FOTO: Ekskurzija gimnazije i strukovne škole u Posušju (2013.)

Donosimo vam fotografije ekskurzije Gimnazije fra Grge Martića i Srednje strukovne škole iz Posušja. Gimnazijalci su krenuli 31.8. a vratili se u subotu 7.9.. Dok je Srednja strukova škola krenula 28.8. a vratila se u petak 6.9.2013. Pročitajte dojmove sredjoškolaca, prvo gimnazijalaca pa strukovnjaka:

Gimnazija fra Grge Martića

Evo, vratili ste se i sređujete dojmove s putovanja života. Adrenalin zasigurno još radi. Znamo da vam je bilo AWESOME!

Želimo sve “čuti iz prve ruke”. We missed you. Dobro nam došli!

“Čekali smo duuuuge tri godine i konačno krenuli na ekskurzijuuuuuu! Ispratiše nas brižni roditelji sa savjetima koje su ponavljali po osamstoti put, a na koje smo nas većina poslušno kimali glavom, mislima u Grčkoj. E do Grčke treba doći, prijatelji! Noćna vožnja kroz Bosnu, tri granice (sa po dvije provjere) i nepregledna cesta… Nakon 23 sata stigosmo u Paraliju, smještaj u hotel i, naravno, PARTY u obližnjem klubu  U Paraliji smo bili stacionirani 4 noći (koliko je to dana? :/), odakle smo se zalijetali u Solun, Katerini, Water World, na Meteore, Olimp.
Svi koji su barem jednim uhom slušali na satu povijesti i zemljopisa, znaju da smo se tamo imali čega nagledati, uživati u spoju ostataka najstarije civilizacije i modernog doba. Pomalo smo mantali (od vrućine  ), puno hodali, vrndžali se po stijenama, glavu gubili na toboganima, valovi nas ispleskaše, pješčane plaže progutaše, ali – živi smo!
Ono po čemu je ova ekskurzija s punim pravom edukativnog karaktera jest boravak u Ateni. O tome se ne može pisati, Atenu treba vidjeti i oćutjeti – kao da ćeš sresti Zeusa, Atenu, Sokrata, Sofokla… Taj grad zaslužuje maksimalan respekt, a osjećaj kada se nalazite na Partenonu, nemjerljiv je sa svime što smo do sada iskusili!
Hvala našim divnim profesorima: Mirjani Galić, Jasni Petric, Ivici Paviću i Zdenku Bošnjaku jer su izdržali koliko i mi  Dobar je osjećaj kada imaš nekoga tko brine o tebi kao roditelj, ali su, što se nas tiče, komotno mogli i trebali malo više spavati
Hvala i vodičima: Nerki i Srletu, kraljevima koji su pazili da nam ničega ne nedostaje, pogotovo u Ateni :DDDDD
Vozači, gospoda kočijaši, kako ih nazvaše, zaslužuju možda najveću zahvalu jer su odvalili ovaj put budni i spremni.
Hvala svima, a posebno roditeljima jer su nam omogućili putovanje koje ćemo pamtiti cijeloga života
Good bye, Greece”:((((((((((((
(4.a,4.b,4.c,4.d:))

(Tekst: Iva GroFica Jurišić i Alisa Kovac)

Srednja strukovna škola Posušje

Drago nam je da ste nam vi svi zdravo, dobro, veselo i uzbuđeno. Nismo ni sumnjali u lijep i nezaboravan provod. Cheers za sve one koji imaju još snage i negdje su u gradu!

“Nakon godina marljivog učenja došao je kraj srednjoškolskom obrazovanju, a s njim i završna ekskurzija. Iščekivana mjesecima, a trajala je samo nekoliko dana.
U ranim jutarnjim satima 29. kolovoza napuštamo naše drago Posušje i krećemo prema prvom planiranom odredištu – Beču. Na putu do Beča orila se pjesma nas strukovnjaka. P.S. Pa ipak smo se otisnuli u svijet. Kad smo stigli nismo imali vremena ni raspakirati se. Šetnja gradom bila je prioritet (naravno, nakon toliko vremena provedenog u autobusu). Uslijedila je zabava u hotelu do zore!
Drugi dan našeg putovanja započinje razgledavanjem Beča. Pod stručnim vodstvom razgledavali smo kulturne znamenitosti prijestolnice Austrije, a u poslijepodnevnim satima je i napustili i krenuli put Praga.
Sljedeća 3 dana smo proveli stacionirani u tom lijepom gradu. Upoznali smo sve značajnije ustanove, velebne građevine i trgove… (i pivnice, i suvenirnice ;)) A za sve one koje zanima, da, naravno da smo imali puno slobodnog vremena da radimo što želimo po Pragu. Svaku noć imali smo po jedan party. Utisci su bili i više nego pozitivni, zbližili smo se, zabavili, stekli nova prijateljstva, a i bolje upoznali naše profesore koji su se s nama družili i o nama se lijepo brinuli. Hvala profesori(ca)ma Danijela Rezić, Nedjeljko Budimir, Ivana Bešlić, Vesna Jukić i Marijana Galić.
Nakon tri nezaboravna dana provedena u Pragu morali smo se oprostiti od njega i krenuti u Njemačku, u prelijepi grad Dresden. U Dresdenu smo bili na jednodnevnom obilasku, upoznali grad, napravili nekoliko stotina fotkica i na kraju otišli na svetu misu.
Neispavani, ali puni energije zaputili smo se u najljepši grad na svijetu – BUDIMPEŠTU. Kad smo stigli ponijeli smo se bas k’o pravi hercegovci pa zaigrali kolo. Ne može bez truse i ostalog! Smjestili smo se u hotel i kako to uvijek biva nastavili s tulumarenjima.
Ujutro poslije doručka umorni, skrivajući podočnjake sa sunčanim naočalama idemo u razgledavanje grada. Prvih nekoliko sati smo bili uspavani, glava teška, noge još teže, kapci najteži (ništa što nekoliko šalica kave ne može riješiti), al’ odjednom kao da je pukla neka energija u nama, kažu onaj mladenački duh, svi smo snašli snage… opet se čuo taj dobro znani posuški smijeh, orila se pjesma kroz cijelu Mađarsku…
Sedmi dan je bio na izmaku. Stigao šećer na kraju – Siofok. To je grad koji je kao naše Posušje, pun mladih ljudi željnih zabave… Taman po našem guštu. Naš hotel je bio uz jezero Balaton, ne govorimo to bez razloga. Jer imali smo što nam srcu drago, od tobogana, pedalina, rent-ski, jacuzzi, bazene, dva velika tržna centra… Ukratko, svatko je mogao naći sebi što je htio.
I… stigla je ta točka na i, kraj traganja za avanturama po Europi. S jedne strane NAŽALOST (stiže suočavanje sa svakodnevnicom), s druge pak strane NOSTALGIJA ZA DOMOM. Sretni što je sve prošlo u najboljem redu stigli smo pjevajući u naše POSUŠJE.
E, a sad je red na prepričavanje i ljepljenje fotografija na zidove.” (4a,4b,4c,4g,3d SSŠ Posušje)