Od početka lipnja Cibona je dovela dva mlada hrvatska reprezentativca. Nakon što je Toni Nakić iz Šibenke potpisao trogodišnji ugovor, Mateo Drežnjak iz Širokog obvezao se na suradnju s Vukovima na četiri godine.
Oba 21-godišnjaka imala su važeći ugovor sa svojim klubovima, pa se postavlja pitanje kako ih je klub koji je već šest godina u predstečajnoj nagodbi i koji se nikako ne može riješiti financijskih utega iz prošlosti uopće platio.
Odgovor su iz Indexa potražili kod direktora Domagoja Čavlovića.
Napravili smo biznis plan jer nam je bolje uložiti u mladog igrača nego, recimo, platiti nekog Amerikanca 120.000 dolara za jednu sezonu. Transfere smo platili dijelom iz ovogodišnjeg budžeta, a dijelom zahvaljujući nekim ljudima koji su se uključili. Tu je predsjednik Bušić odigrao veliku ulogu, rekao je Čavlović za Index.
Pojavila se informacija da su “ti ljudi” zapravo Bojan Bogdanović, hrvatski reprezentativac, bivši igrač Cibone, a danas Utah Jazza, s kojim je prošlog ljeta potpisao četverogodišnji ugovor vrijedan 73,1 milijun dolara. Glasina je imala smisla jer njemu ne bi bio nikakav problem pogurati Drežnjakov transfer između kluba koji ga je lansirao u zvijezde i kluba iz svoje rodne grude. Tim više što je u bliskim odnosima s Drežnjakom, kojeg mnogi smatraju njegovim legitimnim igračkim nasljednikom.
Nažalost, nije. Volio bih da je jer bi to bila vrlo lijepa priča koju bih rado ispričao, ali jedina je poveznica to što je Bojanov otac Mario Drežnjakov menadžer, rekao je Čavlović pa objasnio kako je zapravo Cibona uspjela dovesti dva mlada igrača takvog kalibra.
Poznata odšteta koja je pripala HKK Široki za Matea Drežnjaka
Kad uzmemo cijelu priču s Nakićem, on nam je praktički besplatan jer bismo plaćanjem ugovora nekog iskusnijeg i skupljeg igrača naposljetku više potrošili. Što se Drežnjaka tiče, ne smijem o konkretnim ciframa jer mi to brani potpisani ugovor sa Širokim, ali da ovako karikiram – bilo bi nam nemoguće isplatiti 100.000 odjedanput, no dogovorili smo isplatu na tri rate plus dio odštete koju će Cibona dobiti kad igrač jednog dana ode. Dio ćemo platiti iz ovogodišnjeg budžeta, dio ćemo uzeti od iduće godine, demistificirao je Čavlović financijsku pozadinu ovih transfera.
No mogli smo dogovoriti ne znam kakvu odštetu i ugovore, ali da sami igrači u Ciboni ne vide perspektivu i da ne vjeruju u nas, ništa od svega toga ne bi bilo.
Čavlović je zatim naglasio da financijsko stanje u klubu nije ni izbliza tako loše kako se predstavlja u javnosti.
U predstečajnoj nagodbi i dalje plaćamo dugove starije od 2010. godine, a od prošlih sezona dužni smo samo nešto sitno. Zadnje dvije godine poslujemo isključivo unutar budžeta, ne možemo još sve plaćati u dan, malo kasnimo, ali zatvaramo sva dugovanja. Trošimo oko pet milijuna kuna godišnje na momčad i čak nam ostaje nešto novca na računu kojim možemo plaćati obveze koje slijede, a ne samo zaostatke. Ekipa je jeftinija, ali mora biti servisirana, tvrdi Čavlović.
Osim Nakića i Drežnjaka, još važniju ulogu nego dosad imat će Roko Prkačin, no on još nije dugoročno vezan za klub, nego do 18. rođendana ima ugovor o sportskom usavršavanju.
Kad u studenom napuni 18 godina, s njim ćemo dogovoriti prvi profesionalni ugovor. Osim njih trojice, imamo Brankovića, koji je 2000. godište, te Gnjidića, koji je 2001. godište i sa svima njima Cibona je na dobrom putu, zaključio je direktor Cibone.
(www.jabuka.tv)
Mateo i Dario su extra igrači i još bolji momci, čestitke roditeljima i klubu Širokom što ih usmjeravaju na rad, požrtvovnost i poštenje.