Adrenalinska turistička atrakcija: Mine u blizini Staroga mosta u Mostaru

Prisustvo mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava još je uvijek gorući problem u BiH, a BiH s minama ima najviše problema od svih europskih zemalja. Iznenađujuće zvuči podatak da je brdo Hum, pozadina najčešće fotografije koju turisti ponesu iz BiH, one mostarskoga Starog mosta, i dalje minirano.

Potvrdio je to Ivica Brkić, voditelj mostarskoga regionalnoga ureda BHMAC-a, krovne državne institucije za deminiranje, piše Klix.ba.

“Treba razlikovati sumnjive i rizične površine. Sumnjive površine su one na kojima je procijenjeno da bi moglo biti mina ili neeksplodiranih ubojitih sredstava, a rizične su one o kojima naši izviđači već sa sigurnošću mogu tvrditi da su minirana, znajući minske zapisnike, tvrdnje svjedoka, o kojima se načini projekt deminiranja i koja uđu u središnju bazu podataka. To je onda službeno minsko polje koje potencijalno preko natječaja dobija certificiranu firmu koja ga deminira”, objašnjava Brkić problematiku deminiranja.

Međunarodna zajednica uvjetovala podjelu u tri kategorije

Table označavaju sumnjivu površinu, ne i rizičnu, a prostori između između ratnih linija razdvajanja se unaprijed smatraju sumnjivima. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji je 3,7 % sumnjive površine, što je znatno više od državnoga postotka – 2,2 %. I taj broj u HNŽ-u se smanjuje jer su deminirana velika prostranstva na Podveležju.

“Međunarodna zajednica je prije 20 godina uvjetovala da se minirana područja podijele u tri zone prioriteta, odnosno kategorije. Treća kategorija su udaljeni lokaliteti koji su odmah određeni da čekaju neke bolje dane. Prva kategorija se odmah radila, to su kuće, okućnice i infrastruktura, za nju je međunarodna zajednica davala novac. Druga kategorija graniči s prvom i ona se nije deminirala tada“, govori Brkić.

Brdo Hum okarakterizirano je kao druga kategorija, zato je i danas najvećim dijelom ostalo minirano. Lokalitet Huma svojim istočnim i sjevernim dijelom bio je ničija zemlja između HVO-a i Armije BiH te se smatra izuzetno rizičnim po pitanju prisustva mina.

Brdo u centru grada, druga kategorija

“Jedinstven je lokalitet brda Hum, koji je doslovno grad, brdo koje ulazi u centar grada. Imao sam problema s objašnjavanjem strancima da je prioritet njega deminirati. Nismo ih uspjeli uvjeriti, tako da je deminiran samo vrh brda i neki blagi pojas uz naselja Đikovina, Panjevina i Donja Mahala. Ostao je široki pojas koji je upao u drugu kategoriju i koji nije deminiran“, navodi Brkić.

Pogled na stari most u Mostaru i brdo Hum u pozadini. Deminiran je samo vrh brda i neki blagi pojas uz naselja.

Bolji dani koji su se čekali su došli, sada se već deminira bez gledanja na kategorije.

“Došlo je vrijeme da tražimo mine, do sada to nije bio prioritet, nego socio-ekonomski efekt, povratak ljudi. Očisti čovjeku kuću, okućnicu i na 40 do 50 metara od kuće je druga kategorija i mi moramo staviti tablu. U Srednjoj Bosni je i danas dosta takvih područja, da se djeca igraju uz rizična područja“, priča Ivica Brkić.

Deminiranje uz 99,65% sigurnosti

Važno je napomenuti da BHMAC ne zapošljava deminere niti on radi procese deminiranja. BHMAC je engleska skraćenica za Centar za uklanjanje mina u BiH, to je naša krovna institucija za deminiranje. Oni imaju bazu podataka, donose zakone, procedure, svi su ispod njih, uključujući Civilnu zaštitu i vojsku. Civilna zaštita i vojska imaju deminerske timove koje rade pod kontrolom MAC-a.

“Kad netko dobije projekt da deminira neki prostor, tad on dolazi da mu BHMAC odredi ulaznu točku, mi ih kontroliramo dok rade, kad završe zatvara se slučaj, uzimaju se granice GPS-om, napravi se završna dokumentacija i izdaje se certifikat kojim se tvrdi da je država očistila taj prostor po današnjem standardu s 99,65 % sigurnosti. Taj se certifikat predaje predstavniku općine ili lokalne zajednice”, pojašnjava Brkić.

Mostarski ured je jedini koji može zbog klimatskih uvjeta raditi tijekom cijele godine. Prošle godine su našli više mina nego svi ostali regionalni uredi zajedno, skoro 2.000 mina.

Svi nastradali zadnjih godina se nisu obazirali na upozorenja

“Svi ljudi koji su posljednjih godina poginuli od mina kršili su propisana pravila, nitko nije nastradao tako što je naišao na minu tamo gdje nije obilježeno. Ljudi namjerno ignoriraju tablu, zbog ispaše stoke, sakupljanja gljiva, sječe drva, ljekovitoga bilja, vode se nekim svojim navikama. Istražni suci danas to kvalificiraju kao samoubojstvo“, govori Brkić.

Sve je uredno obilježeno, govori nam Brkić, apelira na građane da se pridržavaju oznaka te da ih ne uklanjaju. Ima iskustava da lovci uzimaju table s minskih polja, da njima obilježavaju svoja lovišta da tako udalje druge lovce. To je, naravno, kazneno djelo.

“Regionalni ured nema ništa s odlukom što će se deminirati, mi samo pripremamo dokumentaciju te kontroliramo rad deminera, odnosno certificiranih firmi koje dobiju projekt na natječaju”, napominje Brkić, te kaže da se svake godine radi plan deminiranja po županijama, to se prezentira i Vijeću ministara, da bi se pokušala osigurati sredstva za deminiranje.

Klasičan problem nedostatka novca

Nedostatak novca je osnovni problem, jer je to jako skup i jako spor proces. Naša vlast zbog ekonomske situacije nema novca za deminiranje, još uvijek se deminiranje većinski financira iz ITF fonda. Izuzetak su neke lokalne zajednice ili firme koje imaju interes u deminiranju određenih područja pa sami financiraju taj proces, kao što su npr. Hercegbosanske šume iz Kupresa.

Brkić još napominje da su Otavskom konvencijom iz 1997. godine zabranjene protupješačke mine. Zanimljivo je da 35 zemalja u svijetu još nije potpisalo Konvenciju, među njima Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Indija, Izrael i obje Koreje. Dakle, najveći proizvođači protupješačkih mina nisu potpisali Konvenciju niti namjeravaju to učiniti.

(Klix.ba)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.