Drugi dio nikada objavljenih komunističkih propagandnih karikatura o franjevcima

Veljača je mjesec u kojem se u Širokom Brijegu (7. veljače) i Mostaru (14. veljače) obilježavaju godišnjice jugokomunističkih ubojstava franjevaca iz 1945. godine.

Kakvu su propagandu vodili tadašnji komunisti protiv franjevaca svjedoče karikature koje je portal Jabuka.tv ekskluzivno objavio na 77. obljetnicu ubojstva fratara u Širokom Brijegu.

Riječ je o karikaturama koje su prvi put objavljene u knjizi širokobriješkog povjesničara Hrvoje Mandića ”Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću” iz 2021. godine, a koje je autor ustupio portalu Jabuka.tv koji ih je prvi objavio na internetu.

Drugi dio propagandnih komunističkih karikatura donosimo na 77. obljetnicu ”oslobođenja” Mostara prilikom kojeg su u Mostaru mučki ubijena sedmorica franjevaca.

Uz dopuštenje autora, donosimo vam dio iz knjige ”Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću”:

U jugoslavenskim poslijeratnim monografijama samostan u Širokom Brijegu nazvan je ustaškim Alkazarom.

Međutim, prvi put je ta konstrukcija korištena u Glasu štampe – tjedniku XI. dalmatinske udarne brigade od 11. veljače 1945. u članku ”XI. dalmatinska udarna u bitci za Hercegovinu”. Riječ je o konstruiranju stvarnosti da su širokobriješki franjevci bili legitiman vojni cilj.

KPJ je pripremala opravdanje za pokolje franjevaca tako što su se stalno širile lažne optužbe da su franjevci u Širokom Brijegu organizirali operaciju Bura kako bi vratili vlast NDH te da su osobno sudjelovali u pružanju oružanog otpora partizanskim snagama u veljači 1945. godine.

U listu Sloboda, hercegovački vjesnik 10. veljače 1945. objavljen je članak o događanjima u Širokom Brijegu pod naslovom ”Ustaški zlikovci u fratarskim mantijama”, u kojem između ostalog stoji kako koljači u fratarskim haljinama, još nijesu završili svoj posao. U posljednje vrijeme oni su se stavili na čelo ustaških bandi koje upadaju u naša sela, kolju, pale i prijete… Prema bosansko-hercegovačkim fratrima koji su tri godine pod znamenjem kukastog križa klali i ubijali narod po Bosni i Hercegovini, naši borci, oficiri i naša narodna vlast bila je prilično velikodušna.

U toj je tiskovini 28. veljače 1945. objavljen članak ”Poglavnikovi vaspitači”, u kojem stoji da su prilikom zauzimanja Širokog Brijega u posjed NOVJ-a dospjeli mnogi dokumenti koji su navodno pokazivali da su fratri u Širokom Brijegu surađivali s ustašama, a dokaz za to je navodno pismo fra Otona Knezovića u kojemu piše kako neće moći dragom poglavniku ”čestitati petu godišnjicu (ukoliko je, uopće, neko vrijeme bude proslavljao!) Narod i narodna vojska – postarali su se za to!”

Pogledajte komunističke propagandne karikature o širokobriješkim franjevcima

U tjedniku Glas Štampe – tjedniku XI. dalmatinske udarne brigade od 11. veljače objavljen je članak pod naslovom ”XI. dalmatinska udarna u bitci za Hercegovinu ”u kojem se navodi kako je 6. veljače 1945. počeo napad na Široki Brijeg. Iznosi se kako je minobacačkom vatrom zapaljena zgrada franjevačke klasične gimnazije. U daljnjem se tekstu ističe kako su mnogostruka minska polja oko samostanskih zgrada spriječila prodor u samostan za koji tvrde ”da je pretvoren u tvrđavu – pravi Alkazar”…

U tjedniku Idemo naprijed – listu XIX. udarne divizije NOVJ od 16. veljače 1945. objavljen je članak ”Nove velike pobjede” političkog komesara 2. bojne 11. dalmatinske brigade Ante Šućura. On u prvim redcima članka navodi kako su postrojbe NOVJ-a zauzele Mostar, strateški najvažnije mjesto u Hercegovini.

U daljnjem tekstu navodi kako je neprijatelj u tom sektoru neposredno pred dolazak 19. i 26. dalmatinske divizije izveo ispad iz Mostara u Ljubuški i Metković:

Taj ispad su pomogle pripremati ustaše u fratarskim mantijama. Cilj ispada bio je pljačka, palež, klanje i ubijanje. Ustaška rulja opljačkala je sav Ljubuški, zapalila najbolje zgrade i na najzvjerski način poubijala najuglednije ljude u Ljubuškom, a zarobljenu partizanku zaklali i rasporili. U Metkoviću su slično uradili – kao što je pop Đuić radio oko Knina stvarajući četničke jedinice i raspirujući bratoubilačku borbu i borbu protiv narodnooslobodilačkog pokreta.

Isto tako su i u ovom kraju Hercegovine istakli su se svojim protunarodnim radom fra Berto Dragičević, župnik u Rakitnu u srezu Tomislavgrad, i fra Bono Jelavić iz Vitine, srez Ljubuški, profesionalni koljači i ustaški oficiri. Radili su na formiranju ustaških jedinica, na bacanje u jame pravoslavnog življa i svih pristaša narodnooslobodilačkog pokreta. Sudbinu Knina doživio je i Mostar. Neprijatelj je uništen a kraj oslobođen. Zlikovci će biti kažnjeni, a laž više nemoguća. U bitci za Mostar došlo je do izražaja bratstvo naroda Dalmacije i Hercegovine. Dalmatinci pomažu svojoj braći Hercegovcima. Ovo je odraz bratstva i jedinstva koga se je okupator najviše bojao i protiv koga su radili fra Berto Dragičević i fra Bono Jelavić.

Mandić za Jabuka.tv: Franjevci nisu ubijeni zato što su navodno podržavali ustaški režim

U Narodnom vojniku – listu Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske od 28. veljače 1945. na naslovnici objavljen je članak ”Dolazi nam proljeće – bit će žetve osvete!” autora Jože Horvata.

On na početku članka ističe: Drugovi, četvrto proljeće dočekujemo u oslobodilačkom ratu. Nekoć, u proljeće, bili smo u poljima i školama… Danas ubijamo Nijemce. Ubijamo ih smireno, stručno i solidno. Možda nam kadgod zadrhti ruka, ali to nije zbog njihove krvi. Mi ne ubijamo ljude, pa čak ni životinje. Mi istrebljujemo vampire u hitlerovskim uniformama. Mi tamanimo palikuće i djeco ubojice. Mi samo kažnjavamo zločince! To eto radimo već četvrtu godinu. Što još uvijek ima mnogo živih Nijemaca, ustaša i četnika u našoj zemlji mi to nismo krivi. Ali što ih još više ima pod našom zemljom mrtvih to je u prvom redu naša zasluga…

Naš i posljednji borac znade, da će sada započeti odlučne bitke. Sjećate se kako smo zimus govorili: ‘Čekaj bando, doći će proljeće. Bit će gužve do Petrova, bit će krvi do koljena! A evo, dolazi nam i to proljeće!… Njihov praznik bio je za nas Crni Petak, ali i naš svetac – za njih je smrtni metak… Čuj druže, već odjekuju pjesme naših kosaca. Žanju kose, žanju srpovi: zuk…zuk…zuk, kod Mostara već je muk! Da, da – tamo negdje oko Širokog Brijega i Mostara, tamo je i počelo, 5.120 mrtvih, zuk! Ali ne samo tamo, na sve strane već padaju prvi otkosi.

Kod Zvornika 250, pokošenih, kod Travnika 935, u Sremu 640, oko Plitvičkih jezera 778, Kod Mošćenice 190, u sjevernoj Hrvatskoj samo u nekoliko zadnjih dana 1872! A to su tek prvi zamasi naše žetve proljetne! Proljeće, proljeće – dolazi nam proljeće! Crvene ruže cvatu nam na kapama. Sva se vojska s njima okitila, okitila, zapjevala: Listaj goro ne žali behara, listaj šumo, naša draga mati – hej, drugovi, sada valja ratovati. Ratovati, naplatiti, svoja srca umiriti. Veselite se borci naši, dolazi nam proljeće, bit će žetve osvete!

U beogradskoj Politici objavljen je članak ”Kako je zadobijena pobeda nad ustaško-fratarskom tvrđavom. Tenkovi NOB, pod zaštitom veštačke magle, u saradnji sa svima rodovima oružja, oslobodili su Široki Brijeg”.

14. veljače u Mostaru: Jedni se sjećaju ubojstva franjevaca, drugi slave dan oslobođenja

U članku stoji: Jedinice naše vojske postigle su nov i značajan uspeh oslobađanjem Širokog Brijega, jednog od najjačih i najučvršćenijih švapsko-ustaških uporišta u Hercegovini. Široki Brijeg je bio poznato ustaško mjesto. U tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji školovali su se mnogi sadašnji ustaški ministri, koljači i gestapovci (…) Naročito su bili utvrđeni fratarski manastir, zajedno sa crkvom i gimnazijom na brdu koje dominira južnim krajem mjesta, zatim središte mjesta sa utvrđenim zgradama duhanske stanice i Cigansko brdo, koje dominira srednjim dijelom mjesta… Fratarski manastir, crkva i gimnazija bile su prave tvrđave (…)

Već prvog dana topničkom i minobacačkom vatrom utvrđene u gimnaziji u kojoj je bilo stovarište municije, koja je eksplodirala. Protiv naših boraca pucali su sa nišu u tornju crkve mitraljezom, dok se manastir još uvijek držao (…) Među poginulim nađen je i komandant bojne Bolman, nacista iz Klena, a u manastiru i crkvi ustaše-fratri, koji su se borili u svojim mantijama na strani ustaša i Nijemaca kao puškomitraljesci i borci.

Oni su bili najogorčeniji branioci i dali su najžešći otpor. Šestorica ovih fratara pronađeno je među poginulih na položaju kod sela Knešpolja, nekoliko kilometara od Širokog Brijega. Neki su nađeni među poginulima u bunkerima. U manastiru je pronađena arhiva sa dokumentima među kojima se nalazi korespondencija s poglavnikom Antom Pavelićem. Ovi dokumenti dokazuju da su fratri surađivali sa ustašama i Nijemcima i pokazuje sve njihovo zločinačko djelovanje u ovom kraju.

Slobodna Dalmacija od 20. veljače 1945. objavljuje članak ”Ulicama slobodnog Mostara” u kojem je opisano kako je borbama za Mostar prethodilo zauzimanje Širokog Brijega: Široki Brijeg je pao. Onuda gdje su nekada fratri lagali i varali narod, sada su prošli naši tenkovi… Na okuci, gdje se Lištica cijepa u dva rukava, voda je izbacila leš čovjeka koji je imao vezane ruke i noge, zapušena usta. Bio je ubijen na najokrutniji način. Tako su ustaški zlotvori obračunavali s onima koji su se borili za slobodu svoga naroda.

Karikature s motivima pastirskog pisma i širokobrijeških franjevaca

Pastirsko pismo je odjeknulo u ondašnjoj Jugoslaviji i zadalo ozbiljan udarac novonastalom režimu. Uslijedio je usklađeni napad komunističkih tiskovina na nadbiskupa Stepinca, ali i na pobijene širokobriješke franjevce zbog ponovnog aktualiziranja razloga njihova pokolja od partizana.

Tako je u beogradskom satirično-humorističnom tjedniku Jež od 13. listopada objavljena karikatura koja prikazuje nepoznatog katoličkog svećenika koji za vrijeme misnog slavlja drži u desnoj ruci Pastirsko pismo i uzvikuje vjernicima: Draga braćo u Kristu! Mi proživljavamo teške dane, jer nam se zabranjuje da širimo reč Božju kao što smo to u slavu Poglavnika činili u Širokom Brijegu i Jasenovcu.

”Pastirsko pismo”, Jež, Beograd, 13. listopada 1945., br. 328: 4. ”Draga braćo u Kristu! Mi proživljavamo  teške dane, jer nam se zabranjuje da širimo reč Božju kao što smo to u slavu Poglavnika činili u Širokom Brijegu i Jasenovcu”.

U istom je tjedniku 27. listopada 1945. na naslovnici objavljena karikatura naslovljena s Pastiri i stado. U središtu je karikature nadbiskup Stepinac u zapovjedničkom položaju. S lijeve strane karikature nalaze se sedmorica širokobrijeških franjevaca koji pokorno slušaju kritike.

Ispod karikature piše: Šta vi ono uradiste sa poverenim vam stadom! – Kao i sa svakim stadom: Neke smo ostrigli a neke poklali. Ostatak hoćemo da čuvamo.

”Pastiri i stado”, Jež, Beograd, 27. listopada 1945., br. 330: 1. Ispod karikature je sljedeći tekst: ”Šta vi ono uradiste sa poverenim vam stadom! – Kao i sa svakim stadom: Neke smo ostrigli a neke poklali. Ostatak hoćemo da čuvamo.”

U tjedniku Jež od 15. prosinca 1945. objavljena je karikatura pod naslovom Ne ukradi. U središtu je sedam časnih sestara milosrdnica koje su pred Narodnim sudom i porotom u Zagrebu odgovarale zbog šverca ukradene kože.

Ispod karikature stoji: Molimo da nam se kao olakšavajuća okolnost uzme u obzir da smo, mimo prakse naše braće sa Širokog Brijega, radili samo sa goveđom kožom…

”Ne ukradi”, Jež, Beograd, 15. prosinac 1945., br. 337: 5. Ispod karikature stoji: ”Molimo da nam se kao olakšavajuća okolnost uzme u obzir da smo, mimo prakse naše braće sa Širokog Brijega, radili samo sa goveđom kožom…”

U istom tjedniku od 27. prosinca 1945. objavljena je karikatura Tumačenje ustava, na kojoj su u središtu pozornosti franjevci koji uz blagoslov biskupa skrivaju poluautomatsko oružje i bombe u kriptu franjevačke crkve (najvjerojatnije samostanske crkve u Širokom Brijegu, op. a.).

Ispod karikature stoji: Ako je zagarantovana nepovredivost stana, mora biti zagarantovana i nepovredivost samo-stana.

”Tumačenje ustava”, Jež, Beograd, 22. prosinac 1945., br. 338: 2. – Ispod karikature stoji: ”Ako je zagarantovana nepovredivost stana, mora biti zagarantovana i nepovredivost samo-stana.”

Zagrebački zabavni list Kerempuh bio je još izravniji u napadima na hercegovačke franjevce. Tako je u tom listu 14. listopada 1945. objavljena karikatura Na Širokom Brijegu.

Iznad karikature stoji: Moto: … 5. zapovijed Božja ‘Ne ubij’. Neki govore da fratri na Širokom Brijegu nikada nisu uzeli puške u ruke u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske.

Na karikaturi dominiraju četiri širokobriješka franjevca koji u vrijeme borbi za Široki Brijeg pucaju puškostrojnicama iz samostana po pripadnicima NOVJ-a. Ispod karikature stoji: Udri oče Serafine, ne boj se! Poslije ćemo izdati ‘pastirsko pismo’ i oprati ljagu sa sebe, ali ako nas nadjačaju – propade naša stvar!

”Peta zapovijed”, Politika, Beograd, 21. veljače 1945., br. 11906: 1.: ”Peta zapovijed – franjevci su sa crkvenih tornjeva pucali na našu vojsku”. Na njoj dominiraju petorica franjevaca koji pucaju s crkvenog zvonika na NOVJ, a s lijeve strane narisan je Isus koji ih upozorava. Ispod karikature otisnut je dijalog u kojemu Isus upozorava: ”Zar ste zaboravili moju petu zapovijed.” Na to franjevci odgovaraju ”Mi slušamo samo zapovijed Hitlera, Mussolinija i Pavelića.”

(www.jabuka.tv)

9 komentara

  • Neki dan čovjek u Zagrebu reče: “Dobra stara vremena” (kad su ubijani katolički svećenici) i nikom ništa. Čija je krivica da se na takve izjave ne reagira?

  • Dajte nešto konstruktiivno i pozitivo. Uvijek destrukcija i negativizam. Dosadni ste više. Iskreno, žao mi je svakog tko je mučen i stradao a posebno ako je nevin. Ali prestanite mladima puniti glavu mržnjom, radije dajte nešto što će od njih napraviti bolje ljude …

    • Tipican primjerak tupoglavog umisljenog titina pionira.
      40 godina komunjarskog rezima ostavilo posljedice na milijune, nije ni cudo da su na vlasti lopovi i egomani.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.