Jeste li znali da se na našim prostorima zbog psovke moglo ići u zatvor?

Jeste li ikada čuli za “brzoglas”, “krugoval” ili “slikopis”? Iako te riječi danas zvuče kao dio povijesnog kviza, u jednom su razdoblju bile dio službenog rječnika javne komunikacije.

Povijest jezika prepuna je nastojanja da se rječnik usmjerava i obogaćuje domaćim izrazima, a jedno od najintenzivnijih razdoblja sustavnog jezičnog purizma (čistunstva) na ovim prostorima dogodilo se u razdoblju stvaranja i postojanja Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.). Tadašnja je jezična politika kroz zakonske odredbe nastojala uvesti brze promjene u hrvatski standardni jezik, s posebnim naglaskom na uklanjanje stranih riječi i srbizama te isticanje razlika između hrvatskog i srpskog jezika.

Kako se provodilo “čišćenje” jezika?

Jezični purizam označava težnju da se u jeziku, umjesto tuđica i posuđenica, rabe izrazi stvoreni iz vlastitog jezičnog tkiva, a ta tradicija u Hrvatskoj ima dugu povijest.

Međutim, u razdoblju NDH taj je proces postao dio službene državne politike. Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik, a jezični savjeti prenosili su se putem novinskih članaka, službenih izvještaja i posebne radioemisije “Za hrvatski jezik”. Svrha tih mjera bila je osigurati standardni jezik temeljen na štokavskom narječju. Zanimljivo je da su se u slučajevima kada štokavski nije imao odgovarajući izraz, svjesno uzimale riječi iz kajkavskog i čakavskog narječja jer su imale prednost pred stranim posuđenicama.

Osim uvođenja novih riječi, tadašnji propisi obuhvaćali su i javno ponašanje te govor, pa su tako uvedene i stroge kazne za psovke i vulgarne izraze u javnom prostoru.

Cjeloviti popis novotvorenica iz tog doba

U tom su razdoblju lingvisti i administracija primjenjivali nekoliko metoda za oblikovanje leksika: prevođenje stranih izraza, oživljavanje starih i zaboravljenih riječi te stvaranje potpuno novih kovanica (novotvorenica).

Kao službene zamjene za strane ili uobičajene riječi, u praksi su se zahtijevali sljedeći izrazi:

Telefon = Brzoglas

Radio = Krugoval

Automobil = Samovoz

Bicikl = Dvokolica

Kino = Slikokaz

Film = Slikopis

Fotografija = Svjetlopis

Reflektor = Svjetlomet

Arhiv = Pismohrana

Ambicija = Častohleplje

Uniforma = Odora

Svećenik = Velečastni

Filozofski = Mudroslovni

Stočarstvo = Marvogojstvo

Turizam = Putničarstvo    

Dok su neke riječi bile praktične, mnoge su u narodu viđene kao umjetne pa su nakon 1945. godine potpuno pale u zaborav. Riječi poput brzoglasa, samovoza ili krugovala prestale su se koristiti odmah po završetku Drugog svjetskog rata. S druge strane, riječi kao što su odora, pismohrana ili častohleplje i danas ravnopravno pripadaju suvremenom hrvatskom književnom jeziku.

Stroge kazne za psovke i vulgarne izraze

Osim uvođenja novih riječi, tadašnji propisi iznimno su strogo obuhvaćali javno ponašanje i svakodnevni govor. Posebna pozornost bila je usmjerena na psovke i vulgarne riječi, za koje se smatralo da su naslijeđene iz balkanskih jezika i da se hitno moraju iskorijeniti iz naroda.

Pravila su nalagala da svaki psovač bude prijavljen upravnoj redarstvenoj vlasti. Kazne su bile rigorozne: za prvu javno izrečenu psovku prijetila je kazna zatvora od 30 dana, a u slučaju da osoba ponovi isti prekršaj, slijedila je dupla zatvorska kazna. Uz zatvor, propisane su bile i novčane kazne, pa čak i zabrane rada.

(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)