Četrdeset godina od otmice koja potresla Italiju i označila vrhunac “olovnih godina” u toj zemlji

I dok se Velika Britanija oporavlja od šokantnog trovanja dvostrukog bivšeg špijuna Sergeja Skripala, događaja koji vraća sjećanja na Hladni rat, Italija se u petak prisjeća svoje najistaknutije žrtve ideoloških sukoba Zapada i Istoka.

Na današnji dan prije 40 godina, 16. ožujka 1978., bivšeg talijanskog premijera u dva mandata Alda Mora zaskočili su teroristi Crvenih brigada i oteli ga.

Moro je bio na putu za talijanski parlament gdje je trebao sudjelovati u izglasavanju povjerenja novoj vladi desnog centra na čelu s demokršćanskim premijerom Giulijem Andreottijem.

Pripadnici Crvenih brigada ubili su pet Morovih tjelohranitelja, a njega odveli u skrovište kako bi mu sudio “narodni sud” sastavljen od samih otmičara.

Moro je kao prvak Demokršćanske stranke (DC) bio optužen da je glavni tvorac “povijesna kompromisa” između Talijanske komunističke stranke (PCI) i demokršćana koji je doveo do stvaranja Andreottijeve vlade.

Prijeki otmičarski sud proglasio ga je krivim i pogubio. Nakon 55 dana zatočeništva njegovo tijelo izrešetano mecima pronađeno je u prtljažniku automobila parkiranog na jednakoj udaljenosti od sjedišta DC-a i PCI-a u centru Rima.

Talijanski 9/11

“Bio je to talijanski 11. rujna”, napisao je ovaj tjedan Ezio Mauro, urednik La Repubblice.

“Postoje mjesta koja nam govore o događajima. Svakoga dana prolazim tim područjem i ne mogu ne pomisliti na proljeće 1978. i Italiju iscrpljenu strašnim desetljećem”, napisao je.

Morova otmica i ubojstvo bili su vrhunac talijanskih “olovnih godina”, razdoblja od kraja 1960-ih do početka 80-ih koje je karakteriziralo političko nasilje.

Od bombaškog napada na milanskom Trgu fontana 1969. u kojem je ubijeno 17 ljudi i bolonjskog masakra, bombaškog napada na gradski glavni kolodvor 1980. kada je ubijeno 85 ljudi, izvedeno je stotine napada i ubojstava. Crvene brigade bila su jedna od najsmrtonosnijh skupina toga doba.

“Godine 1975. Crvene brigade promijenile su strategiju i krenule u frontalnu borbu s talijanskom državom”, kaže povjesničar Philippe Foro.

Okolnosti Morova ubojstva, međutim, nikad nisu do kraja rasvijetljene i u Italiji postoji gomila teorija zavjera o tome zašto je on bio meta.

Italija ga žrtvovala?

Moro je tijekom zatočeništva napisao niz pisama obitelji, Andreottiju i papi Pavlu VI., koji su pozivali Crvene brigade da ga puste. U jednom pismu supruzi Moro je napisao da će “njegova krv biti na njihovim rukama”, ali nije objasnio na koga misli. Dodao je da je stekao mnogo protivnika zagovarajući politiku povijesnog kompromisa s komunistima “u NATO-u, u talijanskoj tajnoj službi, u politici…”

Mnogi i danas misle da Italija nije učinila sve što je mogla da ga pronađe i oslobodi te da je namjerno žrtvovan kako bi određene državne tajne ostale pometene pod tepihom.

“Sjedinjenim Državama moć komunističke partije u najvažnijoj sredozemnoj zemlji nije bila prihvatljiva, a i Sovjeti su vidjeli prijetnju u povijesnom kompromisu”, rekao je sudac Ferdinando Imposimato, koji je predsjedao kasnijim suđenjem za Morovo otmicu.

Ministar kulture Dario Franceschini smatra da Morov slučaj može ponuditi lekciju zemlji zapletenoj u političku pat-poziciju.

“On je uvjerio dva izborna pobjednika, od kojih nijedan nije imao većinu, da podrže vladu”, kazao je ovaj tjedan.

“A ono što je vrijedilo čelnicima u prošlosti, vrijedi i ovima danas”.

(Hina)

Komentiraj: