Gotovo polovica institucija u Bosni i Hercegovini ne odgovara na zahtjeve za pristup informacijama u zakonskom roku, dok je samo 140 od 394 institucije podatke dostavilo na vrijeme, podaci su Transparency Internationala u BiH (TI BiH).
Ova organizacija je, zajedno s 27 nevladinih udruga, podnijela inicijativu za izmjenu zakona o slobodi pristupa informacijama na svim razinama vlasti u državi.
Iz TI BiH podsjećaju da postojeći zakoni na razini entiteta ne obvezuju institucije na proaktivno objavljivanje ključnih informacija, niti osiguravaju učinkovit nadzor i pravnu zaštitu građana, što su značajni nedostaci koji su potaknuli inicijativu za zakonskim izmjenama.
Provedba sadašnjih zakona pokazuje da institucije nastavljaju skrivati informacije od javnog interesa, posebice one koje se tiču trošenja javnog novca. Gotovo polovica javnih tijela ne odgovara u zakonskom roku, dok samo trećina dostavlja tražene podatke na vrijeme. U praksi se često zlorabe pravne rupe kako bi se izbjegla transparentnost.
Osim ignoriranja rokova, institucije u Bosni i Hercegovini ne poštuju ni sudske presude kojima im se nalaže dostava informacija koje traže građani i organizacije civilnog društva.
Sud BiH je okončao samo tri od osam upravnih sporova koje je pokrenuo Transparency International BiH protiv javnih tijela koja su odbila objaviti informacije. Niska učinkovitost pravosuđa dodatno se ilustrira činjenicom da je TI BiH čekao više od godinu dana na presude, unatoč zakonskom roku od 60 dana”, navode u priopćenju.
Neučinkovitost sudova, izostanak kazni i nemogućnost sankcioniranja omogućili su institucijama da izbjegavaju primjenu zakona, ostavljajući građane bez adekvatne pravne zaštite.
To potvrđuje slučaj Ministarstva prometa i veza Republike Srpske, koje ignorira višestruke sudske presude i bez sankcija odbija objaviti koncesijski ugovor za autocestu Banja Luka – Prijedor, štiteći komercijalne interese kineskog investitora umjesto javnog interesa.
Uz probleme u provedbi, entitetskim zakonima nedostaje obveza tzv. proaktivne transparentnosti. Institucije nisu dužne objavljivati materijale sa sjednica, proračune, nacrte zakona i druge dokumente, čime javnost ostaje uskraćena za uvid u procese odlučivanja i trošenje javnog novca.
To je glavni razlog zašto organizacije civilnog društva predlažu uvođenje obveze proaktivnog objavljivanja nacrta zakona, odluka i drugih materijala koji sadrže podatke o javnoj potrošnji, u strojno čitljivim formatima, što ih čini dostupnima i osobama s invaliditetom koje koriste čitače ekrana.
Inicijative također traže obvezno donošenje formalnih rješenja na zahtjeve za pristup informacijama, inspekcijski nadzor nad provedbom zakona te mogućnost kažnjavanja u slučajevima nezakonitog uskraćivanja informacija.
Ovo je osobito važno u Republici Srpskoj, gdje institucije često odgovaraju neformalnim dopisima, nerijetko bez potpisa ili službenog pečata, čime se građanima izravno uskraćuje pravo na žalbu i druga pravna sredstva.
U Federaciji BiH prijedlog uključuje usklađivanje zakona sa zakonom o upravnom postupku, jasnije definiranje pravnih lijekova i uspostavu učinkovitog nadzora.
S druge strane, novi zakon o slobodi pristupa informacijama na razini institucija BiH, usvojen kao dio reformi na putu ka Europskoj uniji, nije ubrzao objavu informacija od javnog interesa, a u nekim je područjima proizveo negativne efekte.
Postojeći drugostupanjski mehanizam za zaštitu prava nije dovoljno funkcionalan niti neovisan, zbog čega TI BiH predlaže skraćivanje roka za Vijeće za žalbe sa 60 na 45 dana u slučajevima koji uključuju test javnog interesa.
(www.jabuka.tv | Foto: Armin Durgut/Pixsell)
