Do Pelješca pontonskim mostom već za devet mjeseci?

U jeku rasprave o cestovnom povezivanju dubrovačkog područja s ostatkom zemlje, uoči uspostavljanja schengenske granice, američko-hrvatski dvojac ponudio je Vladi RH posve novo rješenje – pelješki pontonski most.

Na zajedničkom poslu pronalaženja rješenja za problem kojim se već mjesecima intenzivno bavi cjelokupna hrvatska javnost, a posebno ona na jugu zemlje koju od ostatka Hrvatske dijeli teritorij BiH kod Neuma i dvije državne granice, našli su se američki poduzetnik i predstavnik stranih investitora James Price Chuck, vlasnik tvrtke “The Adriatic Group” zainteresirane za hidroavionsko poveziva­nje otoka s kopnom, i hrvatska arhitektica Maja Bručić, direktorica tvrtke “Lotus Architecti”.

Tvrde da imaju optimalno, jednostavno i kvalitetno rješenje, koje bi se moglo realizirati u roku od devet mjeseci, s razumnom cijenom, te prihvatljivo i bosanskohercegovačkoj strani, jer će osigurati nesmetanu plovidbu brodovima svih veličina. Chuck kaže da se za pontonski pelješki most, bez problema, mogu pronaći investitori, poput australske Macquarie Groupe, koja ima razgranate investicijske aktivnosti po svijetu, piše Dubrovački vjesnik.

Vožnja u dvije trake

„Bio bi to najveći pontonski most u Europi i drugi po veličini u svijetu, nakon mosta Rosellini u američkom Seattleu. Uz određene prilagodbe, koristila bi se i već izgrađena infrastruktura iz projekta pelješkog mosta od kojega se odustalo. Most bi imao dva traka, brzina vožnje bila bi ograničena na 50-ak kilometara, ulaganje bi se isplatilo za 10 do 15 godina, ovisno o količini prometa, a koristio bi se uz mostarinu od tri eura, koju bi naplaćivali predstavnici investitora, odnosno u dogovoru s Vladom RH, a s obzirom na lokaciju mosta, hrvatska policija ili drugi državni službenici“, rekao je James Price Chuck. On objašnjava da bi minimalna trajnost mosta s jamstvom bila 30 godina, što je i razdoblje u kojem bi investitorima pripala koncesija nad pontonom.

Most dug 2,4 kilometra sastojao bi se od 90 pontona dimenzija 25 x 10 metara. Širina pontona od 10 metara dovoljna je za dva kolnička traka, a njihova je cijena 15 milijuna eura. Most je osiguran tako što su pontoni metalnim kabelom vezani za morsko dno, što bi stajalo 12 milijuna eura. Uzdignuti završeci mosta i dio koji se otvara kako bi se omogućio pomorski promet stajali bi četiri milijuna eura. Investicija je ukupno vrijedna 36 milijuna eura, a kad joj se dodaju i 22 milijuna već uložena u izgradnju pelješkog mosta, pontonski most, koji bi riješio problem eksteritorijalnosti dubrovačkog područja, stajao bi 58 milijuna eura.

Pontoni i ostalo što je potrebno proizvodilo bi se u Hrvatskoj, prvenstveno u tvrtki “Marinetek” u Šibeniku, koja radi po švedskoj tehnologiji i koja bi za proizvodnju certificirala druge zainteresirane hrvatske tvrtke, poput brodogradilišta koja vape za poslom, a dio posla zasnivao bi se na tehnologijama iz Finske i SAD-a.

Nema vremena za politiku

Chuck kaže da prijedlog svakako iziskuje studiju u koju bi trebali biti uključeni stručnjaci i inženjeri za ovo područje, kako bi se riješila tehnička pitanja i našli modeli prihvatljivi za predviđenu lokaciju mosta s obzirom na okoliš i prirodne uvjete, dubinu mora, vjetrove, sastav morskog dna, morske struje itd. Studija bi trebala imati potporu Ministarstva pomorstva, prometa i veza, a potom bi odluku trebala donijeti Vlada. S tim bi, kaže naš sugovornik, trebala završiti uloga politike.

„Ako se politika i nakon toga nastavi baviti mostom, bojim se da od svega neće biti ništa, jer nema vremena za politiziranje i nadmudrivanje. Mi smo zainteresirani da nam se povjeri vođenje projekta, jer je u ovakvim slučajevima najbolje da se o svemu odlučuje na jednome mjestu, no o tome ne odlučujemo samo mi“, izjavio je Chuck.

„U posljednjih nekoliko godina potrošeno je mnogo novca za pronalaženje najboljeg rješenja za osiguravanje teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, a po našem mišljenju, ni jedno od do sada ponuđenih nije zadovoljavajuće. Naše rješenje nudi kvalitetne odgovore na sva otvorena pitanja, a ako se realizira, most bi bio i turistička i arhitektonsko-inženjerska atrakcija. Pelješki je most od početka bio neostvariv i daleko iznad mogućnosti Hrvatske, cestovni koridor kroz BiH je nesiguran, a trajektne veze preskupe i spore, a uz to i prijetnja eko sustavu. Prijedlozi izgradnje preskupog mosta, a i ostala rješenja, ne šalju u svijet najbolju sliku ove zemlje u koju ozbiljni investitori još ne žele doći. A rješenja u svijetu postoje, samo ih treba prilagoditi i primijeniti, što je i bio razlog zašto sam se uključio u ovo pitanje“, kazao je James Price Chuck, dodajući da se mostom u Seattleu vozio puno puta, a da uopće nije znao da je pontonski.

Chuck je u Hrvatskoj otprije pet godina, kad je počeo raditi kao regionalni direktor Dolphin Capital Investorsa i bio je angažiran na projektu turističkog naselja u zaljevu Livka na Šolti. No, kako kupaca za ekskluzivne nekretnine sada manjka, preusmjerio se na druge projekte. Osim hidroavionskog prometa, zainteresiran je za poljoprivredu i prerađivačku industriju, te za solarnu energiju. Njegova suradnica Maja Bručić završila je Arhitektonski fakultet u Zagrebu, dodatno se školovala u New Yorku i Japanu, radila je kod našeg poznatog arhitekta Branka Kincla te je potom otvorila svoj arhitektonski studio.

Autori ideje čekaju ministrov odgovor

Autori ideje o pontonskome mostu kontaktirali su s predstavnicima Vlade, no odgovor još nisu dobili.

„Razgovarao sam s ministrom Hajdašem Dončićem, koji se čini vrlo operativnim i on nas je uputio da projekt prezentiramo Edi Kosu u Hrvatskim cestama. On je potvrdio daje projekt interesantan i zatražio detaljne informacije. Međutim, mi ne možemo aktivirati ljude po svijetu, koji bi u ovome sudjelovali, ako nemamo naznaka da je projekt prihvatljiv Vladi. Zbog toga želimo ga prezentirati hrvatskoj javnosti, kako bi ona rekla je li prihvatljiv“, kazao je James Price Chuck.

Mostarina 3 eura

Sve potrebno za realizaciju pelješkog poritonskog mosta proizvodilo bi se u Hrvatskoj, uz korištenje švedske i finske tehnologije, a projekt bi potpuno pratili stručnjaci iz Amerike, gdje se nalazi najveći pontonski most na svijetu. Most bi se isplatio u roku od 15 godina uz godišnji promet od 350 tisuća automobila, odnosno ukupno 15 milijuna, i mostarinu od tri eura. Most bi osiguravao jedan stalni prolaz za brodove, dimenzija 30x 50 metara, te jedan pomični na sredini za velike brodove, a koji bi podizao operater mosta. Vrijeme potrebno za otvaranje velikih vrata mosta iznosilo bi pet minuta, prenosi infoneuum.com.

(www.jabuka.tv)

1 komentar

Komentiraj: