Privatizacijski procesi kojima su nečasnim radnjama uništeni proizvodni kapaciteti društva nisu samo osobina Hrvatske. Vrijede oni i za Hercegovinu.
I onda ti oni to tako unište i grade svoje dvorce, voze bijesne aute i plove jahtama, a narod samo šuti, kaže moj sugovornik.
Tu iza granice ne nalaze se neki divljaci i otimači već radišni i poduzetni ljudi čije su brige i borbe iste kao naše u Hrvatskoj, iste kao onih u Sarajevu ili Beogradu.
“Pa kaj radiš u toj primitivnoj vukojebini?”, bio je odgovor poznanika na moj SMS kojim sam se ispričao što ne mogu odgovoriti na poziv jer sam poslom u Hercegovini. Stereotipi koje značajan dio stanovništva ima prema ovom dijelu susjedne nam države i prije svega prema ljudima koji otamo potječu uvelike su neosnovani. Često s velikom dozom primitivizma i šovinizma, Hercegovci i Hercegovke opisuju se isključivo negativnim epitetima neopravdano bivajući proglašavani krivima za nedaće i mane hrvatskog društva.
Vrućina koja je ovih dana okovala Hrvatsku i okolne zemlje lakše se podnosi uz pogled na jedinstvenu zelenu Neretvu. Potez Mostar – Međugorje, baš kao i jug Hrvatske, čvrsto je naslonjen na turizam koji je posebno pogođen u prethodnoj godini.
“Ubila nas korona”, govori mi suvozač, “i još k tome svaka zemlja ima svoje, pa nam sad Irci i Talijani ne mogu doći, a da o Amerikancima ne govorim”. Nastavlja: “A bez njih ti to, prijatelju, ne ide. Irci i Amerikanci ti potroše u jednom danu kao svi ovi istočnjaci u tjedan“.
Kako se približavamo Mostaru, razgovor brzo prelazi u životniju i važniju tema perspektiva i mogućnosti mladih ljudi. Žali se moj sugovornik da je posebno kritično u visokom obrazovanju. “Ma ovdje ti fakulteti i sveučilišta niču poput gljiva poslije kiše. Svako selo ima sveučilište i kakva ti je onda kvaliteta. Nikakva, eto kakva.”
Uspoređuje svoje studiranje sa sestrinim u Danskoj i govori da se ona tamo preporodila jer vidi da studiranje ima smisla. Posebno naglašava da se studente “tjera” na aktivnost i rad, a da “ovi naši samo sjede i ispijaju kave”. Gorljivo nastavljajući priču, spominje da je posebno opasno što je politika zatrovala prostor zapošljavanja i da mu se gade oni koji se učlanjuju u stranke kako bi dobili posao. “I gdje je tu bunt?”, završava dok se približavamo Rock školi Mostar.
Mjesto je to kakvo nema ni Zagreb, ni Split, a koje je posvećeno obrazovanju djece i mladih u suvremenoj glazbi. Okruženi gitarama, bassevima, klavijaturama i bubnjevima, otkrivaju svjetove rocka, rapa, funka, jazza, techna, iskrenosti, kreacije i bunta. Mostar ima poseban šarm, naročito u sumrak, kad ta rijeka donese osvježenje i kad se ulice ispune ljudima. Nasuprot uvriježenim predodžbama etničkih podjela, ljudi komuniciraju, rade i druže se. Sve češće i ponovo zaljubljuju.
Hercegovina nije samo Mostar. Brzo će vam to objasniti mnogi iz Županije Zapadnohercegovačke: “Dobro došao, ovo ti je prava, jedina i najljepša Hercegovina“, govori mi dobra kolegica i prijateljica po dolasku u Ljubuški.
Nije daleko od istine jer pogled na slapove Kravica spada među najljepše na ovim prostorima. S tvrđave Hercega Stjepana, s koje svake minute polijeću paraglideri, pogled se širi na plodna polja i uništenu industriju. “Ovdje ti je u ljubuškoj čaršiji svakog dana na posao dolazilo pet tisuća radnika“, govori mi domaćin. “Hej, zamisli to… Iz vinarije, tkaonice, one tamo i one tamo industrije”, nastavlja pomalo ljutito, “…a sada ništa. Ljudi odlaze u Njemačku jer posla nema”.
Šireći priču o propasti industrije otvara se i rodna dimenzija: “Znaš ti što je to za ovaj kraj da su tisuće žena imale posao, vlastita primanja i prostor za samostalnost, a svi o nama samo kao zaostali…ovakvi…onakvi.” Privatizacijski procesi kojima su nečasnim radnjama uništeni proizvodni kapaciteti društva nisu samo osobina Hrvatske. Vrijede oni i za Hercegovinu:
“…I onda ti oni to tako unište i grade svoje dvorce, voze bijesne aute i plove jahtama, a narod samo šuti”. Tu iza granice ne nalaze se neki divljaci i otimači već radišni i poduzetni ljudi čije su brige i borbe iste kao naše u Hrvatskoj, iste kao onih u Sarajevu ili Beogradu.
Poseban je užitak staviti noge u hladni Trebižat i promatrati sunce kako kupa lozu. Odgovarajući na SMS prijatelju napisao sam: “Ti si primitivan. Bolje dođi na odmor u Hercegovinu. Tu ćeš naći mir i spokoj. Hercegovina rocks and rolls!”
(www.jabuka.tv/Foto: Sanjin Strukić/Pixsell )
Potpisujem tekst, u malo kilometara može se pronaći mnoštvo različitog sadržaja, doći i obići u par dana što može biti jako lijep odmor. No za duži period, hajde oprobaj preživjeti sa 1000 km plaće koliko najveći dio ljudi ima, da ne govorim o manjoj.
Blidinje. Zukovica. Ruzucki potok. Tribistovo.
Da je 1000 KM?
Istina o predrasudama ,običan puk trpi zbog nekolicine koji su dobili novac nezarađeno .
Treba upoznat ljude i vidjet istinu .
Hercegovci su pošteni i radišni ljudi .
to su komunisticka djeca. A i ovaj je sumljiv.
Gorane,
sumljiv ili nesumnjiv, poklonjemom konju se ne gleda u zube.
Čovjek je upriliku korektno napisao a da bi smo sada analizirali je li mogao / trebao bolje.
Crvenog je pedigrea, dakle, najviše ga čitaju crveni, koji nas najviše blate.
Summa summarum, hvala Borise…
Zemlja svjetlosti i ljubavi
Okanite se zavisti, ko je šta, ovo ono. Ima posla u ovoj našoj žlibini, samo što se ljudi neznaju prilagoditi vremenu koje trenutno se zbiva. Pustite politiku, ona je sama sebi svrha. Pratite ekonomska zbivanja u svjjetu, čitajte poslovne teme, bar se zaintrigirajte za neku poslovnu ideju. Ima toga na pretek što nam novo doba nudi preko interneta, primjeni nešto, ne očekuj da ti drugi daje i da ovisiš o njemu.Školovana mlađarijo-ne očekuj milost, pokreni svoj um u nove vrijednosti
Je, sad ćemo mi past na te tući.
Upravo on pripada skupini nazovi ljudi koji šire te stereotipe. I ove izjave imaju isti cilj,dolijevanje ulja na vatru
Pa da.
Dobro ti je I reko”vukojebina”.Kravica(prljavo do bola),Mostar (nesto malo bolje),Neretva(skoro pa I nema je vise).Koju ljepotu ti tu vidis?
A gdje ti vidiš ljepotu?
Tako je druže Jokiću.
Hercegovina je tamo gdje se nebo otvorilo i zagrlilo zemlju.
kako se bore. ne treba ono dijeliti. Dalibor Matanic isto. sad mu je Gospa super. nije bitno je li komunisticko dijete ili ne. sve moze samo da nije Hrvatska. kada su ih skuzili. ma bjezi. neljudi.
Nažalost mnogo smo teski kao ljudi. Neke osobine koje nas “krase” su tvrdoglavost, zadrtost i strahovita mrznja prema drugom i drugacijem. Da ne bude da samo negativnosti isticem, postoje i dobre strane kod nas.
Dobro je to sto si ti Jokicu došao i nešto vidio i napisao ali si povrsanntrebao si to malo ozbiljnije obraditi ali ovo je nešto od koga je došlo ali mi sami i Hercegovini trebamo svojim načinom života razbijati stereotipe vi mladi oduprete se lošim politikama i gazdama a nemojte bježati vani pa sa diplomom fakultete raditi po evropskim skladištima ili baustelima
Ti si protiv Hercegovaca. Kako vitar puse. kad zatriba zini dobto. Kad zatriba zini lose.
Cuj Boris a hvali Hercegovce.
Ne nasjedajte na ovaj spin….moj Jokiću, nisu Hercegovci naivni….došao si ciljanim projektom
to su frikovi. pali borci. poremecaj. neljudi. zive od fikcija. zabraniti SDP treba. nema vise jugoslavije. nece je ni biti. propali ste. kaoi ovi drugi svi
Ništa mi nismo bolji ni pametniji od ostatka svita. Snalažljivi jesmo od mnogi jer nas je škrta zemlja i neimaština gonila. Zato nam s druge strane fali discipline, organizacije i tolerantnosti.
Sve u svemu zinuli smo previše a realno stanje je tužno.
Sebičnost vlada a ona koči bilo kakav društveni napredak. O politici i ovoj državi da ne pričam to je tek dno dna.
Bogu se pomoliti da podari zdravlja, svaki dan se zahvaliti ako nisi gladan i dužan.
samo posetno i biti ce dobro.
Odlično rečeno,jednostavno istinito
Vi u Hercegovini i niste svi svjesni sta imate sve, to nema nigdje.
Ne smeta meni to što nas pojedinci blate , nego brate što se ne jave oni čiji glas nešto znači u našu korist . Pokušajte to sa Slovencima , Bavarcima , Tirolcima i slično , pa će te vidjeti kako će te se provesti.
Hercegovina raj na zemlji
Tek cete to vidit ako odete negdje😞
Hercegovci su generalno vrijedni i radišni ljudi. Zadrti u ljubavi prema svomu kraju, svojoj zemlji svojoj vjeri. Tvdi i postojani. Ljudi koji su od riječi, kojima se može vjerovati…..no imaju tu sreću/nesreću da svojim zemljopisnim položajem izazivaju prijepore i rasprave. Do te mjere da su postali moneta za potkusirivanje raznih propalih političara novinskih piskarala i dnevno političkih zgubidana….koji nikada neće i ne mogu razumijeti koliko su sitni i nebitni spram hercegovačkog čovjeka i hercegovine kao regije.
Kamen, krš,smokva,maslina…iskon red rad i poštenje.
Ovi koje sam gore naveo,ma koliko god se trudili to ne mogu pobrisati,demantirati,pokvariti. Ma koliko god samo spominjali naše najgore, a ne najbolje…..uzalud vam trud.
Hercegovina je dio Hrvatske. Ovo danas nije Hrvatska. Ovo je nepravda. Hercegovina je pokrajna hrvatska isto kao i Slavonija. Nego su danas svi ostali koji nisu Hrvati zadovoljni sa ovim stanjem. To su bolesni ljudi. I jos oni zele dominirati i imati autoritet nad tudjim ljudima i tudjom zemljom. Svi znamo kako su dosli i radi cega su dosli na prostore Hrvatske. Niej Hrvatska samo ovo danas. Hrvatska je Bosna. Hrvatska je Foca, Zvornik, K. Sutjeska. I to nije poremecaj u glavu kao kod ovih. Ali imati cemo mi dosta klinika u Bosni tako da oni mogu doci se lijeciti. Bas u sutjeskom kraju. Gdje je brdovito sa zrakom.
Anonimno u 18 i 57 Bravo to je istina tako se misli i govori
Lijepo pročitati nešto ovako od Jokića i što je reko da su primitivni oni što drugima govore da su primitivni.
Herca je raj za sve te jadne što loše pišu o Hercegovini…
Putovanje Hercegovinom možete započeti odmah na Kupreškim vratima. Spustite se na visoravan 1200-1300 metara nadmorske visine i obiđete Sniježni park Kupres, pomolite se pet Očenaša, pet Zdravo Marija i pet puta Slava Ocu kod crkve ili u crkvi Svete Obitelji i produžite do ski lifta na kavu i odmorište. Pogledate okolne vikendice od kojih su mnoge na prodaju jer su se investitori u određenoim momentu preinvestirali i zamjerite sebi jednu, barem u mislima, pa na odmoru ste. Produžite do Malovana na kuhanu ili pečenu jaretinu ili kozletinu po volji vam. Sigurno će te se opustiti u seljačkom ambijentu i dobroj, a pristupačnoj hrani. Poslije se spustite do Šuice i možete potražiti negdje malo riječnih rakova, onako samo za gušt i zabavu. Ukoliko niste zainteresirani za prenoćište u ovim planinskim predjelima, ili niste za logorovanje, onda produžite do slijedeće planinske destinacije na Blidinju, jednom prekrasnom predjelu smještenom između planina Čvrsnice i Vrana, između kojih planina se kristalno bistri Blidinjsko jezero, biser parka prirode Blidinje, a budući nacionalni park. Veliki su izazovi popeti na vrh Čvrsnice Pločno na 2224 metra nadmosrke visine sa kojega vidite Jadransko more ili na vrh Vrana, Veliki Vran na 2074 metra nadmorske visine sa Kedžare, što je veći izazov iako je nešto manje visina. Polazi se sa Kedžare od spomenika Divi Grabovčevoj gdje se svakako morate zaustaviti i odati počast i molitvu našoj heroini. Ukoliko doista niste spremni i osposobljeni za ovakve pustolovine, nemojte se u njih upuštati. Poslije produžite do Ramskoj jezera i obiđete umjetno jezero koje je raselilo pola ramljaka širom svijeta kada je došla komunistička naredba o potapanju doline koja je stoljećima prehranjivala narod Hrvata u ovome kraju. Poslije Rame možete produžiti kotlinom do rijeke Neretve i ručate janjetinu u jednom od restorana kod Jablanice. Svi su manje više isti i nećete požaliti koji god odaberete. Poslije kraćeg odmora putujete cestom uz rub Jablaničkog jezera do Mostar. Zaninteresirani se mogu spustiti i na jezero, okupati se, ručati, prenoćiti, od volje vam, a oni drugi mogu odmah do Mostara. U Mostaru svakako obiđite Stari grad i u njemu Stari Most. Obiđite i katoličku crkvu sv. Petra i Pavla i na njihovom parkirališti vam je najlakše i najsigurnije parkirati. Obje strane Mostara nude vrhunske restorane sa jelima i pićima autohtonih izbora ili izbora po želji. Poslije odmora u Mostaru svakako obiđite Županiju Zapadnohercegovačku, pa skrenite prema Širokom Brijegu. U Širokom Brijegu možete odmoriti na vrelu rijeke Lištice, uz šetnicu prema vrelu Borak i poslije i u restoranu koji nosi isto ime, jer drugih restorana na vrelu nema. Sam kanjon Borak nudi svojevrsne izazove i nemojte se upuštati u obilazak bez nekoga tko ne pozna teren, jer u ovome kanjonu su svojevremeno i dvije domaće djevojke, sestre Čuljak jedva preživjele poslije 8 dana nestanka u jednoj od provalija. U nezgodi su obje izgubile noge od posljedica smrzavanja. Pronašli su ih i spasili domaći lovci poslije višednevne potrage. Danas obje žive u Kanadi kao uspješne poduzetnice. Kanjon Borak ima i jednu srednjovjekovnu zapuštenu zidinu i ima neistraženu Gradinu na kojoj su višedecenijske gomile kojima nitko ne pridaje nikakav značaj. Od Širokoga Brijega ćete krenuti put Međugorja, ali prije toga se morate svratiti na Brig u crkvu Uznešenja Blažene Djevice Marije i obići crkveni muzej koji će vas zapanjiti svojim izložbenim eksponatima čija vrijednost je neprocjenjiva. Samo o ovme muzeju bi se mogao napisati tom. Na putu za Međugorje obiđite vodopad Kravice u Ljubuškom i produžite do svetišta Ukazanja BDM na Podbrdu i obiđite ga na svih 15 stajališta i izmolite Krunicu. Za Međugorje će vam trebati barem još jedan dan kako bi ste se popeli i na brdo Križevac na kojemu će te izmoliti stajališta Muke Isusove. Biti će te umorni, ali duhom ispunjeni i ojačani i imati će te odmor koji će ostati urezan u vaše pamćenje cijeli život i koji će biti preporuka svakom vašem prijatelju i poznaniku. Svakako će, onima koji imaju predrasude prema Hercogovcima, razuvjeriti sve vas kako su Hercegovci ljudi vrijedni poštovanja, radišni, susretljivi, vjerni svome kraju i svojoj vjeri, ljudi od riječi koji vas neće prevariti niti iznevjeriti iako u svakom žiti ima kukolja, ali neka vas taj kukolj ne određuje. Neka vas određuje slike i uspomene na stratišta naših mučenika franjevaca i puka kojega nevinog pobiše oni koji proturaju priče o zlim Hrecegovicima, a čije kosti leže razbacane širom RH i Hercegovine, od Dakse kod Dubrovnika, preko Vrgorca, širom Dalmacije pa sve preko Zagreba do Macelja i Lepe Bukve. Otvoriti će vam se um i pamet i oči i progledati će te u svoj svojoj punini.
👌
Previse je ovo za pisati lakse je nazvati nekaga pa se istresi..
Branitelj, bas lipo napisano.👍
👍
Zašto nam smetaju predrasude prema Hercegovcima? Imamo li mi predrasude prema drugima; Bosancima, Dalmatincima, Zagorcima, Srbima… prema komunjarama, pravašima, hadezovcima, političarima uopće, umjetnicima, fratrima, pjevačima…? Naravno da imamo, puni smo predrasuda i sudova o stvarima koje ne poznajemo. Mislimo da su naše predrasude utemeljene slike o drugom i drukčijem, mislimo da su stvarne i istinite. Zbog toga nemamo potrebe upoznati se sa stvarnim slikama drugih, ne učimo, ne spoznajemo, sami sebi smo dostatni… E, to naš čini umišljenim pa nam smeta kad drugi to vide. Uostalom, predrasude imaju svi ljudi i tako će uvijek biti. Je li to primitivno? Ako i jest, to nije naša posebnost. Primitivno pa šta? Toliko je primitivnih stvari i pojava boljih i ljepšiš od modernog. Primitivno nije nužno negativno! E, sad: neki komentiraju kako je Đokić dobro o nama napisao. Nije! Naglasio je primitivizan stavljajući to u usta navodnim sugovornicima. Naglasio je nostalgiju prema bivšem jugo režimu, opet stavljajući izmišljenom sugovorniku izjavu o tisućama ljudi koji su dolazili na pisao u danas propale tvrtke. Time je naglasio kriminalnu privatizaciju u kojoj su navodno te tvrtke uništene… sve same poluistine i površnosti koje lako gutaju ljudi opisani u uvodu (samodostatni). Đokić to zna! Kad govori o toj temi, nema komparacije tog vremena i činjenica s današnjim. Danas je zaposleno duplo više ljudi u Z Hercegovini nego u to “zlatno” doba; danas se ostvaruje neusporedivo viši promet nego u to doba; danas imamo tvrtke kakve nikad nismo imali!!! Đokić je suptilno poručio kako ovdje ne valja ništa osim jedne “rock škole” i slapova! Čovjek koji će ovdje za potrebe OSC raditi kao savjetnik za izradu nastavnih planova, vidi samo jednu dobru školu, onu rock školu! Valjda će nam školstvo biti dobro tek nakon što nam on napravi školske nastavne sadržaje – on koji s tim nema veze jer za to nije školovan niti je kad radio u školi! Ljudi, moji, držimo se mi svog “primitivizma” i vjerujmo sebi. Svi neka su dobrodošli, ali nije predrasuda što se moramo zapitati kakvi su im motivi. Neka uživaju u ljepotama i našem primitivizmu kao sto mi uživamo kad dođemo u njihov kraj. Turisti su dobrodošli. Neka jedu našu čorbu ali neka nam ne kuhaju po svom receptu!
Šta je za tebe stereotip o Hercegovini i zašto Jokiću?
Herc je dosta prljava jer su ljudi nekulturni i bacaju smeće svugdje.
Baš sam svoje rođake, čula kako kažu da je ljepše nego na moru tu. Naši, slavonci, zagorci, koji su otišli posle 60-tih. A opet more je, more, njega posjete svake g. a nas u 10 g.