Tijekom pretpranja, senzor snima koliko ostataka hrane otpalih sa posuđa ima u mašini.
Prljavo posuđe prvo isperemo vodom, a tek onda ga stavimo u mašinu. Ne samo da time proces pranja postaje duži i teži, nego je to i potpuno bespotreban korak.
Naime, suvremeni uređaj za posuđe ima senzor koji sam odlučuje koliko treba trajati ciklus pranja i koju će temperaturu koristiti. Čak i kada uvijek koristite isti ciklus, na modernom uređaju on nikada neće biti sasvim isti, a ovisi prvenstveno o posuđu.
Tijekom pretpranja, senzor snima koliko ostataka hrane otpalih sa posuđa ima u mašini. Logika većine ljudi je da time što ručno operu ostatke hrane, posuđe postaje potpuno čisto poslije mašinskog pranja.
Ispostavilo se da je to potpuno pogrešno mišljenje. Jer, recimo da ste isprali masne tanjure, a ostavili masnu zdjelu u kojoj ste kuhali ručak. Senzor u tom slučaju neće biti spreman očistiti tu masnu zdjelu.
Ako vam se dogodilo da nakon pranja otvorite mašinu i zateknete sve zdjele potpuno čiste osim jedne koja kao da nije vidjela mašinu, sada znate zašto je to tako. Na ovaj način se mašina brže prlja i postaje podložnija razvoju bakterija.
Zato proizvođači savjetuju da samo uklonite s posuđa samo velike ostatke hrane i ne ispirete ništa drugo. Umjesto toga, redovno čistite filter i sve će biti u redu.
(www.jabuka.tv)