Svjetsko rukometno prvenstvo u Danskoj i Njemačkoj 26. je natjecanje u organizaciji IHF-a i na rasporedu je od 10. do 27. siječnja ove godine.
Prva svjetska smotra koja će se odigrati u dvije zemlje domaćina nudi nekoliko novosti, poput debitanta Ujedinjene Koreje do promjene sustava natjecanja, piše Sportnet.rtl.hr.
26. Svjetsko rukometno prvenstvo 10. siječnja otvorit će susret između Njemačke i debitanta Ujedinjene Koreje, a dva će sata kasnije svoj prvi nastup upisati i drugi domaćin Danska koja će snage odmjeriti s Čileom.
Ovogodišnju smotru najboljih reprezentacija svijeta ugostit će četiri njemačka te dva danska grada, a u odnosu na prethodna tri SP-a nakon prve grupne faze slijedi druga kojom se gube susreti osmine i četvrtine finala.
Zajedničko domaćinstvo Njemačke i Danske, Hrvatska u Münchenu, završnica u Herningu
Njemačka i Danska u listopadu 2013. godine saznale su da će biti zemlje domaćin ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. Njihova kandidatura izabrana je u konkurenciji Poljske te Mađarske i Slovačke koje su se također kandidirale kao potencijalni suorganizatori.
Danska i Njemačka su dvije vodeće rukometne nacije s dugogodišnjim iskustvom. Naporno ćemo raditi zajedno s Njemačkim rukometnim savezom u korist svih navijača i igrača i radujem se što ćemo imati prilike poželjeti dobrodošlicu svim najboljim vrstama svijeta, riječi su kojima je Jan Kampman, predsjednik danskog Organizacijskog odbora, prokomentirao izbor domaćinstva.
Njemčka je posljednji put bila domaćin 2007. godine
Posljednji put Njemačka je svjetsku smotru ugostila 2007. godine na kojoj je osvojila najsjajniju medalju, dok je Danskoj ovo prvo domaćinstvo jednom SP-u nakon sada već daleke 1978. godine na kojem je izgubila u borbi za treće mjesto.
Spomenute 2007. godine Svjetsko prvenstvo održano je u 12 gradova, u društvu kojih su bili i ovogodišnji gradovi domaćini Hamburg, Köln i Berlin uz dodatak Münchena. S druge strane, danski Herning je prije pet godina, uz Aalborg, Aarhus i Brondby, ugostio najbolje europske reprezentacije.
Ove će se rukomet osim u Jyske Bank Boxen Areni gledati i u Copenhagenu u Royal Areni.
Glavni grad Danske ugostit će preliminarnu skupinu D u kojoj su mjesto pronašle Švedska, Mađarska, Katar, Argentina, Egipat i Angola te utakmice President’s kupa od 17. do 24. mjesta, ali i utakmica otvaranja danske vrste, 10. siječnja protiv Čilea.
U Herningu, koji će prvo biti domaćin domaćoj vrsti uz koju u skupini C igraju Norveška, Austrija, Tunis, Čile i Saudijska Arabija, zaigrat će i sve reprezentacije koje izbore mjesto u skupini 2 druge runde, a ovdje će se odigrati i utakmice za sedmo i peto mjesto, ali i dva najvažnija dvoboja na čitavom natjecanju, ona 27. siječnja za broncu, odnosno zlato.
Skupina A koju predvode domaćin Njemačka i Francuska, a u njoj se nalaze još i Rusija, Srbija, Brazil i Koreja, odigrat će se u Berlinu, a onu nama najvažniju, u kojoj će uz Hrvatsku zaigrati Španjolska, Makedonija, Island, Bahrein i Japan, ugostit će München.
Vidjeli smo prošlog lipnja, kada su ovdje nastupale naše obje reprezentacije, i muška i ženska, koliko je München gladan pravog rukometa. Navijači su na tim utakmicama bili velika podrška i inspiracija, a dolazak vrhunskih reprezentacija poput Španjolske i Hrvatske u preliminarnom dijelu sigurno će pomoći da se pozicija rukometa u gradu i Bavarskoj dodatno učvrsti. Jednako tako, želja nam je privući i što više sportskih entuzijasta, dovesti ih u Olympiahalle i osjetiti sjajnu atmosferu tijekom natjecanja. Radujem se Prvenstvu i trenutku kada će rukometna groznica ponovno prekriti čitavu Njemačku, u studenom prošle godine komentirao je Dominik Klein, uz Javija Martineza, jedan od ambasadora grada Münchena tijekom SP-a.
Pred najbrojnijim navijačkim auditorijem, u Lanxess Areni u Kölnu odigrat će se devet utakmica drugog kruga, unutar skupine 1 te utakmice President’s kupa od 13. do 16. mjesta dok će najmanje rukometa vidjeti Hamburg u kojem će se odigrati tek oba polufinala, na rasporedu 25. siječnja.
Zanimljivo, i dok je Danska na domaćinstvo SP-u čekala pet godina od kako je na njenom tlu odigran Euro, ono koje je Njemačkoj dodijeljeno 2024. godine bit će njeno prvo veliko natjecanje kao domaćinu na europskoj razini.
Promjena u sustavu natjecanja, iz druge grupne faze u polufinale
Najvažnija promjena na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu je promjena formata natjecanja, odnosno vraćanje na sustav kojim se posljednji put igralo 2011. godine. Na posljednja tri SP-a, iz konkurencije 24 momčadi najboljih 16 se za što bolji plasman borilo najprije preko osmine finala.
Ove će se godine iz prve runde natjecanja, koja je podijeljena u četiri skupine po šest reprezentacija, u drugu plasirati njih 12, po tri najbolje iz svake skupine. Uz prijenos bodova one će formirati skupinu 1 i 2, a četiri najuspješnije vrste ugrabit će svoje mjesto u polufinalu.
Sve one reprezentacije koje prvi dio Prvenstva završe ispod crte svoje će natjecanje nastaviti kroz President’s kup, odnosno kroz utakmice za plasman od 13. do 24. mjesta.
Reprezentacije koje drugu fazu Prvenstva završe na petim i šestim pozicijama svojih skupina bit će rangirane od 9. do 12. mjesta, a o poretku će odlučivati broj osvojenih bodova protiv prve četiri momčadi njihove preliminarne grupe, zatim gol razlika protiv istih vrsta ili, ne bude li točan plasman jasan niti nakon toga, bolja ukupna gol razlika iz te prve faze natjecanja.
Bez brončane Slovenije, debitantu Ujedinjenoj Koreji wild-card
A u konkurenciji 24 reprezentacije, osim aktualnog prvaka Francuske te domaćina Danske i Njemačke, svoje su mjesto pronašli još i kontinentalni prvaci Španjolska, Tunis i Katar te tri najbolje reprezentacije Pan Američkog prvenstva Argentina, Brazil i Čile.
Tu su još i srebrna i brončana vrsta s Afričkog prvenstva Egipat i Angola te Bahrein i Saudijska Arabija, druga, odnosno četvrta reprezentacija azijskog kontinenta.
Umjesto trećeplasirane Južne Koreje, a zahvaljujući wild-cardu, u odabranom je društvu mjesto uhvatila Ujedinjena Koreja, jedini debitant na svjetskoj smotri.
Drugu pozivnicu zaradio je Japan, koji je na Azijskom prvenstvu osvojio šesto mjesto i ispred kojeg se našao Iran, a nakon što se među prvih pet nije plasirala niti jedna reprezentacija predstavnica Oceanije.
Preostalih devet mjesta popunile su najuspješnije reprezentacije iz europskih kvalifikacija – Hrvatska, Austrija, Mađarska, Island, Makedonija, Norveška, Rusija, Srbija i Švedska.
Aktualni prvaci u mogućnosti osvojiti 11. medalju, Njemačka sedmu, a Danska petu
Francuska reprezentacija u 2019. će pokušati osvojiti svoju 11. medalju na svjetskim prvenstvima. Tri velike generacije, Les Barjots, Les Costauds i Les Experts, a zaključno sa zlatnom medaljom osvojenom prije dvije godine na domaćem terenu, osvojile su od 1993. šest zlata, jedno srebro i tri bronce.
Jednu više medalju sa svjetskih smotri u svojoj riznici imaju rukometaši Švedske, no za razliku od Francuske koja je obilježila posljednje desetljeće i više, oni su svoju posljednju osvojili 2001. godine upravo pred francuskim navijačima. Osim s tada osvojenim srebrom Švedska se do sada okitila sa četiri zlata, četiri bronce i još dva srebra.
Iduće po broju osvojenih odličja su reprezentacije Rumunjske (4-0-2) i Njemačke (3-2-1), dok jedno manje, njih pet, imaju Čehoslovačka i Hrvatska. Iza njih nalaze se, između ostalih, i Španjolska (2-0-1) te Danska (0-3-1).
Svoju posljednju medalju sa svjetskih prvenstava hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je 2013. godine u Španjolskoj, deset godina nakon što je u susjedstvu, u Portugalu, stigla do svog jedinog zlata. Srebrnim medaljama redom se kitila 1995., 2005. i 2009. godine.
Poigramo li se brojevima, odnosno bacimo li pogled na godine osvajanja medalja, one nam govore kako je od jedinog hrvatskog zlata do jedine bronce prošlo deset godina, jednako koliko od srebra na Islandu do onog u Tunisu, a upravo toliko ove godine prolazi od srebrnog odličja osvojenog na domaćem terenu, 2009. godine. Je li vrijeme za novu (srebrnu) medalju saznat ćemo uskoro…
(www.jabuka.tv)
