Perfekcionizam kod djece često ne nastaje iz strogoće, nego iz dobronamjernih roditeljskih poruka da uvijek mogu i trebaju bolje.
Roditelji najčešće žele najbolje za svoje dijete. Žele ga motivirati, pripremiti za život i pomoći mu da razvije radne navike, odgovornost i samopouzdanje. Ipak, upravo iz takvih dobronamjernih pokušaja ponekad se razvijaju obrasci koji kod djece mogu potaknuti perfekcionizam.
Perfekcionizam nije samo želja za uspjehom. Psiholozi ga opisuju kao način razmišljanja u kojem dijete vlastitu vrijednost počinje povezivati s rezultatima, ocjenama, postignućima i tuđim očekivanjima. Drugim riječima, dijete može steći dojam da je vrijedno samo kada je uspješno.
Visoka očekivanja ne moraju izgledati strogo
Jedan od čestih načina na koji roditelji nesvjesno potiču perfekcionizam jest postavljanje vrlo visokih očekivanja. To ne mora nužno značiti strogo, hladno ili autoritarno roditeljstvo.
Fraze kojima toksični roditelji kontroliraju svoju odraslu djecu
Perfekcionizam se može razviti i u obiteljima koje djeluju brižno i podržavajuće, ali u kojima dijete često čuje poruke poput: možeš ti to bolje, zašto nije petica ili samo se još malo potrudi.
Ako se pohvale uglavnom odnose na ocjene, rezultate, disciplinu ili uspjeh, dijete može zaključiti da su ljubav i prihvaćanje povezani s time koliko dobro nešto napravi.
Problem nastaje kada dijete počne vjerovati da pogreška nije normalan dio učenja, nego dokaz osobnog neuspjeha. Umjesto zdravog odnosa prema trudu, može se razviti strah od razočaranja roditelja.
Djeca uče gledajući roditelje
Perfekcionizam se ne prenosi samo izravnim zahtjevima, nego i roditeljskim ponašanjem. Djeca vrlo pažljivo promatraju odrasle.
Ako roditelj stalno kritizira sebe, teško podnosi pogreške, uvijek mora imati sve pod kontrolom ili vlastitu vrijednost veže uz produktivnost i uspjeh, dijete može usvojiti sličan obrazac razmišljanja.
Nevidljivi ožiljci: Kako batine u djetinjstvu oblikuju mozak i odnose odraslih ljudi
Dodatni pritisak stvara i suvremena kultura uspoređivanja. Društvene mreže često stvaraju dojam da roditelji moraju biti savršeni, djeca stalno uspješna, a obiteljski život besprijekoran. Takav pritisak lako se prenosi i na djecu.
Posljedice mogu biti ozbiljne
Dijete koje odrasta s osjećajem da mora stalno dokazivati svoju vrijednost može postati izrazito samokritično. Teže podnosi kritiku, boji se pogrešaka i često ima osjećaj da nikada nije dovoljno dobro.
Perfekcionizam se kod djece i mladih povezuje s povećanim rizikom od anksioznosti, kroničnog stresa, emocionalne iscrpljenosti, niskog samopoštovanja i teškoća u nošenju s neuspjehom.
Posebno je problematičan oblik perfekcionizma u kojem dijete stalno brine zbog pogrešaka i ima osjećaj da ništa što napravi nije dovoljno dobro.
Važno je pohvaliti trud, a ne samo rezultat
Cilj roditeljstva ne bi trebao biti odgoj savršenog djeteta, nego emocionalno sigurnog djeteta koje zna da smije pogriješiti.
To ne znači da roditelji ne trebaju imati očekivanja ili poticati odgovornost. Razlika je u poruci koju dijete dobiva. Nije isto reći da mora biti najbolje i poručiti mu da je važno truditi se, učiti i pokušati ponovno nakon pogreške.
Djeci posebno pomažu poruke poput:
- važno je da si se potrudio,
- pogreška je dio učenja,
- vrijediš i kada ti nešto ne uspije,
- ne moraš biti savršen da bi bio voljen,
- možemo zajedno vidjeti što sljedeći put možeš drugačije.
Sigurnost je važnija od savršenstva
Djeca najbolje razvijaju zdravo samopouzdanje kada osjećaju da imaju podršku i onda kada pogriješe. U obitelji bi trebalo postojati prostora za emocije, razgovor, nesavršenost i priznanje da nitko ne može uvijek sve napraviti savršeno.
Kada dijete zna da njegova vrijednost ne ovisi samo o ocjenama, medaljama, uspjesima ili tuđem odobravanju, lakše razvija otpornost i zdraviji odnos prema sebi.
Perfekcionizam se često rađa iz dobrih namjera, ali djeci najviše pomaže poruka da su voljena i prihvaćena i onda kada nisu najbolja, piše Index.hr.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
