Zmaj od Trga svetog Marka: Priča o povratniku iz Australije koji živi u kući starijoj od Australije

Odvjetnik Don Markušić, povratnik iz Australije, već tridesetak godina živi i radi u srcu zagrebačkoga Gornjeg grada, u kući iz 1744. godine u kojoj se skrivala freska zazidana još u 18. stoljeću.

Rođen u Zagrebu, a odrastao u Melbourneu, Markušić je jedini član svoje obitelji koji se vratio u Hrvatsku i, kako sam ističe, jedini koji je u njoj i rođen. U Australiju su ga roditelji odveli kad je imao svega godinu dana. Kada je 1996. godine priopćio da se vraća u ratom pogođenu Hrvatsku, nisu ga sprječavali.

O godinama u Australiji govori s velikom zahvalnošću, ali i bez uljepšavanja. Biti Hrvat u to je doba, kaže, bilo teško, doseljenici su se, kako navodi, morali dokazivati mnogo više od domaćih.

Odluka o povratku sazrijevala je dugo. Dok je u Australiji radio kao odvjetnik, magistrirao je međunarodno pravo i radove posvetio Hrvatskoj, iako su ga profesori nagovarali da radije piše o Istočnom Timoru. Želio je, kako kaže, svojim znanjem doprinijeti izgradnji države nakon rata.

Danas živi i radi na uglu Mletačke ulice i Markova trga, u kući iz 1744. godine. Kad ju je prvi put ugledao, kaže, bila je pravo ruglo koje nitko nije želio.

Njegovo dvorište, kako slikovito opisuje, jest sam Markov trg, s Banskim dvorima, Markovom crkvom, Saborom i Ustavnim sudom preko puta. Kad su mu govorili da bi kao čovjek iz Australije trebao nešto moderno i stakleno, odgovarao je, napola u šali, da je ta kuća starija od same Australije.

Najveće iznenađenje kuća je sačuvala ispod slojeva stare žbuke. Tijekom obnove ukazala se freska za koju, kako kaže, nije imao pojma da postoji. Prikazuje Svetu obitelj u proširenom obliku: Mariju s Isusom, svetog Josipa, svetu Anu i svetog Joakima, te iznad njih Boga, Duha Svetoga i anđele.

Prema onome što je poslije saznao, papa je u 18. stoljeću uputio slikare da pri prikazivanju Svete obitelji ostanu samo na Isusu, Mariji i Josipu, pa vjeruje da su tadašnji vlasnici zbog poslušnosti crkvi fresku zazidali.

Povijest kuće seže i dalje. Markušić podsjeća na Srpanjske žrtve iz 1845. godine, kada su se, kako navodi, ispred te zgrade odvijali dramatični događaji vezani uz borbu za hrvatski jezik u Saboru, u kojima je poginulo oko dvadesetak ljudi.

Na kući su ostali i tragovi novije povijesti, dvije rupe od metaka s vremena pucnjave na Markovu trgu. Markušić potvrđuje da je tada bio ondje te da je sa susjedima pokušao pomoći ranjenom policajcu, koji je danas dobro.

Njegov je profesionalni put jednako neobičan. On je, kako ističe, prvi i jedini odvjetnik iz sustava anglosaksonskog prava, takozvanog Common Lawa, koji se uspio upisati u Hrvatsku odvjetničku komoru.

Uz odvjetništvo, velik dio sebe posvećuje volontiranju. Član je Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja“, u kojoj nosi zmajsko ime Zmaj od Trga svetog Marka. Svaki član dobiva vlastiti grb, a na Markušićevu se, uz hrvatski grb i lava svetoga Marka, nalazi i bumerang kao znak Australije.

Dizajn bumeranga povjerio je aboridžinskom umjetniku koji ga je oblikovao prema njegovu životnom putu; otisak klokana, objašnjava, prikazuje ga kako s godinu dana odlazi u Australiju i potom se “prizemljuje” natrag u Hrvatskoj. Među diplomama u uredu najdraža mu je, kaže, ona iz glagoljice.

Aktivan je u nizu organizacija, od Transparency Internationala i Hrvatskoga helsinškog odbora, gdje je potpredsjednik, do Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka (ACAP), čiju je zagrebačku podružnicu osnovao.

Vanjski je član saborskoga Odbora za Hrvate izvan Hrvatske. Osobito ga veseli inicijativa nastala nakon potresa: kada je iseljeništvo skupilo pomoć za Zagreb i potom za Baniju, Markušić je, umjesto zasebnog djelovanja, pozvao sve na zajednički rad.

Odaziv je bio golem, od Australije i Kanade do Japana, pa je tako nastala krovna inicijativa One Croatia, okupljena oko poruke da su svi jedno. Među svim ulogama najdražom smatra počasno članstvo u Udruzi branitelja liječenih od PTSP-a iz Gline, jer su mu ga dodijelili sami branitelji.

Član je i Počasnoga bleiburškog voda, a kao sljedeći zadatak navodi nastojanje da se, nakon vraćene zemlje u Bleiburgu, vrati i komemoracija. Za kraj poručuje iseljeništvu da bi, sada kada Hrvatska ima svoju državu stvorenu uz velike žrtve branitelja, i povratnici i oni u iseljeništvu trebali njezinu uspjehu nešto doprinijeti.

(www.jabuka.tv | Foto: snimka zaslona)