Istraživači već više od pet desetljeća traže od djece različite dobi da nacrtaju osobu koja se bavi znanošću, a ovaj eksperiment možete isprobati i vi kod kuće.
Vanessa LoBue je doktorica znanosti, profesorica psihologije na Sveučilištu Rutgers-Newark i specijalizirana je za razvoj beba i djece.
U tekstu koji je napisala za Psychology Today objašnjava eksperiment „nacrtaj znanstvenika“.
Prošlog je tjedna bio praznik, s manje školskih dana za moju djecu, pa sam odlučila s njima i drugom djecom iz naše ulice koja su željela sudjelovati napraviti mali eksperiment. Ono što sam od njih tražila bilo je jednostavno: rekla sam im ‘nacrtaj osobu koja se bavi znanošću’. Nisam dala nikakve dodatne upute.
Kako je nastao eksperiment Ovaj eksperiment nisam ja izmislila – istraživači već više od pet desetljeća traže od djece različite dobi da nacrtaju osobu koja se bavi znanošću. Ne rade to zato što ih zanima dječja umjetnost, već zato što ih zanima kako djeca razmišljaju o znanstvenicima i, točnije, doživljavaju li ih kao muškarce ili žene.
Prva studija koja je koristila zadatak ‘nacrtaj osobu koja se bavi znanošću’ obuhvatila je crteže djece iz razdoblja između 1966. i 1977. godine. Ne iznenađuje da je gotovo svaki prikupljeni crtež prikazivao znanstvenika kao muškarca.
Zapravo, manje od 1 posto djece nacrtalo je ženu. Važno je naglasiti da su u studiji sudjelovali i dječaci i djevojčice, pa su djevojčice jednako često kao i dječaci zamišljale znanstvenike isključivo kao muškarce (Chambers, 1983). A to nije zato što djeca općenito češće crtaju muškarce u svim zanimanjima: kada je druga skupina istraživača tražila od djece da nacrtaju znanstvenike i učitelje, dok je većina djece crtala znanstvenike kao muškarce, mnogo su češće crtala učitelje kao žene nego kao muškarce (Losh, Wilke i Pop, 2008).
Otkako su ove danas već klasične studije objavljene, zadatak ‘nacrtaj osobu koja se bavi znanošću’ postao je svojevrsni lakmus-test za to koliko su žene zastupljene u znanostima, uključujući područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM).
U novije vrijeme, istraživači su pregledali 78 studija koje su koristile ovaj zadatak, uključujući crteže više od 20.000 djece tijekom pet desetljeća, kako bi sagledali promjene kroz vrijeme.
Utvrdili su da, ukupno gledano, 73 posto crteža prikazuje znanstvenike kao muškarce. Međutim, važno je da su djeca u kasnijim desetljećima rjeđe crtala znanstvenike kao muškarce u usporedbi s ranijim razdobljima, što ukazuje na određeno poboljšanje u percepciji znanstvenica tijekom godina.
Čini se da se ovo poboljšanje posebno odnosi na način na koji djevojčice doživljavaju ljude koji se bave znanošću: 1983. godine 99 posto djevojčica crtalo je znanstvenike kao muškarce, dok je u novije vrijeme samo 55 posto djevojčica crtalo muške znanstvenike.
Ali vijesti nisu u potpunosti pozitivne. Dok su mlađa djeca češće crtala znanstvenice, taj je trend opadao kako su djeca postajala starija. Starija djeca su, u usporedbi s mlađima, češće crtala znanstvenike kao muškarce.
Prije sedme ili osme godine, većina djece crtala je pripadnike vlastitog spola: dječaci su češće crtali muškarce, a djevojčice žene. Ali do dobi od 14 ili 15 godina, sva su djeca crtala više muškaraca nego žena, u omjeru 4 prema 1. Crteži su također postajali stereotipniji kako su djeca rasla, pri čemu su ljudi koji se bave znanošću najčešće prikazivani u bijelim kutama i s naočalama.
Zašto djeca ovako vide ljude koji se bave znanošću Zašto se to događa? Razloga je mnogo, počevši od načina na koji su znanstvenici prikazani na televiziji, u knjigama i drugim medijima. Nije iznenađujuće što su tijekom 1960-ih i 1970-ih gotovo sva djeca mislila da su znanstvenici muškarci, jer je većina znanstvenika tada i bila muškog spola, a tako su bili i prikazivani u medijima.
Međutim, posljednjih godina žene se češće prikazuju kao znanstvenice na televiziji i u filmovima, i ne nose uvijek bijele kute i naočale.
Ipak, pred nama je još puno posla. Žene su i dalje znatno nedovoljno zastupljene u STEM karijerama. Prema podacima Instituta za statistiku UNESCO-a, žene su 2024. godine činile svega oko 28 posto STEM radne snage diljem svijeta, u usporedbi s 47 posto žena u ne-STEM područjima.
To je i dalje ogroman jaz. I to je jaz koji starija djeca primjećuju, što vjerojatno objašnjava zašto su starija djeca sve manje sklona crtati znanstvenice. Pa što možemo učiniti povodom toga? Sa šireg aspekta, ženama i dalje nedostaje podrška na STEM pozicijama, osobito onima koje odluče u nekom trenutku svoje karijere imati djecu.
Zbog toga je i dalje potrebno mnogo rada na razini politika kako bi se izjednačili uvjeti.
Ali postoje i stvari koje možemo raditi kod kuće, tako što ćemo se pobrinuti da naša djeca – osobito djevojčice – budu izložena primjerima žena znanstvenica u svom okruženju, u filmovima i emisijama koje gledaju te u knjigama koje čitaju.
Djevojčice ne crtaju znanstvenice zato što znanstvenici koje na kraju upoznaju – bilo stvarni ili izmišljeni – često nisu žene. To je nešto na čemu svaki roditelj može raditi.
U mom malom kućnom eksperimentu vidjela sam obrasce vrlo slične onima koje pokazuju najnoviji podaci. Dobila sam 12 crteža: četiri su prikazivala znanstvenice, a osam znanstvenike. Sedmero mlađe djece crtalo je vlastiti spol: dječaci su crtali muškarce, a djevojčice žene.
Ali od petero starije djece, samo je jedno nacrtalo ženu – moj sin. Mogla bih se hvaliti koliko je progresivan, ali u stvarnosti to i nije iznenađujuće, jer je jedini znanstvenik kojem je bio izložen njegova mama (ja!).
To znači da kod kuće možemo puno toga učiniti kako bismo promijenili ovaj trend, tako što ćemo djeci, osobito djevojčicama, što češće pokazivati primere znanstvenica, kako bi odrastala učeći da se svatko može baviti znanošću – pa čak i djevojčica, prenosi Zadovoljna.rs.
(www.jabuka.tv)
Pa treba im postaviti zadatak da nacrtaju znanstvenicu i tada neće crtati muškarca znanstvenika. U hrvatskom jeziku su to dvije različite riječi koje određuju rod onog tko se bavi znanošću. Možda naša djeca nisu ništa takvo ni crtala.
“nacrtaj osobu koja se bavi znanošću”
U Engleza su svi scientist i muškarci i žene.