Nije dugo trebalo da spin političkog Sarajeva o dobrim i lošim stranama te političarima u BiH prihvati i dio međunarodnih administracija koje probleme u zemlji promatraju krajnje pojednostavljeno, no bez namjere da se dodatno angažiraju kako bi se riješili aktualni problemi.
Dio te političke strategije rasvijetlio je i predsjednik vodeće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović koji je u isti koš strpao Dragana Čovića i Milorada Dodika. “Dodik odlikuje ratne zločince i šalje po njih zrakoplove, a u Srebrenici su na dan ukopa žrtava genocida pokušali nove provokacije koje smo spriječili. Vrh HDZ-a redovito dočekuje ratne zločince i vrši pritisak na pravosuđe da ne procesuira zločine”, rekao je Izetbegović u istupu u Kaknju. Pri tome je ocijenio kako je međunarodna zajednice počela ostavljati Bošnjake “same i mi to trebamo shvatiti” te je poručio kako će “morati tražiti alternative HDZ-u jer, umjesto dogovora s Bošnjacima, oni razgovaraju s Dodikom koji je rušitelj BiH”.
Trik s povlačenjem
Za političku oktavu više otišao je nekadašnji član Predsjedništva BiH kojega su također birali Bošnjaci Željko Komšić koji je poručio kako bi “spas za Hrvate u BiH, a i za cijeli hrvatski narod na ovim prostorima, bilo konačno povlačenje Dragana Čovića iz političkog života, kao i iz svakog oblika javnog djelovanja”. Isti je to narativ koji Hrvati slušaju još od prvih poslijedaytonskih godina, a osobito nakon 2000. godine kada je pravnim nasiljem protiv Hrvata katastrofalnim izmjenama izbornih propisa uspostavljena protuhrvatska vlast u Federaciji BiH, a poslije i na razini države, te je smijenjen i hrvatski član Predsjedništva BiH Ante Jelavić. I tada su se mogle čuti poruke “neka samo Jelavić ode i riješit će se hrvatski problemi”.
No, dvije godine poslije dogodio se najveći udar na Hrvate nakon Daytona izmjenama entitetskih ustava koje je nametnula međunarodna zajednica kada su Hrvati izgubili status ravnopravnog naroda, a sve uz potporu tadašnjih hrvatskih stranaka u vlasti koje su dobile blagoslov za prodaju nacionalnih interesa. Umjesto HDZ-a BiH i drugih stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora, tada je makinacijama upravo oko izbora izaslanika u Dom naroda u vlast nasilno uguran NHI Krešimira Zubaka, HSS te NS “Radom za boljitak”. Sličan recept ponovljen je 2010. i, za razliku od prvoga slučaja, kada je, uz HDZ, eliminiran i SDA, ovoga puta kreatori (pro)bošnjačke politike su se ipak otkrili do kraja uspostavljajući zeleno-crvenu koaliciju SDA – SDP.
‘Nove hrvatske inicijative’
Nešto slično se već dulje vremena projicira i za sljedeće izbore. No, ovoga puta uz asistiranje pojedinih stranih administracija koje u BiH imaju i utjecajne nevladine organizacije i zaklade, stvara se okosnica političkih stranaka koje u suštini trebaju pokušati spriječiti ključne hrvatske i srpske stranke HDZ BiH i SNSD da budu dio vlasti. Već su angažirane i “nove hrvatske inicijative” koje su navodna alternativa strankama HNS-a BiH. No, moglo bi se dogoditi upravo suprotno da se ostvari Dodikova poruka da će od bošnjačkih stranaka u vlasti biti one koje manje traže. Hoće li odnosi kliziti prema krizi ili rješenju, ovisit će o sudbini izmjene Izbornog zakona.
(Večernji List | Zoran Krešić)
