Darivanje organa ne poznaje vjeru, naciju, boju kože, ni granice. To je upravo potvrdio jučerašnji susret dvije žene, majke, koje su se prvi put vidjele, ali i nakon toga sklopile doživotno prijateljstvo.
Branka i Nihada su se prvi put upoznale u Zvorniku nakon tri godine otkako je jetra mladog Stefana, Brankinog sina, darovana Nihadi i time joj spašen život, piše N1 BiH.
Stefan je želio da njegovi organi budu donirani
Početkom 2020. godine, 21-godišnji Stefan je stradao u nesreći nakon koje je bio u komi. Bez obzira na ogromne napore ljekara konstatirana mu je moždana smrt. Obitelj Vasiljević nije ni slutila da će doći do toga, ali su imali priliku ispuniti Stefanovu želju koji im je u jednom od razgovora rekao da želi da njegovi organi budu donirani ukoliko mu se nešto dogodi.
To je bilo i presudno u odluci njegove majke Branke i njenog supruga da odobre donaciju organa. Naravno nakon njihovog odobrenja, uslijedila je eksplantacija organa i poziv pacijentima koji su na federalnoj listi čekanja i koji se vode pod šiframa. Tipizira se tkivo darivatelja, uporedi se sa pacijentima koji su na čekanju, podigne se šifra i uputi se poziv za transplantaciju. Između ostalih, tu je bila i Nihada iz Kalesije koja je bila teški jetreni bolesnik. I zapravo je ona bila ta koja je primila jetru, ispričao je za N1 Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine koji je i organizirao taj susret.
Žuljević je fotografiju susreta objavio i na društvenim mrežama, a kako je rekao za N1, procedura da se Nihada i Branka upoznaju malo je duže trajala.
Nakon tri godine je zapravo Branka smogla snage da potraži eventualne primatelje organa, a kako mi imamo Udruženje kojeg prati stvarno veliki broj ljudi na Facebooku, došla je do mene osobno i pitala da li bih mogao na određeni način doći do tih osoba. Znam da je to i nezakonito jer se obično ne daju ti podaci. Naravno, pokušao sam legalnim putem preko liječnika koji su to odbili što je sasvim uredu, nije bilo problema.
Nakon toga smo zahvaljujući mojim prijateljima u Tuzli uspjeli doći do Nihade i samo je bilo pitanje njene volje i želje. U slučaju da ona nije htjela da se susretne sa Brankom mi bismo to sve obustavili. Međutim, kada je u pitanju situacija da žele i donatora i obitelj donatora i primatelj da se susretnu to se omogući svakako. Kada sam rekao Branki da smo pronašli Nihadu ona je bila presretna. Nakon toga su uslijedile razmjene telefonskih brojeva i prije otprilike 20-tak dana su razgovarale telefonski, ispričale se i onda je jučer uslijedio i susret u Zvorniku gdje je Nihada sa suprugom došla kod Branke, istaknuo je Žuljević.
Susret koji je više od toga!
Sjećate li se kada sam twitao post o Branki koja je darovala organe preminulog 21godišnjeg sina Stefana i koja nakon tri godine smogla snage da potraži nekoga od primatelja tih organa.Jetru je dobila Nihada. Danas se taj susret dogodio. Preemotivno🥺 pic.twitter.com/lDxEGb67Fl— Tomislav Zuljevic (@TomislavZuljev1) March 5, 2023
Nihadu i Branku spojile tužne sudbine
Kada se konačno dogodio taj susret Branka je osjetila nevjerojatnu sreću.
Za nju je bilo fascinantno biti u blizini osobe u kojoj se nalazi Stefanova jetra. To su neopisivi osjećaji, a nakon objave njihovog susreta na društvenim mrežama, na osnovu komentara sam mogao zaključiti da se Branki konačno vratio taj osmijeh kojeg je imala prije Stefanove smrti. Sretna je da je pomogla nekome i da Stefan i dalje živi kroz te ljude. Branku ne poznajem, ali iz svake njene riječi se vidi koliko joj je zapravo bio važan taj susret s Nihadom, dodao je Žuljević.
Nihadu i Branku su spojile skoro iste tužne priče. Sudbina je htjela da jetru mladog Stefana dobije Nihada koja je i sama izgubila dijete u nesreći.
Te tužne priče su ih spojile, ali na osnovu fotografija se vidi da se stvorilo jedno veliko prijateljstvo. To je tipičan primjer kako iz tragedije može izroditi jedna lijepa priča. Čak i kada gubite nekoga vi možete njegov život produžiti. Stefan i dalje živi u nekome tko je dobio jetru i bubrege, a to je i jedna vrsta nagrade roditeljima samima koji su donijeli tu odluku.
Nije im opet bilo teško ni odlučiti jer je Stefan izrazio svoju želju za života, a to je da mu se organi daruju. I mi kada govorimo o donacijama organa važno je da se o tome obavijesti obitelj i da znaju vašu želju. Statistike svjetske govore da kada se govori s obitelji o darivanju organa, onda u 80 posto slučajeva oni pristanu na darivanje, a ako se ne razgovara o tome, taj postotak bude manji od 30 posto. Poznajem mnogo obitelji koje su donirale organe najmilijih i zaista im je veoma važno da upoznaju ljude koji dišu plućima, gledaju očima njihovog najmilijeg…, kazao nam je Žuljević.
U BiH se na godišnjem nivou uradi oko osam transplantacija
Žuljević je član i Upravnog odbora donatorske mreže u BiH pa je za N1 naveo podatak da je u BiH rokom 2016. i 2017. godine bilo više transplantacija organa od mrtvog donatora nego što je to slučaj danas.
Ne može me nitko uvjeriti da je svijest o tome kod ljudi bila veća tada nego sada već smo imali koordinatoricu u Kliničkoj bolnici Zenica Nerminu Rizvanović koja je znala pristupiti obitelji na pravi način i po pravilima i dobivala je pristanke porodice i imali smo spašene živote. Sada imamo 11 koordinatora u Federaciji BiH i čisto sumnjam da se razgovara s obiteljima jer ne može me uvjeriti niko da ne možemo imati jedan ili dva pristanka. Godina i po je prošla kako nemamo nijednog donatora preminulog. Doniranje organa više nije tabu tema, ljudi su svjesni što se time postiže, naveo je Žuljević.
Kaže da Hrvatska u tom procesu prednjači kada je riječ o zemljama regije.
U toj državi se na godišnjem nivou uradi više od 300 transplantacija, a u BiH oko osam i to većinom sa živih donatora. Međutim, pravi izvor organa su preminule osobe jer nema svatko potencijalnog donatora kada je riječ o doniranju jetre, srca i pluća. Jedini izvor je preminula osoba. Ponekad se dio jetre može donirati, a kod bubrega imamo dijalizu koja iscrpi pacijente do te mjere da ne dočekaju transplantaciju. Transplantacija je zapravo ušteda u zdravstvu jer jedna godina dijalize košta kao transplantacija. S druge strane, transplantacija vraća čovjeka u život i to je obostrana korist, zaključio je Žuljević.
(www.jabuka.tv | Foto: Twitter)
