Entuzijazam dvojice bivših igrača: Kako se rukomet vratio u Široki Brijeg?

Avatar photo
U jesen 2021. godine HRK Široki prestao je s radom. Grad je tako šaptom ostao bez jednoga ekipnoga sporta, a razloga za to ima nekoliko. Onaj najočitiji i nije teško pogoditi – nedostatak uvjeta. Kako se onda rukomet, četiri godine kasnije, ponovno ucrtao na sportsku mapu Širokoga Brijega?

Rukometni entuzijast, bivši igrač, a sada trener Frano Slišković Puja, jedan je od osnivača Škole rukometa Široki Brijeg. U razgovoru za portal Jabuka.tv odgovara na mnoga pitanja koja mogu zanimati polaznike, njihove roditelje, sugrađane i sve zaljubljenike u ovaj sport.

Škola kao nasljednica HRK Široki

Uz pokretanje ovog projekta veže se, dakako, još jedno poznato ime – Mihovil Bilać. Bilać i Slišković cijeli su život posvetili rukometu i on predstavlja središnju temu svih njihovih razgovora. Budući da su često dobivali upite od roditelja i djece, a posebice nakon srebra Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, odlučili su se vratiti u rukometne vode.

Zahvaljujući upitima mnogih roditelja i djece, odlučili su vratiti rukomet u svoj grad

Vrata svoje Škole za nove početke otvorili su prije pola godine, a trenutno broje preko 50 djevojčica i dječaka.

Prvotno je bilo zamišljeno da treniraju djeca od 2014. do 2018. godišta, ali kako je bilo dosta upita i za starije dječake, onda su nam trenutno najstariji dječaci 2011. godište, a najmlađi 2020. Uz to imamo i nekoliko djevojčica 2016. – 2019. godišta.

Pogledajte što smo zabilježili na treningu Škole rukometa:

Treninge održavaju dva puta tjedno u Sportskom centru Musić na Trnu. Polaznici su raspoređeni u dvije skupine:

  • 2011. – 2015. godište i
  • 2016. – 2020. godište.

Novi projekt, isti problemi

Problemi su više-manje ostali isti kao i prije četiri godine kada je rukometni klub imao i seniorski pogon.

S terminima uvijek muku mučimo. Dok je u dvorani na “Obilaznici” podloga bila guma, tu smo održavali treninge i utakmice. Otkad je umjetna trava, nažalost, ostali smo i bez te dvorane. Od ove će jeseni opet biti novi termini treninga, a nadamo se da ćemo dobiti malo prostora i u školskoj dvorani na Pecari. Gradska nam zasad ostaje kao dobitak na lotu, u šali tvrdi sugovornik portala Jabuka.tv.

Entuzijazam i ljubav pobjeđuju nedostatak uvjeta

No, zasad su sretni što postoji prostor u SC Musić gdje mogu održavati kvalitetne treninge, ali to nije dugoročno rješenje.

Našoj maloj školi to je iz mjeseca u mjesec jako teško financirati. Nekako uspijevamo zahvaljujući našim poduzetnicima i prijateljima koji su vlasnici raznoraznih tvrtki, kao i gradonačelniku Ivi Pavkoviću, kojem smo zahvalni na potpori. Nadam se da će za nas biti prostora kada se obnovi školska dvorana na Brijegu te da će biti odgovarajućih dimenzija s golovima pa da možemo normalno funkcionirati, kao i kada se napravi nova školska ustanova, čija je gradnja planirana u prostoru nekadašnje duhanske stanice, tvrdi Slišković.

Predsjednici i vodonoše

Slišković i Bilać prijatelji su cijeli život. Iz ljubavi prema rukometu odlučili su se na ovaj potez te su preuzeli na sebe sve obveze oko Škole.

Osnivači Škole rukometa Široki Brijeg

Obojica držimo treninge, tražimo sponzore, radimo sve i pokrivamo jedan drugoga po potrebi. Ja sam u rukometu od svoje sedme godine. Većina me veže za moj Široki, a dvije sam godine nastupao i za Zrinjski, gdje sam imao priliku okušati se i u Premijer ligi. Mihovil je u rukometu od kada znam za sebe.

Definitivno Alfa i Omega našega kluba, čovjek bez kojega se ja nikad ne bih upustio u sve ovo.

Bilać je stariji i iskusniji partner u ovom projektu. Bivši igrač Širokog koji je rano postao trener. Slišković tvrdi da ga je upravo on svojim primjerom ponukao da se okuša u trenerskim vodama.

Rukomet i Široki Brijeg

Poznato je kako je Hercegovina plodno tlo za razne sportove. Kada je rukomet u pitanju, mnogi dijelovi Hercegovine posebno su iznjedrili neka od najpoznatijih imena reprezentacija BiH i Hrvatske. Ali, gdje je tu Široki Brijeg?

Kod nas je uvijek bilo dobrih igrača koji su mogli puno više napraviti da se moglo raditi kao u nekim sredinama u blizini nas (Ljubuški, Čapljina, Mostar). Svjesni smo da su kod nas nogomet i košarka nedodirljivi – dva sporta koja broje najviše članova i realno za njih ima najviše zanimanja. Međutim, smatram da i mi imamo dovoljno i da bismo imali još i više članova kada bi uvjeti bili bolji. Mi smo mala sredina i ne treba očekivati da imamo sve klubove u vrhu liga, to nije realno, tvrdi Slišković.

Ne gaje ambiciju za ponovnim pokretanjem selekcije seniora. Naglasak i glavni cilj je na radu s najmanjom djecom.

Neki polaznici već na prvom treningu pokazuju talent

Ako se u našoj školi pojavi izuzetan talent – Hercegovina ima kvalitetne klubove u kojima se može nastaviti razvijati, dodaje Slišković.

Široki Brijeg uvijek je bio rasadnik talenata u raznim sportovima, a odličnih dječaka i djevojčica već ima i u njihovoj školi.

Iznenadimo se kako već na prvom treningu kod pojedinih vidimo dobar šut ili neku dobru fintu – onda shvatimo da sve ovo ima smisla.

Naravno, još su mladi i cijeli je život pred njima. Potrebne su godine truda, zalaganja, upornosti, a uz malo bolje uvjete i podršku, zašto ne bismo imali i mi novoga reprezentativca, pedagoški će Slišković.

Kada i zašto izabrati rukomet?

Benefiti bavljenja ovim sportom razni su. Rukomet kao sport sastoji se od kratkih, brzih i eksplozivnih dijelova igre, gdje se napad i obrana izmjenjuju brzo. Zahtijeva i doprinosi skočnosti, poboljšanju agilnosti, okretnosti, brzini, fleksibilnosti…

Škola rukometa Široki Brijeg broji već desetak djevojčica

Na pitanje portala Jabuka.tv ima li neka dob kada je već kasno krenuti s ovim sportom Slišković ističe:

Nikad nije kasno početi trenirati rukomet.

Ivano Balić, najbolji rukometaš svih vremena, pravi je pokazatelj da nikad nije kasno za uspjeti u rukometu.

On je trenirao košarku pa se sa 16 godina paralelno upisao na rukomet. Vjerujem da tu nemam što više dodati.

Kao i kod većine ekipnih sportova, rukomet gradi osjećaj zajedništva, pomaže u samopouzdanju i općem mentalnom blagostanju, što su samo još neki od razloga zašto izabrati baš ovaj sport za svoje dijete.

Zabilježeni prvi nastupi

Proteklog vikenda rukometni omladinci Širokog već su odradili prvo natjecanje, i to na međunarodnom turniru “Stanko Sivrić” u Čitluku u organizaciji HRK Međugorje.

Rukomet gradi osjećaj zajedništva te podiže samopozdanje

Imali smo dva uzrasta 2011./12. i 2013./14. iako većina momaka pripada mlađem uzrastu. Prvi turnir i jedno iskustvo više za našu ekipu da vide kako sve to funkcionira u utakmicama i natjecanjima jer na treningu ni ne mogu osjetiti pravi rukomet. Izgubili smo od ekipa poput Partizana iz Tivta, Izviđača, Petrinje, klubova koji dugo godina ozbiljno rade s mlađim kategorijama tako da se nadamo da ćemo i mi jednoga dana doći do te razine, kaže Slišković.

Planovi za budućnost

Najesen će sudjelovati u Ligi saveza Herceg-Bosne. Kvalitetnoj ligi koja broji desetak klubova.

Igra se svaki vikend tako da nam utakmica sigurno neće falitinavodi Slišković koji kao klub za primjer u ovom sportu ističe Izviđač iz Ljubuškog.

Škola rukometa Široki Brijeg na prvom natjecanju

Upravo s njima te s prijateljima iz Zrinjskog, Čapljine i Međugorja, voditelji i osnivači ŠR Široki Brijeg voljeli bi imati korektnu i produktivnu suradnju, kao i s klubovima koji su geografski udaljeniji.

Upisi traju do 20. rujna. Svi zainteresirani mogu se prijaviti i dobiti više informacija putem brojeva telefona 063/286-636 (Mihovil) i 063/822-873 (Frano).

(www.jabuka.tv | Ivana Soldo)

Autor

Avatar photo

Ivana Soldo

Dvije najveće ljubavi, sport i novinarstvo, uspješno spojila dolaskom na portal Jabuka.tv. Odgojena na sportskim terenima, iste pohodi i danas, samo uz laptop. Voli zalutati i u druge rubrike, ako je priča baš baš dobra.





14 komentara

  • Nažalost, rukomet s bio potpuno ugasio. Nije jdini, jer i malonogometni klub jdva životari, a lani je bio prvak i pobjednik malonogometnog Kupa Bih. Ugasili si i atletičari, nema (čini mi se ) ni jdnog ženskog kluba, jer su i nogometašice”izdahnule”, odavno nema košarkašica, Kuglači su nestali još prije toga. Nema više ni mažoretkinja, tenis i stolni tenis se “rasuli” – više ih nema nego im. Ima toga još. Provjerite!

  • Treneri za primjer moj sin odrastao uz njih.Učio se redu,radu,disciplini,učio se bit čovjek cjeniti svoje a poštivati tuđe.
    Jos jednom hvala i podrška u daljnem radu.

Komentiraj: