Analiza politologa: Propali pregovori u Neumu pokazali su tko zapravo ruši BiH

Protekloga vikenda u Neumu održani su, kako je ranije najavljeno, “završni pregovori” oko izmjena Izbornog zakona BiH. Ipak, između ključnih predstavnika Hrvata i Bošnjaka nije došlo do dogovora.

Pregovori su vođeni pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice (čitaj SAD-a i EU), no, rješenje i dalje nije na vidiku, a politički odnosi Hrvata i Bošnjaka na jednakoj su distanci kao i ranije.

Međunarodni predstavnici se sada povlače iz pregovora, a ostavljena je mogućnost domaćim političkim akterima da sami postignu dogovor u nekom skorijem razdoblju. Ali kako sada stvari stoje, to i nije baš realno za očekivati.

S obzirom da su za 2. listopada planirani Opći izbori u BiH, a da ova zemlja ne ulazi s jasnim pravilima igre, postoji mogućnost da Bosna i Hercegovina uđe u nezapamćenu poslijeratnu krizu, jer sada postoji jedna velika “pravna praznina” u implementaciji izbornih rezultata. A izborni proces opterećuje presuda Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića oko popunjavanja izaslanika u federalni Dom naroda, te nekoliko presuda Europskog suda ljudska prava, a ponajviše ona u slučaju “Sejdić i Finci protiv BiH”.

“Stvari ogoljene do kraja”

Među mnogima u javnosti se pojavila teza da su posljednji pregovori u Nemu oko izmjena Izbornog zakona bili gubitak vremena, no, pregovori još nisu u potpunosti propali pa možda postoji neki jako mali tračak nade da svjedočimo velikom preokretu u skorije vrijeme. A što se mora dogoditi da dobijemo novi Izborni zakon prije planiranih izbora, za portal Jabuka.tv govore mladi politolozi Martin Mikulić i Marko Lucović.

Ništa od pregovora u Neumu • Čović potrošio svoj optimizam, Izetbegović ugodno iznenađen

Istina je da do dogovora nije došlo, međutim sam proces pregovaranja je bio nužan kako bi se neke stvari ogolile do kraja. Sada je postalo kristalno jasno da su, suprotno uvriježenom narativu, glavni problem u Bosni i Hercegovini zapravo probošnjačke stranke. Dio njih je odbio sudjelovati u pregovorima, dok su druge probošnjačke stranke odbile prihvatiti rješenja koja su u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom BiH. To je posebno prepoznala američka administracija, a posljedice toga će se osjetiti u nadolazećem razdoblju. U nekakav čudesan preokret ne vjerujem, upravo zbog spomenute rigidnosti probošnjačkih stranaka i njihove nespremnosti da odustanu od koncepta bošnjačke hegemonije, kazao je Mikulić za Jabuka.tv.

Njegov kolega Lucović ističe da iako smo svjedočili fijasku pregovora “jer bošnjačke i tzv. građanske političke elite ne odustaju od vlastitih opstruirajućih i sumnjivih politika, izborni zakon i teme koje se odnose na izmjene izbornog zakona prevažne su i za Bošnjake i za Hrvate ili bi to barem trebale biti”.

Pregovori u Neumu nisu bili uspješni, ali bošnjački spin izvori i cijela nomenklatura koja stoji iza stava kako se Hrvatima ne treba ništa dati i da su oni ti koji gube u suštini je potpuno promašena. Ne gube ovdje Hrvati, nego gubi Bosna i Hercegovina, država koju upravo Hrvati godinama pokušavaju spasiti. Dakako, i ovaj put izravno pod pritiskom međunarodne zajednice koja je dala punu podršku odlukama Venecijanske komisije, Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH kao i činjenici da iste moraju biti implementirane, podvukao je Lucović.

Mikulić je na Twitteru komentirao kako formalno-pravno ne postoje uvjeti za održavanje izbore, jer je Ustavni sud uklonio odredbe Izbornog zakona osporene kroz presudu u slučaju “Ljubić”. Stoga smatra kako bi se BiH mogla naći u do sada nezabilježenoj krizi.

Svojevrsni “gamechanger” u cijeloj priči je Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić koja je prepoznala neusklađenost Izbornog zakona s Ustavom BiH te je, shodno tomu, izbrisala neustavne odredbe koje su prvenstveno išle na štetu hrvatskog naroda u BiH. Ukoliko se Izborni zakon ne uskladi s Ustavom, a izvjesno je da neće, onda Bosnu i Hercegovinu uistinu čeka dosad nezabilježena politička kriza.

Unatoč nedostatku formalno-pravnih pretpostavki za održavanje izbornog ciklusa, od značajnog dijela međunarodne zajednice se može očekivati forsiranje izbora kako bi se održao privid funkcionalnosti, no takvo zatvaranje očiju neće riješiti probleme nego će ih samo produbiti. I domaći i strani dionici političkog života u BiH se konačno moraju suočiti s postojećim problemima, inače će raspad BiH biti najvjerojatniji ishod cijele priče, smatra Mikulić.

Nema razlike između “bošnjačkih” i “građanskih” stranaka

Bošnjačka politika, jednako kao i politika stranaka koje sebe nazivaju “građanske” je vrlo tvrda u svojim stavovima. Inzistiraju na građanskom modelu kako na uređenju Federacije kao entiteta tako i izbornog zakona, negirajući tako realnost Bosne i Hercegovine, a to je njen višenacionalni karakter. A Lucović ističe da je “evidentno je da se već duže vrijeme pod krinkom građanskog želi stvoriti ozračje u kojem će sarajevski unitarizam biti glavna ideja svih probošnjačkih i probosanskih stranaka”.

U tome se na neki način uspjelo jer danas imamo niz političkih opcija koje se nazivaju građanskima, a otvoreno zagovaraju centralizaciju države i propagiraju dominaciju nad malobrojnijm Hrvatima svim silama se trudeći izbrisati ustavnu kategoriju konstitutivnosti. Međutim, takva politika isključivosti bošnjačke i bosanske neće donijeti mogućnost da se oko pitanja legitimnog predstavljanja donese suglasno rješenje iz razloga jer je težnja za unitarističkih državom jače od težnje za kompromisom. Drugim riječima kazano – težnja da Bosna i Hercegovina kao država propadne jača je od težnje za njezinim opstankom. Za to će biti zaslužni raznorazni blokovi, “stranke (ne) demokratske akcije”, NiP-ovi, SBB-ovi, DF- ovi i ini sateliti, kazao je Lucović za portal Jabuka.tv.

Mikulić ističe kako ne bi odvajao odvajao “pseudograđanske stranke od bošnjačkih, pošto se zapravo radi o jednom (pro)bošnjačkom bloku koji je ujedinjen u naporima da ukine konstitutivnost naroda i ostvari njihov primarni velikonacionalistički cilj – pretvaranje višenacionalne BiH u bošnjačku nacionalnu državu”.

Hrvatska novinarka: Bez izmjena Izbornog zakona, doći će do političke eutanazije Hrvata u BiH

Srž stvari je da probošnjački blok kontinuirano negira temeljna načela Ustava BiH, odnosno same preduvjete mira. Takvim destruktivnim djelovanjem zapravo ruše mirovni sporazum, a to se najbolje iščitava iz njihovog megalomanskog zahtjeva za ukidanjem domova naroda. Drugim riječima, neprihvatljivo im je svako rješenje koje ide u korist Ustava BiH, a na štetu bošnjačke hegemonije. Takva rigidnost im zasigurno neće pomoći u ostvarivanju velikonacionalističkih ciljeva. Naprotiv, iznimna tvrdoglavost može rezultirati jedino statusom quo ante, odnosno vraćanjem na stanje prije Washingtonskog sporazuma kojim je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija, dodao je Mikulić.

Venecijanska komisija je istaknula kako u slučaju presude “Sejdić-Finci” za njenu provedbu se ne mora brisati etničke prefikse u izboru članova predsjedništva i zastupnika u Domu naroda. Mikulić vjeruje kako “ovakav stav može biti važan impuls koji potvrđuje tezu kako konstitutivnost naroda i individualna prava svakog građanina nisu međusobno isključivi, već komplementarni”.

To ujedno demistificira mit kako grupno diferencirana prava isključuju građanska. Bošnjačka politika je tim spinom pokušavala instrumentalizirati odluke Europskog suda za ljudska prava kako bi ukinula konstitutivnost naroda, međutim tome je sada došao kraj. Primjerice, Bakir Izetbegović je do prije nekoliko dana govorio kako će bianco potpisati bilo koji prijedlog Venecijanske komisije, no već je osjetno reteriranje od takvoga stava. Naravno, sve ovo jača hrvatsku poziciju koja je izrazito prodaytonska, uz poštivanje najvećih međunarodnih standarda. Time je izgrađen potreban kredibilitet kod aktera iz međunarodne zajednice, a zasluge za to treba odati hrvatskom pregovaračkom timu koji je izradio kvalitetne prijedloge, istaknuo je Mikulić za Jabuka.tv.

Što sada čeka Bosnu i Hercegovinu?

U slučaju propadanja pregovora, među Hrvatima se pomalo stidljivo počela spominjati mogućnost bojkota izbora. Hoće li se za potpuni bojkot izbora hrvatske stranke odlučiti, ili pak djelomični bojkot samo za predsjedništvo i federalni parlament, a ne županijsku i državnu razinu, ili će stvarno izaći na izbore po postojećem zakonu, ostaje za vidjeti. No, i tu treba biti oprezan, ako sve relevantne hrvatske političke opcije nisu jedinstvene po tom pitanju.

Bojkot izbora je na prvu preteška riječ i može se činiti da je radikalan stav kada kažete da bi bojkot bio jedna od opcija ukoliko se ne donese novi izborni zakon. Ali, s druge strane kada imate trenutnu situaciju u kojoj se ne želi provoditi odluke Europskog suda u Strasbourgu, Ustavnog suda, u kojoj se odbacuje fenomen konstitutivnosti, legitimnog predstavljanja… onda bojkot izbora u odnosu na to postaje “kamilica” i vrlo izgledna mogućnost. U toj situaciji bi država postala de facto paralizirana i njene institucije ne bi mogle funkcionirati, što ne bi bilo ništa posebno novo jer one ne funkcioniraju kako treba od Daytonskog mirovnog sporazuma. Dakle, slažem se da bi demokracija bila ozbiljno ugrožena blokadom izbora, ali zar demokracija nije baš u ovom trenutku narušena nepoštivanjem demokratske volje Hrvata? Prema tome, ništa se ne bi dogodilo što već nismo vidjeli. Produbljivanje narušenih odnosa i sve bliži početak kraja, smatra Lucović.

Čović za HRT: Treba biti realan, vrijeme je isteklo

Lucović dodaje kako “neka eventualna intervencija iz međunarodne zajednice pri popunjavanju Domova naroda s obzirom da više u zakonu nemamo taj mehanizam, bila još samo jedno u nizu od djelovanja koje bi prikazale neozbiljnost Bosne i Hercegovine kao države“.

To bi  Iako možemo iščitati  bezbroj takvih primjera u njezinoj kratkoj povijesti. Ipak, ne treba i isključivati ni ovu vrstu intervencije MZ kada je u pitanju popunjavanje Doma naroda i izbor člana predsjedništva. Nažalost, ništa se ne bi promijenilo, BiH ne bi postala iole funkcionalnija, već bi to bila još jedna prisilna odluka koja bi eventualno samo za kratko produžila turobnu agoniju opstanka, dodao je Lucović.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je uoči neumskih pregovora najavio sigurno održavanje izbora na jesen, bez obzira na rezultate pregovora, ali veliko je pitanje kakve ćemo uopće izbore imati, jer će poslije njih uslijediti veliki problemi s implementacijom izbora, posebno za federalni Dom naroda. I pravo je pitanje tko će biti “taj” i na osnovu čega će moći odrediti kako imenovati izaslanike u Dom naroda.

Znakovit je trenutak sramotnog istupa Christiana Schmidta, a on se dogodio tijekom pregovora o Izbornom zakonu u Neumu. Time je Schmidt minirao cijeli proces i dao vjetar u leđa bošnjačkoj taktici zadržavanja statusa quo. Sve ovo ga diskreditira kao poštenog, nepristranog posrednika te ga čini još jednim eksponentom velikobošnjačkog nacionalizma. Moguće je da su razlozi za to sasvim plitki i sebični, a to je stavljanje vlastitih karijerističkih interesa ispred interesa Ustava BiH i vladavine prava u Bosni i Hercegovini.

Moje je uvjerenje da bi svi ozbiljni politički akteri u BiH trebali biti prije svega legalisti i kao takvi prihvaćati isključivo one izbore koji su u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom, Ustavom BiH i Odlukom Ustavnog suda BiH.

Prema tome, odbijanje neustavnih i antidemokratskih izbora je demokratski imperativ ukoliko se želi zadržati kakva-takva vladavina prava. Tu se posebno očekuje odvažan stav hrvatskih političkih predstavnika da odbiju sudjelovati u konačnom razvaljivanju Daytonskog mirovnog sporazuma. Legitimiranje protuustavnog izbornog ciklusa bi bilo ravno političkom samoubojstvu. Dakle, izbori moraju biti usklađeni s Ustavom BiH ili ih ne smije uopće biti, zaključio je Mikulić u razgovoru za portal Jabuka.tv.

Opostojnost države pod udarom dviju kriza

Bosna i Hercegovina se suočava s dvije aktualne krize, u Federeciji je vrlo složen odnos Bošnjaka i Hrvata te na državnoj razini evidentan je sukob Srba i Bošnjaka i to bi moglo biti potpuno razarajuće po ovu državu nastalu nakon krhog mira.

Činjenica je da se BiH nalazi na prekretnici koje još dobar dio građana nije ni svjestan. Nemogućnost dogovora, oduzimanje i nasilne metode bošnjačke politike permanentan su politički problem i kako stvari stoje to će i ostati. BiH u takvoj konstelaciji odnosa sve više i više tone u propast, a tamo je ne guraju ni Srbi niti Hrvati, koji je smatraju svojom domovinom i ne odriču je se, ali imaju drugačije stajalište kako bi ona u institucionalnom smislu trebala izgledati.

Tamo je guraju oni koji ne priznaju drugima nikakva prava, a sebe vole predstavljati kao tobože velike patriote i jedini relevantne čimbenike kojima BiH pripada. Što iz više politoloških aspekata nema nikakvo uporište, posebno kada je riječ o tronacionalnoj zajednici kakva je BiH, s već izgrađenim političkim temeljima. Prema tome,  ovakva država BiH nema apsolutno nikakvu budućnost, svakim danom sve je više argumenata koji potkrijepljuju ovo tezu. I to potkrijepljuju i aktualni propali pregovori pa će o njima možda povijest uskoro svjedočiti, smatra Lucović.

Barbarić: Prijeti nam apsolutna paraliza političkog sustava

(www.jabuka.tv/Goran Kutle)

11 komentara

  • Ovog Mikulića sam gledala na FTV borio se momak ko da uma deset doktorata. Dok ga je fašistički orjentirani voditelj toliko prekidao, videći u njemu kapacitet, ipak je uspio sve reći. A novinar fašist neka se upita tko mu je dao diplomu, vjerojatno kupio ili je mržnja sarajevske ćaršije prevladala. Kad bi barem bilo više ovakvih pametnih mladih ljudi ne bi se bojali za budućnost Hrvata.

  • Željko Bakalar, ribica,sitna duša=Željko Komšić. Je li i njemu žena muslimanka ili mu je dedo ubijao fratre u Širokom Brijegu. Neljudi se toliko bore protiv Hrvata a predstavljaju Hrvate. Groteska!

  • Ovo je naša država, ništa manje nego bila čija….i iz nje nas istjerati neće. A koliko će ko kome jada zadati pokazati će vrijeme.
    Sva njihova priča da mrzimo BiH, da idemo “mrš u maticu zemlju” , da samo oni vole “bosnu” je bezvezan folklor kojim hrane sirotinju i bijedu po Bosni već godinama. Beretke, patriote, ljiljani, i ini kao da smo mi u BiH došli sa Marsa pa ne znano tko je tko i što je što.
    Bosna i Hercegovina je i Hrvatska zemlja. I nikada vam je nećemo predati. NIKADA!

  • Zasto se medunarodna nije povukla i rekla eto vas kada smo skoro usli u B.Luku i Trebinje i zasto je pok Tudman naoržavao i pusto mudze preko Hrvatske a oni šutili ?Davno je ovo nasa politika mogla zavrsiti .

  • U kojoj firmi radnik može 3 dana raditi piti i jesti i na kraju ide ti radni staž i plaća, a rezultat toga rada je čista nula. U kojoj odgovori,u kojoj? Vidiš ja znam u kojoj.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.