Bio je zagrižen košarkom, igrao je i za Zrinjski, a sad će uskoro slaviti mladu misu

Košarkaška karijera mladog Sinjanina don Luke Klarice na neobičan je način povezana s njegovom svećeničkom službom, a u svemu je veliku ulogu imao njegov zavjet Gospi Sinjskoj.

Toliko sam bio zagrižen košarkom, toliko sam uložio u taj sport. No, kad sam susreo živoga Boga, shvatio sam da je glavna faca, to su riječi don Luke Klarice mladomisnika iz Sinja koji je svoju sportsku karijeru zamijenio za svećeničku.

Don Luka će 28. kolovoza u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske slaviti svoju mladu misu, a svoju životnu priču ispričao je za Hit radio i Feratu.

Od kada znam za sebe, sport, posebno košarka je nešto bez čega nisam jednostavno mogao, započeo je Luka svoju priču koja je krenula u rodnom Sinju.

Razvojem njegove karijere došlo je do potrebe za promjenom sredine, a dilema je bila između Splita i Zagreba.

S ćaćom sam otputovao u Zagreb na razgovor s tadašnjim čelnicima Cibone. Tamo su imali plan mog razvoja, a smještaj je trebao biti Cibonin internat. Međutim, kada smo se iz Zagreba vratili kući, na vratima me dočekala uplakana majka i toga puta majčine suze su presudile da izaberem blizinu rodnog grada i KK Split, ispiričao je Luka.

U Splitu je proveo razdoblje od svoje 14. do 20. godine. Kroz to vrijeme igrao je u mlađim uzrastima nacionalne selekcije U-16 i U-20, a sa splitskom sveučilišnom momčadi bio je sveučilišni prvak Europe 2013. godine te završio u najboljoj petorci prvenstva.

Karijera ga je poslije vodila u Solin, mostarski Zrinjski, KK Ribola Kaštela, no završila se kada se odlučio za svećenički poziv, a prvi korak prema tome bio je u Lukinoj 24. godini.

Luka iz razdoblja dok je nastupao za mostarski Zrinjski

Susret sa živim Bogom doživio sam u svojoj u 24. godini. Bilo je to na susretu molitvene zajednice Dobri Pastir u Kaštelima, kada me potpuno iznenada, neočekivano, Duh Sveti prožeo i zahvatio. To je bio neopisiv, čudesan, nadnaravan i preradostan trenutak od kojega u mom životu ništa više nije isto. No, što se tiče odaziva svećeničkom pozivu, za mene je ključan bio susret s don Josipom Radićem, utemeljiteljem duhovne obitelji Omnia Deo čiji sam danas član. Susret se zbio ni manje ni više nego pod slikom Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, ispričao je, prenosi Bitno.net.

Pitao sam ga tada: “Don Josipe, možete li mi pomoći svojim savjetom? U meni je ogromna privlačnost prema svećeničkom pozivu, ali i privlačnost prema djevojkama i zasnivanju braka, što učiniti?” Kazao mi je puno toga, ohrabrio i rekao mi da se zavjetujem Gospi Sinjskoj da mi pomogne prepoznati i izvršiti volju Božju u mom životu. Nakon toga zavjeta koji sam napravio podno Gospine slike, Bog je još intenzivnije ušao u moj život. Nisam se mogao ne odazvati žaru Božje ljubavi koja je tinjala u mom srcu i uporno me poticala da krenem putem svećeničkog poziva, prisjetio se Luka.

Potaknut savjetima don Josipa učvrstio je svoju odluku za svećeničkim pozivom te je kao bogoslov Riječke nadbiskupije proveo pet godina na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Poslije boravka u Zagrebu vratio se u Riječku nadbiskupiji gdje je prvo zaređen za đakona provevši đakonsku službu kao osobni tajnik nadbiskupa Ivana Devčića, a 26. lipnja ove godine zaređen je za svećenika.

Nadbiskup koadjutor Mate Uzinić nedavno je Luku postavio za Vicerektora Riječke bogoslovije i rasporedio na službu župnog vikara Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci, a baš je to mjesto zanimljiva poveznica između njegove košarkaške karijere i svećeničkog poziva.

Upravo ta Kozala je zanimljiva poveznica mene kao košarkaša i sada svećenika. Zanimljivo je da se košarkaški susret koji sam igrao na dan kada sam u srcu donio odluku da ću krenuti za svećenika dogodio na gostovanju u Rijeci, i to na riječkoj Kozali. A evo, Božjom providnošću moja prva svećenička služba bit će također u Rijeci i to gdje drugo negoli na riječkoj Kozali. Ispada da na dan kada sam se zavjetovao Gospi Sinjskoj da me vodi putem volje Božje, da me je baš taj dan dovela na mjesto volje Božje za moj život. Mislim da ovdje svaka slučajnost nije slučajna, zaključio je Luka.

(www.jabuka.tv/Foto: Riječka nadbiskupija)

13 komentara

  • Sretno Bog te poživio dragi Luka,pozdrav iz ŠIROKOG i vašoj obitelji posebno malom braticu Luki prijatelju mojih Unuka u Sinju.

  • Lijep je,steta sto je u fratrim,ovakav momak mi je idealan za zenidbe,ali to je njegov izbor i poziv i …nek mu je sretno i blagoslovljeno❤️

    • Pa danas je 21.stoljeće,vrijeme je da Katolička Crkva ukine celibat koji nije izvorno od početaka vjere nego je uveden u 16.stoljeću u vremenu zastranjvanja Borgia.Koliko celibat spriječava takve devijacije najbolje se vidi po brojnim aferama koje su isplivale od prošlog stoljeća do danas na svijetlo dana u čitavom Svijetu.I naravno ne samo u Katoličkoj Crkvi ili među Kršćanima nego i među drugim religijama.Dakle tih prljavština je bilo sa i bez celibata u kontinuitetu.Narodnim riječnikom celibat ništa nije promijenio.Samo je prorijedio populaciju Zapadne civilizacije.Danas u odnosu na jučer manje se ljudi odlučuje na svećenićka zanimanja jer se lagodnije živi i treba imati hrabrosti odreći se braka tj.naših nasljednika,djece.U današnjim vremenima je normalno da je u nas kao i na Zapadu dosta neženja.I muškaraca i žena.Zašto onda ne dati šansu svećenicima za brak zar to nije normalno pa i oni su ljudi a ne slušati floskule da su oženjeni za Crkvu!?A da ne kažem zašto danas žena u 21.stoljeću ne može biti i svećenica pa i Papa u Katoličkoj Crkvi!?A rugamo se drugim civilizacijama proisteklim iz drugih religija zbog ropskog odnosa žene.Zašto žena može biti samo Časna sestra u Katoličkoj Crkvi a ne i Svećenica?Pa vjerovatno da služi muškarce koji su kao i ona u celibatu tj.da kuha,pere,čisti.To je naslijeđe prošlosti a ne i Isusa.Jer Isus kao čisti pacifista nije zagovarao ničije robovanje pa i žene.Svaka čast čovjeku,Luki što se odlučio postati svećenik nije to laka odluka jer je zahtjevna za današnje vrijeme.A na Katoličkoj Crkvi je da se mijenja da bi olakšala u skladu sa današnjim vremenom ulazak u nju što više ovakvih mladih osoba i muškaraca i žena.A ne da po tekstu ovo ispada da je čudo.

      • … “To je naslijeđe prošlosti a ne i Isusa.Jer Isus kao čisti pacifista nije zagovarao ničije robovanje pa i žene”…

        Sve ti je tu zapravo stvar “naslijeđa prošlosti”, jer Isus nije ništa sam zapisao. Sve su mu “stavljali u usta” drugi; 40, pa do čak i 100 godina nakon njega. Najraniji zapisi potječu od Pavla, židovskoga apostate, riskog građanina, od kojega zapravo i potječe sve ovo što se danas naziva “kršćanstvom” a ustvari je to uglavnom njegov nauk – “pavlinizam” – koji je samo povjesno impliciran na određenu osobu Isusa. Njegova teologija je itekako kompatibilna sa ropstvom, i on njega također potječe i celibat, iako je on vjerovao da će se sve, sva ta događanja i vjerska očekivanja, čitava teologija, u konačnici razviti i zbiti (eshatološki) još za njegova života, a što se nije dogodilo, pa su se u tom smislu naknadno vršile redakcije, prepravljanja, korekcije, preinake, dodavanja itd., odnosno “razvoj, evolucija”.

  • Konačno, jedna obična i lijepa vijest na našim portalima.
    Stalno: Covid, Čova, Bakir i ostali jahači apokalipse…
    Sretno don Luki…

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.