Vozači koji iz Zagreba kreću prema Jadranu na pojedinim rutama državnom cestom mogu uštedjeti na cestarini, ali će negdje zbog toga za volanom provesti i više od dva dodatna sata.
S početkom godišnjih odmora među vozačima koji iz Zagreba putuju prema moru ponovno se otvara isto pitanje – isplati li se platiti autocestu ili krenuti državnim cestama i uštedjeti na cestarini.
Cestarina više nije zanemariv trošak. Za put od Zagreba do Splita osobni automobil plaća 26,40 eura, dok prema Pločama iznos prelazi 30 eura u jednom smjeru.
Kada se tomu dodaju gorivo i povratak, jasno je zašto dio vozača ponovno razmatra vožnju državnim cestama. Ipak, svaku rutu treba promatrati zasebno jer ušteda nije uvijek razmjerna vremenu provedenom za volanom.
Gdje se stara cesta može isplatiti?
Vožnja od Zagreba do Zadra autocestom traje oko dva sata i 45 minuta, dok državnom cestom put traje približno sat dulje. Cestarina iznosi 17,60 eura, pa državna cesta može imati smisla vozačima koji ne žure i putuju izvan najvećih gužvi.
Jedna od povoljnijih alternativa je ruta prema Karlobagu. Budući da se završni dio puta ionako vozi Jadranskom magistralom, vremenska razlika između autoceste i državne ceste nije velika.
Procjenjuje se da cestarina na toj ruti iznosi oko 13 eura, dok se državnom cestom putovanje produljuje za manje od sat vremena.
Slično vrijedi i za put prema Puli. Autocestom se putuje oko tri sata, a državnom cestom približno 45 minuta dulje, uz moguću uštedu od oko 11 eura.
Prema Splitu i Pločama autocesta znatno štedi vrijeme
Na relaciji Zagreb – Split autocesta u pravilu donosi osjetnu vremensku uštedu. Put traje oko tri sata, dok državnim cestama može potrajati približno četiri i pol sata.
Još je izraženija razlika prema Pločama. Cestarina iznosi oko 33 eura, ali se vožnja državnim cestama može produljiti na više od šest sati, u usporedbi s približno četiri sata autocestom.
Na takvim rutama autocesta više nije samo pitanje udobnosti, nego i znatne uštede vremena. Tijekom vikenda i smjene turista razlika može biti još veća.
Državna cesta nije uvijek jeftinija
Izbjegavanje cestarine ne znači nužno da će ukupni trošak putovanja biti manji. Iako automobil na državnoj cesti pri nižim brzinama često troši manje goriva, dulja vožnja, prolazak kroz naselja, semafori i česta ubrzavanja mogu poništiti dio uštede.
Na državnim cestama treba računati i na veći broj kamera za nadzor brzine. Nepažnja i eventualna kazna mogu putovanje učiniti znatno skupljim od prvotno planiranog, piše Jutarnji list.
Dio iskusnijih vozača zato bira kombiniranu opciju – najveći dio puta prijeđu autocestom, a zatim se ranije isključe i nastave državnom cestom.
Takav pristup može imati smisla prema Karlobagu, Makarskoj rivijeri te pojedinim dijelovima Istre i Kvarnera.
Vrijeme polaska često je važnije od izbora ceste
Na trajanje putovanja često više utječe vrijeme polaska nego odabrana ruta. Vozači koji prema moru krenu subotom prijepodne mogu očekivati zastoje i na autocesti i na državnim cestama.
Polazak u ranim jutarnjim ili večernjim satima može donijeti veću vremensku uštedu od samog izbora autoceste ili stare ceste.
Vozači će i tijekom ove sezone cestarinu u Hrvatskoj plaćati na naplatnim postajama. Novi sustav elektroničke naplate Crolibertas očekuje se od proljeća 2027. godine, pa ENC i dalje ostaje najbrži način prolaska kroz naplatne postaje.
Na kraju, odluka ovisi o tomu koliko vozaču vrijedi sat vremena i je li mu važnija niža cijena ili brži dolazak na odredište.
(www.jabuka.tv)
