Oko 40 mladih iz frame Drinovci koje je vodio duhovnim asistent fra Mate Logara 27. travnja 2012. uputilo se na hodočašće u Asiz i Rim. Osim drinovačkih framaša, grupu je činilo i dvoje mladih iz frame Ružići. Poslije cjelonoćnog putovanja trajektom preko našeg Jadranskog mora stigli smo na prvo odredište, Anconu, odakle smo se uputili u Asiz, rodno mjesto sv. Franje. U Asizu smo vidjeli brojna mjesta kroz koja nas je vodio fra Ivan Landeka, a o kojima smo mnogo lijepog čuli učeći o životu sv. Franje. Posebno je dojmljivo bilo vidjeti križ sv. Damjana s kojeg je Franjo čuo riječi:,,Idi i popravi moju Crkvu koja se ruši” i crkvicu Porcijunkulu koja je imala jako veliku i važnu ulogu u životu sv. Franje. Tu se on rado molio, tu je postavio temelje franjevačkog reda, tu je umro. Ta se mala crkva danas nalazi unutar velike bazilike Svete Marije Anđeoske. Još je dojmljivije bilo moliti na tim tako važnim mjestima za franjevačku duhovnost.
Nakon cijelog dana provedenog u tom divnom gradiću,koji za nas framaše puno znači, i nakon toliko prepješačenih kilometara i posjećenih crkava i samotišta Carceri, uputili smo se u Rim i ne sluteći koliko nas toga tamo čeka. Neposredno prije ulaska u sam grad, dočekao nas je don Željko Majić, koji nam se svidio nakon prvih par riječi što nam je uputio, a kako su dani odmicali sve smo ga više zavoljeli.
Sljedećeg jutra,točnije 29. travnja,odmorni i što je najvažnije čisti, uputili smo se u Vatikan, na trg sv. Petra, gdje je Sveti Otac pozvao vjernike na molitvu za svećenička i redovnička zvanja. Nakon toga počeo je redom pozdravljati grupe na njihovim jezicima, a mi nismo bili sigurni hoće li i nas pozdraviti. Nakon iščekivanja napokon smo začuli Papu kako govori:,, Radosno pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike,a osobito mlade iz župe Svetog Mihovila iz Drinovaca u Bosni i Hercegovini! Draga mladeži,na grobovima apostola učvrstite svoju vjeru u uskrslog Gospodina kako biste je još hrabrije svjedočili svojim životom. Hvaljen Isus i Marija!“ Neka posebna radost je ispunila naša srca kad smo to čuli. Bio je to predivan osjećaj.
Istog smo dana posjetili brojne crkve, trgove, fontane i ostala velika ljudska dostignuća , bilo u umjetnosti, arhitekturi, znanosti ili religiji. Tako ispunjen, ali i naporan dan završili smo sv. misom u crkvi sv Jeronima gdje se nalazi hrvatski papinski zavod. Tu su nas naši svećenici primili i lijepo počastili poslije mise.
Idućeg dana, 30. travnja, nastavili smo obilazak Rima sa našim don Željkom. Otišli smo do Koloseuma, a potom do bazilike sv. Pavla. Tu smo se mogli pomoliti na grobu sv. Pavla, te vidjeti slike svih Papa kroz povijest i slobodna mjesta za portrete još sedmorice. Kažu da će smak svijeta biti kada se popuni još tih sedam mjesta mada mi k’o sav pošten katolički narod ne vjerujemo u takva praznovjerja. U jednoj od predivnih kapelica u toj bazilci imali smo i sv. Misu.
1. svibnja smo se probudili već pomalo umorni od pješačenja i razgledavanja proteklih dana, a snagu nam je dalo to što su nam rekli da će ovaj dan biti manje naporan. S takvim uvjerenjem zaputili smo se put Kalistovih katakombi. To je mjesto bilo natopljeno krvlju brojnih kršćana. Od velikog mnoštva kršćanskih grobova koji se tu nalaze, većinu sačinjavaju mučenici. Tu smo susreli i zemljaka, vodiča Matu Tomasa, koji nam je pobliže objasnio povijest tog podzemnog groblja. Poseban je osjećaj bio slaviti sv. Misu nekoliko katova ispod zemlje, okruženi tolikim grobovima prvih kršćana, koji su dali živote za Krista i vjeru. Istog dana zaputili smo se prema bazilici sv. Petra apostola. Nakon dužeg čekanja u redu na trgu sv. Petra koje smo skraćivali pjesmom, napokon smo ušli u tu veličanstvenu građevinu koja se uzdigla na grobu prvaka apostolskog. Toliko veličanstvena da ju je nemoguće riječima opisati. Rim je predivan, ali bazilika sv. Petra je posebna priča. Pogled s njene kupole na Rim i Vatikan je oduzimao dah. Također nešto veličanstveno. Na kraju dana pozdravili smo se s don Željkom Majićem kojem smo neizmjerno zahvalni na svemu što je učinio za nas tih dana. Riječ hvala se čini premalo, ali to je sve što možemo učiniti. Za sada.
Sljedećeg dana, 2. svibnja, uputili smo se kući. Na povratku smo ponovo sreli sve dražeg nam fra Ivana Landeku koji nas je odveo na La Vernu, mjesto gdje se sv. Franjo povlačio moliti,i na kojem osjetio istu bol i istu ljubav kao Krist u obliku stigmi. Na istom mjestu smo i mi raširenih ruku molili kako bi osjetili bar djelić one ljubavi koje je osjetio Sveti Franjo. Nadamo se da ce nam molitve biti uslišane i da ćemo osjetiti tu radost.
S tom nadom i nadom da ćemo prema Papinim riječima još hrabrije svjedočiti vjeru svojim životima, polako smo se približavali kući. Sve neki pomiješani osjećaji, s jedne strane nostalgija za domom, a s druge sjećanje na predivni Rim. Na kraju smo, nakon cjelonoćne vožnje, stigli u naše Drinovce i donijeli Papin pozdrav i lijepe priče iz Vječnog Grada. Ipak nam se čini da je ovo bilo premalo vremena da bi bolje upoznali ovaj grad pa se nadamo da ćemo još koji put biti u prilici da ga posjetimo. Valjda se ne kaže uzalud da svi putovi vode u Rim.
Sve bi to bilo mnogo teže organizirati da nije bilo pojedinaca i tvrtki koje su bile spremne i financijski pomoći kao što su HT Eronet, optika Šimić-Prskalo, Polaris i drugi kojima smo također zahvalni.
Antonela Vekić/Tomislav Leventić
