Atmosferske koncentracije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova dosegnule su rekorde u 2012. godini, a i u ovoj godini očekujemo slično. To znači da smo se obvezali za topliju budućnost, dodao je Jarraud i nastavio: Površinska temperatura samo je dio šire slike naših klimatskih promjena. Utjecaj našeg vodnog ciklusa postaje sve očitiji i pokazuje se pojavom suša, poplava i ekstremnih oborina.

Filipini se oporavljaju od razaranja tajfuna Haiyan (Yolanda), najmoćnije tropske ciklone koja je ikada pogodila tu zemlju i jedne od najintenzivnijih ikada. A nisu još sanirane ni posljedice tajfuna Bopha (Pablo) prije godinu dana. Naravno pojedine tropske ciklone ne mogu se izravno pripisati klimatskim promjenama, no zbog više razine mora, ljudi koji žive uz obalu sve više trpe posljedice olujnih udara vjetra. Vidjeli smo to s tragičnim posljedicama na Filipinima, rekao je g. Jarraud. Dodao je da se očekuje još intenzivniji učinak tropskih ciklona, iako se veza između njihove učestalosti i klimatskih promjena još istražuje.

Privremeno priopćenje SMO-a potvrđuje da je globalna razina mora dosegnula novi rekord. Razina mora diže se po prosječnoj stopi od oko 3,2 milimetra godišnje (mm/god), s međugodišnjom varijabilnosti, jer su visinska satelitska mjerenja započela 1993. To je u neposrednoj blizini promatrane stope od oko 3 mm/god. u posljednjem desetljeću (2001.-2010.) i dvostruko je veća od izmjerenog trenda 1,6 mm/god. iz 20. stoljeća.

Razina mora nastavit će rasti zbog topljenja ledenjaka i ledenih kapa. Ocean apsorbira više od 90% dodatne topline koja se stvara zbog stakleničkih plinova, što će posljedično dovesti do daljnjeg zatopljenja i širenja oceana sljedećih stotina godina, izjavio je Jarraud.

Arktički led

Arktički led lagano se oporavio nakon dramatičnog topljenja u 2012., ali još uvijek, i ove godine, ima jednu od najnižih razina u povijesti. Od početka satelitskih mjerenja od 1979. u desetljeću 2001.-2010. uočeno je najveće prosječno godišnje smanjivanje arktičkog leda, pri čemu je svih sedam najnižih razina zabilježeno od 2007. godine.

SMO4

Najveća razina arktičkog leda, u njegovom uobičajenom godišnjem ciklusu, bila je 15. ožujka, kada je zabilježeno 15,13 milijuna četvornih kilometara, prema američkom Nacionalnom centru za podatke snijega i leda (NSIDC). To je oko 0,5 milijuna četvornih kilometara ispod prosjeka 1981.-2010. Prema Sveučilištu Boulder (Colorado, SAD), 1984. godine od ukupnog leda, onog starijeg od četiri godine, bilo je 18% od najveće količine iz ožujka, a 2013. samo 3%, što je dokaz bržeg topljenja leda.

Arktički led dosegnuo je svoju najnižu razinu 13. rujna, samo 5,10 milijuna četvornih kilometara, što je šesta najmanja razina. To je 18% ili gotovo za 1,1 milijuna četvornih kilometara ispod prosjeka 1981.-2010. Međutim bila je to veća razina od rekordno niske – 3,41 milijun četvornih kilometara iz rujna 2012. Od lipnja do kolovoza 2013. nad Arktičkim je oceanom prevladavao tlak zraka manji od prosječnog, što je ograničavalo prijenos topline s juga i donosilo više oblaka te doprinosilo nižim temperaturama u odnosu na prethodnu godinu, pri čemu su vjetrovi uzrokovali ledeni pokrov i njegovo širenje na veće područje.

Antarktički led

Već drugu godinu zaredom led na Antarktici u rujnu je dosegnuo rekordno najvišu razinu od 19,47 milijuna četvornih kilometara prema NSIDC-u. Ove je godine oko 30.000 km veći od prošlogodišnjeg rekorda te je 2,6% veći od prosjeka 1981.-2010.

Antarktički led u rujnu se povećao za prosječno 1,1% po desetljeću. Znanstvenici smatraju da je to posljedica promjena u atmosferskoj cirkulaciji u posljednja tri desetljeća i promjena u prevladavajućim vjetrovima oko Antarktike. No također je moguće da je ovo povećanje kombinacija čimbenika koji uključuju učinke promjena cirkulacija u oceanu.

Antarktika se razlikuje od Arktika jer se Arktik sastoji od vode okružene kopnom, a Antarktika je otvorenija oceanskim vodama. Vjetrovni režimi i oceanske struje teže izolaciji Antarktike od globalnih vremenskih obilježja, zadržavajući je hladnom.

Temperatura po područjima

U prvih devet mjeseci 2013. godine većina svjetskih kopnenih područja imala je iznadprosječno visoku temperaturu, osobito u Australiji, sjevernom dijelu Sjeverne Amerike, sjeveroistoku Južne Amerike, sjevernoj Africi i većini Europe i Azije. Hladnije od prosjeka zabilježeno je uzduž središnjih dijelova Sjeverne i Južne Amerike te istočnim dijelovima Tihog oceana uz obale Ekvadora, manjem području sjeverne Rusije i dijelovima sjeveroistočne Azije.

SMO3

Arktička oscilacija bila je glavni pokretač obilježja vremena početkom 2013. na cijeloj sjevernoj polutki donoseći hladnije od prosjeka u većem dijelu Europe, jugoistočnim dijelovima SAD-a, na sjeverozapadu Rusije i dijelovima Japana. Područje Arktika bilo je pak znatno toplije od prosjeka. Ova topla faza inače hladnog Arktika uobičajena je u negativnoj fazi arktičke oscilacije koja uzrokuje dolazak hladnog arktičkog zraka prema nižim geografskim širinama.

Srednja temperatura u Sjevernoj Americi ove je godine iznad prosjeka, ali umjerenije nego 2012. U Južnoj Americi temperature su oko prosječnih, uključujući i Argentinu koja je u 2012. bila rekordno topla.

U Australiji je siječanj bio rekordno topao kao i cijelo ljeto (prosinac-veljača). Dana 7. siječnja zabilježen je novi rekord – prosječna najviša dnevna temperatura zraka diljem Australije bila je 40,3°C, pri čemu je u Moombi u Južnoj Australiji izmjereno čak 49,6°C. Toplije od prosjeka bilo je svih prošlih 12 mjeseci, od studenog 2012. do listopada 2013.

Japan je imao najtoplije ljeto do sada, a u Kini se u kolovozu ove godine ponovila rekordna toplina iz kolovoza 2006. I u Južnoj Koreji je ​​četvrti najtopliji srpanj i najtopliji kolovoz pridonio rekordnoj toplini ljeta.

Oborine po područjima

U prvih deset mjeseci 2013. količina oborine u zapadnom dijelu SAD-a bila je manja od prosjeka. No od 9. do 16. rujna rekordna količina oborina u Boulderu, Colorado, uzrokovala je poplave. Dijelovi Meksika imali su višak oborina zbog tropskih ciklona.

U Južnoj Americi zamjetno manje oborina od prosjeka zabilježeno je u sjeveroistočnom Brazilu, gdje su početkom 2013. godine neki dijelovi pretrpjeli ​​najgoru sušu u posljednjih pedeset godina. Brazilski Plateau, područje stvaranja monsuna, doživio je najveći manjak kiše od 1979. godine, od kada postoje podaci.

U Europi su potkraj svibnja i početkom lipnja ekstremne oborine u Njemačkoj, Poljskoj, Češkoj, Austriji i Švicarskoj uzrokovale najintenzivniju i rasprostranjenu poplavu u riječnim slivovima Dunava i Labe, još od 1950. godine.

U Južnoj Africi, u Angoli i Namibiji, zavladala je pak jedna od najgorih suša u posljednjih 30 godina. Aktivna ljetna monsunska sezona (srpanj – rujan) u zapadnoj Africi uzrokovala je od prosječne do iznadprosječne količine oborina u većem dijelu središnjeg i zapadnog sahela.

Velika područja u jugozapadnoj Aziji, uključujući Indiju, Pakistan i zapadnu Kinu, imala su iznadprosječnu količinu oborina zbog jednog od najduljih razdoblja monsuna na jugozapadu Azije. Monsunska sezona počela je neuobičajeno rano i uzrokovala najgore poplave i devastaciju u proteklih pola stoljeća uz granicu Indije i Nepala.

Od kraja srpnja do sredine kolovoza 2013. neuobičajeno jake kiše padale su i u blizini rijeke Amur, koja označava granicu između Kine i Rusije. Zabilježen je rekordan vodostaj, veći od dosad najvišeg iz 1984. godine, pa je dio tog područja pretrpio veliku poplavu.

Uz ekstremne vrućine, većina Australije imala je i manje oborina od prosjeka cijele godine, a na Novom Zelandu, uz iznimku manjeg područja na sjeveru i istoku, trpe jednu od najgorih suša u posljednjih nekoliko desetljeća.

Tropski cikloni

Do početka studenog 2013., ove je godine zabilježeno 86 tropskih ciklona diljem svijeta, onih s brzinom vjetra jednakom ili većom od 63 km/h, a prosječno ih je 89, u razdoblju 1981.-2010.

U sjevernom Atlantiku sezona službeno završava 30. studenog, a do sada je bilo ukupno 12 imenovanih oluja, što je jednako prosjeku iz razdoblja 1981.-2010.

U istočnom dijelu Tihog oceana ove je godine aktivnost uragana iznadprosječna. Bilo ih je ukupno 17, od kojih osam izrazito jakih.

Dvije tropske ciklone iz dva različita dijela (Ingrid u Sjevernom Atlantiku i Manuel u istočnom dijelu Tihog oceana) pogodile su Meksiko 15. rujna gotovo istodobno, što nije uobičajeno. Posljednji se put slično dogodilo još davne 1958. godine. Čak 24 područja Meksika, od ukupno 31, pretrpjeli su štetu.

Do početka studenog u sezoni tajfuna na zapadu Tihog oceana zabilježeno je 30 oluja, uključujući 13 tajfuna, a prosječno ih je u razdoblju 1981.-2010. bilo 26. Tajfun Haiyan (poznat u Filipinima kao Yolanda) jedan je od najintenzivnijih tropskih ciklona do sada zabilježenih i općenito najsnažniji ove godine u svijetu, koji je ostavio razoran trag na Filipinima, a ozbiljno djeluje i na Vijetnam.

Sjeverni dio Indijskog oceana imao je ispodprosječnu sezonu, sa samo dvije tropske ciklone, u usporedbi s prosječnih četiri u razdoblju 1981.-2010. No zabilježena je najjača oluja od 1999. godine – Phailin. Pripravnost i poboljšani sustav ranog upozoravanja na opasne meteorološke pojave pridonijeli su izbjegavanju veće humanitarne katastrofe.

La Niña, pojava u Tihom oceanu, imala je utjecaj hlađenja. U dosadašnjem dijelu godine nije bilo djelovanja ni La Niñe ni El Niña, a ne očekuju se ni u posljednjem tromjesečju. El Niño / La Niña smatraju se glavnim pokretačima klimatskih ekstrema. U dosadašnjim najtoplijim godinama, 2010. i 1998., zabilježen je El Niño, atmosfersko-oceanska pojava u Tihom oceanu. Njegov utjecaj na Europu smatra se malim. (HRT.hr)

SMO2

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: