Nakon odbijenice za Doru, širokobriješki autor ne miruje: “Kad potonem” je tek početak

Širokobriješki autor Kristijan Penavić najavio je novi singl ”Kad potonem”, kojim otvara ambicioznu godinu nakon što njegova pjesma nije prošla natječaj za Doru. Ta ga odbijenica, međutim, nije zaustavila u daljnjem radu.

Kristijan Penavić svestrani je umjetnik iz Širokog Brijega. Zagovara potpunu kreativnu kontrolu, zbog čega samostalno potpisuje tekstove, glazbu, režiju i kompletnu video produkciju svih svojih projekata, a u razgovoru povodom objavljivanja pjesme “Kad potonem” otkrio je izvore inspiracije i svoje umjetničko viđenje.

Otkud crpiš inspiraciju za tako tešku i emotivnu tematiku? Je li pjesma “Kad potonem” osobna ispovijest?

Zanimljivo je da je “Kad potonem” zapravo nastala kao kratka priča u mojoj mašti, gotovo kao scenarij za film. Često razmišljam u slikama, a ovaj put me progonila ideja o starom bračnom paru i onoj vrsti ljubavi koja ne poznaje granice, pa čak ni granicu života i smrti. Zamislio sam čovjeka koji se, nakon gubitka supruge, jednostavno ne može i ne želi nositi sa svijetom bez nje. Njegovi pokušaji da joj se pridruži na “onoj strani” i buđenja u bolničkoj postelji uz molbe djeci da ga puste – to je slika koja je rodila stih: “Kad potonem pod otrove, pusti me… za suzama nema potrebe jer odlazim njoj”.

Osjećao sam dužnost da tu emociju, taj teret koji sam zamislio, pretvorim u glazbu. Pjesma je tako postala krik te odanosti.

Vizualni identitet tvog rada je na vrlo visokoj, gotovo filmskoj razini. Kako balansiraš ulogu glazbenika i filmaša?

Veliki sam zaljubljenik u kinematografiju i vizualni narativ. Za mene kadar nije samo popratni video, već način da dodatno pojačam emociju koju pjesma nosi. Stalno učim o kompoziciji i tehnikama snimanja od svjetskih majstora fotografije, jer mi je velika životna aspiracija snimiti dugometražni igrani film.

Režiranje vlastitih spotova i pisanje scenarija su koraci u tom smjeru – razvijam se kao umjetnik na svim poljima na kojima mogu. Taj profesionalniji smjer dodatno je utemeljio EQ Studios, produkcijski studio koji sam pokrenuo sa suprugom Gabrijelom. Rad na spotu s profesionalnom opremom, poput Sony FX3 i anamorfnih leća, omogućuje mi da publici pružim estetiku koja izlazi iz okvira klasičnoga glazbenog videa.

Snimanje spota bilo je sve samo ne jednostavno. Možeš li nam otkriti kroz što si sve prošao da bi dobio ove nevjerojatne kadrove pod vodom?

Put do konačnog rezultata bio je prilično trnovit. Spot smo snimali ukupno sedam puta zbog raznih tehničkih komplikacija, problema s lokacijama i vremenskim uvjetima. Ipak, najupečatljiviji dio je bio dan u bazenu u Marića Gaju, gdje sam proveo punih osam sati pod vodom.
Cilj je bio prikupiti što više kvalitetnog materijala kako bi postprodukcija i VFX izgledali besprijekorno. Pjevati pod vodom dok pokušavaš zadržati mirnoću i emociju, a pritom progutati klora za cijeli život, bio je fizički izazov, ali svaki trenutak je vrijedio kada vidim krajnji rezultat. Ti kadrovi tonjenja savršeno vizualiziraju ono stanje o kojem pjesma govori – potpuni prelazak u drugu dimenziju.

“Kad potonem” je tvoja prva objava u 2026. godini. Što nam pripremaš u nastavku i kakvi su planovi do ljeta?

Tako je, ovo je tek početak jedne vrlo dinamične godine. Odmah nakon ovoga singla planiram objaviti svoju prvu pjesmu na engleskom jeziku pod nazivom “Anthem of the Mankind“. Zanimljivo je da sam tu pjesmu prvotno napisao za Doru, ali nažalost nije prošla natječaj. Ipak, čvrsto vjerujem u njezinu poruku – zajedništvo i ustanak protiv mržnje, podjela i trenutne situacije u svijetu koja mi se nimalo ne sviđa. Mislim da poruka ljubavi i mira zaslužuje “spotlight” upravo sada. Nakon toga, do ljeta planiram izbaciti još dvije pjesme, naravno, uz prateće spotove na kojima već radim.

Za kraj, što bi poručio drugim mladim kreativcima iz Hercegovine koji se možda boje upustiti u ovakve “all-in” projekte?

Poručio bih im da ne čekaju savršene uvjete jer oni ne postoje. Ja dolazim iz Širokog Brijega, male sredine koja ima ogromno srce i talent, ali ponekad nam nedostaje hrabrosti da iskoračimo iz okvira. Bitno je imati viziju, raditi na sebi svaki dan – bilo u studiju, iza kamere ili u teretani – i okružiti se ljudima koji vjeruju u vas, kao što ja imam podršku svoje supruge Gabrijele. Ako osjećate da imate priču koju trebate ispričati, nemojte dozvoliti da vas prepreke zaustave.

Budite uporni i autentični.