Groblje svetog Ilije na Trnu jedno je od najstarijih mjesta sjećanja na području Širokog Brijega. Njegova bogata povijest, obilježena srednjovjekovnim stećcima, starim zapisima i obnovom nakon dugog razdoblja zapuštenosti, svjedoči o stoljećima života i tradicije ovoga kraja.
Prvi pokojnik ukopan u groblju na Trnu, nakon dugo godina (tu je postojalo staro groblje), bio je Toma Jelić (1882.-1926.) pok. Frane s Trna. Toma je radio kao cestar, a umro je 1926. godine, piše Digitalni arhiv Široki Brijeg.
Groblje se počinje izgrađivati netom ranije 1925. godine. Kasnije je groblje ograđeno suhozidom i početkom 1930-ih izgrađena je kapelica. Na razglednici su vidljivi i stećci u prvom planu te kapelica, nekoliko križeva i stari hrast. Osobe prikazane na razglednici nisu poznate.
Razglednicu je napravio bratić od Tome Jelića jer je radio kao učitelj u Sarajevu te je imao fotografski aparat pa je napravio nekoliko razglednica s Trna i Širokog Brijega.
Časopis “Kršćanska obitelj” u svibnju 1939. godine (god. XXII., br 5., str. 146.) pod naslovom “Popovi glagoljaši u Blatskoj župi” u dijelu teksta spominje i groblje na Trnu.
Kod naroda je sačuvana uspomena, da je na Trnu pokopan neki pop glagoljaš. Ne znadu mu ni imena ni vremena, kada je to bilo. Činjenica je, da je ovo groblje na Trnu bilo udareno interdiktom i da se u njem nije ni sv. misa govorila niti su se mrtvi pokopavali kroz mnogo godina. Groblje je bilo potpuno zapušteno.
Nije bilo ni ograđeno. Narodna predaja veže ovaj interdikt uz ime glagoljaša Pavkovića, ali ne zna za pravi uzrok, čime bi on prouzrokovao ovu tešku crkvenu kaznu.
Pred kratko vrijeme crkvena je vlast dopustila, da se ovo prastaro groblje u kojemu ima lijepih starih spomenika, stećaka ogradi, da se u njemu sv. misa govori i mrtvi pokopavaju.
Na groblju se nije raspoznavao grob Don Marka Pavkovića. Istom pred koji mjesec dana neki ljudi, pukim slučajem, otvoriše jedan grob u kojemu su našli dobro sačuvane ostatke svećeničkih haljina, stole i misnice, u koje je pokojnik bio obučen i pokopan.
Komade su donijeli Franjevcima na Široki Brijeg, da se i oni osvjedoče, da su komadi misničkog odijela. Bila je nakana da se fotografski snimi sav nalaz netaknut, ali je to bilo nemoguće, budući da su upravo barbarskim načinom isprevrtali sve kosti i onda grob na brzu ruku zatrpali.
Grobnicu je Don Marko za života dao lijepo ozidati i svoditi. Računao je, da se za to ne će niko drugi pobrinuti poslije njegove smrti. Na križu, koji je od mekoga kamena, ne zapaža se nikakav natpis. Vidi se samo reljef dvaju križeva, koji su unakrst usječeni na grobnom križu…
(u potpisu teksta G.G.)
U knjizi Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, svezak III: Široki Brijeg, izdanoj 1952. godine u izdanju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, autor dr. Alojz Benac, između ostalog, piše:
Desno od puta Široki Brijeg Kočerin (u blizini mosta pred Širokim Brijegom) leži groblje zaseoka Trn. U tom groblju je srednjevjekovna nekropola sa 20 stećaka. Ti stećci su pruženi sredinom sadašnjeg groblja od istoka prema zapadu, a pored ostalih oblika nalaze se među njima i tri krsta.
Nekropola leži na otvorenom polju i ogroman hrast u njenoj sredini čini je vidljivom sa svih okolnih brežuljaka.
Ilindan na Trnu tradicionalno se slavi svake godine 20. srpnja, na blagdan svetog Ilije proroka.
Središnji vjerski događaj i tradicionalno okupljanje vjernika organizira se na groblju svetog Ilije na Trnu, blagoslov polja. Zatim slijedi užina i dernek.
(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv Široki Brijeg)
Svaka cast na ovakom lijepom tekstu
Opet ovaj portal i Vrisak preuzimaju gotove tuđe tekstove
Mi stariji smo svake godine išli na dernek, to se nije propuštalo. Naroda bi bilo manje nego za Veliku Gospu, ali je uvijek bilo tu i mlado i staro do kasno uvečer.
Trenutno jedno od najorganiziranijih i najsradjenijih grobalja u okolici.
Da , riječ je o svećeniku glagoljašu don Marku Pavkoviću.
Bio je to mlad svećenik, imao je tek nekih dvadeset pet do najviše dvadeset i osam godina i ubijen je tu negdje u Trnu ili bližoj okolici.Biskup(danas u miru)Ratko Perić je opsežno istraživao slučaj don Marka. Pavkovića.Pripovjeda dr.Juraj Batelja 2002.god.na temelju dokumenata što ga je vidio i pročitao prigodom proučavanja glagoljaša na dalmatinskim otocima, pogotovo na Braču da su u Hercegovini jednoga popa glagoljaša zamlatili.
je li to bio don Marko Pavković sa Širokog Briga iz 18. stoljeća?
Ovaj je svećenik za života sebi podigao grob u groblju na Trnu u kojem je pokopan a kasnije mu je grob devastiran, vjerojatno dva puta.Kosti su mu isprevrtane divljačkim načinom.
Godine 1750-.otvoreno je službeno glagoljaško sjemenište u Priku kod Omiša.
Među prvom devetnaestoricom pitomaca kako navode dokumenti bio je među tonzuratima-Marko Pavković iz Širokog Briga!Tonzura je šišanje kose kao znak kojim se kandidat na svećeništvo ubraja među klerike.To znači prema kleričkom staležu da bi Marko mogao biti rođen između 1725. i 1730. godine.Don MARKA kao svećenika prvi put susrećemo u crkvenim knjigama 27.kolovoza 1752. godine kad je krstio”Jakovicu kćer Grge Duspare i Jeline , njegove zakonite žene.
To će reći, da je te godine zaređen za svećenika, jer je dvije godine prije toga bio uvršten u klerike, tadašnje bogoslove.Morao je barem dvije godine pohađati bogoslovni studij.
SKRATIT ĆU, IMA TU STRANICA I STRANICA KOJE JE ISTRAŽIO BISKUP RATKO PERIĆ.Posljednji spomen na don Marka Pavkovića je u župnim zajednicama Blatske župe 28. lipnja 1754.godine.
U Mokrom, u zaseoku Zavozniku,kažu stari ljudi da je nekad bila”popova zidina” u kojoj je stanovao neki svećenik glagoljaš!
Fra Petar Bakula u svom latinskom izdanju Šematizma iz 1867.godine ne govori o don Markovu životu nego navodi da mu se grob nalazi u Trnu u Širokom Brigu i to pod očito krivom prezimenu “Papković”.Fra Leon Petrović piše o don Marku Pavkoviću u Kršćanskoj obitelji 1935. i 1939.Biskup Ratko pretpostavlja da je fra Leon morao te 1935 .godine nešto znati.
Fra Leon dalje piše.:činjenica je da je tu u Trnu pokopan neki pop glagoljaš.Ne znadu mu ni imena ni kad je to bilo!Činjenica je da je ovo groblje na Trnu bilo udareno interdiktom i da se u njem nije ni sveta Misa govorila, niti su se mrtvi pokapali kroz mnoge godine.
Groblje je bilo potpuno zapušteno.Nije čak ni bilo ograđeno!
Narodna predaja veže ovaj interdikt uz glagoljaša Pavkovića.
Biskup Ratko ispravno primječuje da se ovde susrećemo s velikom zagonetkom koja uopće nije valjano ispitana ni odgonetnuta.Tu kaznu (interdikta) izdavali su redovito biskupi bilo u vrijeme ili nakon pastoralnog pohoda po župama.O tom(interdiktu) je morala biti obavještena Sveta Stolica.
Te 1939.godine izvještava Fra Leon Petrović-“neki su ljudi”-pukim slučajem otvorili grob u kojem su pronašli dobro sačuvane ostatke svećeničkih haljina, stole i misnice u kojima,je pokojnik bio obučen i pokopan..Komade su donijeli Franjevcima na Široki Brig da se i oni osvjedoče da su komadi misničkog odijela.Htjelo se sve fotografski snimiti, ali je to bilo nemoguće zbog barbarskog načina isprevrtanja kostiju pokojnika a onda su grob na brzu ruku zatrpali.To je vjerojatno bio drugi put da su mu grob otvarali.
Prvi puta je to bilo “po sjećanjima seljana”- 1930. godine.
Ostaje velika zagonetka -tko je i kad i zašto ubio svećenika glagoljaša don Marka Pavkovića?!
Šta sve naša stara groblja čuvaju što mi danas ne možemo odgonetnuti, vjerodostojnih zapisa nema. Puno je toga što je za rad arheologa, samo u svemu tome dobro je da je barem dio toga ostao sačuvan u usmenoj predaji naroda.