Dok se u Hrvatskoj mjesecima vodio “rat” oko usvajanja Istanbulske konvencije (Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji), BiH je istu ratificirala među prvima u Europi, točnije 7. studenoga 2013.
Pet godina poslije, o primjeni Konvencije malo se zna pa se s pravom postavlja pitanje koliko su ispunjeni njezini ciljevi, tj. je li osigurala zaštitu žrtava i što je donijela, piše Večernji list BiH.
Nepotpuni podaci
U skladu s obvezama preuzetim ratificiranjem, Vijeće ministara BiH je 2015. donijelo odluku o usvajanju okvirne strategije za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u BiH za razdoblje 2015. – 2018. Agencija za ravnopravnost spolova BiH zadužena je godišnje izvještavati VM BiH o provedbi okvirne strategije.
Izvješće o realizaciji Istanbulske konvencije za prošlu godinu Večernjak ima u posjedu te donosimo koliko se ona provodi u BiH.
U prošloj godini u BiH je zabilježen ograničen napredak u postizanju planiranih ciljeva i mjera.
Neravnopravnost spolova u društvu i diskriminacija prepoznati su kao glavni uzročnici rodno zasnovanog nasilja.
Statistički pokazatelji o nasilju u obitelji u BiH za 2017. nisu potpuni, tako da u izvješću nije moguće prezentirati potpuno empirijsko stanje i precizno opisati trendove.
Naime, u trenutku izrade izvješća statistike o nasilju u obitelji u FBiH za 2017. nisu bile dostupne jer će podaci biti obrađeni tek u 2018.
U RS-u resorno ministarstvo obrađuje i dva puta godišnje objavljuje podatke po subjektima zaštite, što omogućuje usporedbu stanja nasilja u obitelji u RS-u u 2016. i 2017.
Uspoređujući stanje iz prve polovine 2016. i stanje iz prve polovine 2017., vidljivo je da je broj prijava nasilja u obitelji, zaprimljenih u MUP-u RS-a, ostao nepromijenjen (514); u broju izvješća dostavljenih tužiteljstvu bilježimo značajno povećanje od 70%; struktura počinitelja je ostala približno ista (oko 92% počinitelja su muškarci); broj žrtava se smanjio za oko 4% (s 581 na 562); struktura žrtava ostala je približno ista – 80% su žrtve nasilja na osnovi spola, dok su 20% slučajevi nasilja oca nad sinom (i obrnuto), odnosno majke nad kćeri (i obrnuto).
Prema vrsti nasilja, u prijavljenim slučajevima i dalje prednjači fizičko nasilje; udio fizičkog nasilja smanjio se za 6%; udio psihičkog nasilja povećao se za gotovo 10%; broj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ostao je nepromijenjen (238); broj riješenih zahtjeva u izvještajnom razdoblju je smanjen za oko 17%; broj izrečenih prekršajnih sankcija manji je za 5%; udio kazni upozorenja – uvjetnih kazni za počinitelje nasilja povećao se s 19% na 36%.
Broj izrečenih zaštitnih mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana je povećan, ali je i dalje izuzetno nizak (izrečen u samo 2% slučajeva).
Sigurne kuće
Postojeći kapaciteti sigurnih kuća u BiH su sedam puta manji od standarda propisanog Konvencijom, a financiranje privremenog zbrinjavanja žrtava nasilja u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge obitelji, još uvijek nije u potpunosti riješeno.
Sudeći prema podacima iz izvješća, Istanbulska konvencija nije puno pomogla bh. ženama.
(www.jabuka.tv)
Neka smo i mi u nečemu prvi, pa taman to bila stopa nezaposlenosti i ratifikacija tkz. istanbulske konvencije… 😀
Prvo ta konvencija je glupost ,a ovdje đaba zakon za zastitu zena ikakav kada prvo treba mjenjati glave nacin razmisljanja prvenstveno krenuti od zena da uce svoje sinove da nisu bogom dani da i zenska djeca su isto bitna kolko i muska wkada umru ove generacije starije koje su odgojeno glupo tek tada ce se moci zastititi zene od nasilnika ,najgora stvar zovnes policiju prvi koji bi trebali biti zastitnici oni su najgori jer medju njima isto nasilnika ima . Uglavnom drage moje zene kad vas udare vratite istom mjerom ne icekujte pomoc ni od zakona ni od porodice nego udarite i vi i nedajte da vas strah paralizira ,nije jaci od vas ,na ovim prostorima nema muskarca nego su sve tetkice ,